ĐURO SESSA, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske, podsjetio je predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Brodu Mirka Svirčevića što je jedna od prvih zadaća pravosuđa. ''Ultimativni interes suda je da se građanima pruži bolja, kvalitetnija i brža pravna zašita'', poručio mu je Sessa. Zar je moguće da Svirčević, s obzirom na visoku pravosudnu dužnost koju obnaša, to ne zna? Zar je, što je puno strašnije, Svirčević toga svjestan, ali mu je ''ultimativni interes suda'' posljednja briga, a pružanje ''bolje kvalitetnije i brže pravne zaštite'' nešto za što uopće ne mari? Ako je u pitanju prvo, da Svirčević ne zna što je ultimativni interes suda, onda je to tragično i posve isto kao da šef bolnice mora upozoriti kirurga prije operacije da temeljito opere ruke, onako pedantno, dugo i brižljivo kako to svaki kirurg, prije nego pacijentu uđe u utrobu, mora učiniti. Ako je u pitanju drugo, da Svirčević to zna, ali ne mari, jasno je da mu ne može biti mjesta u pravosuđu. I jedno i drugo, duboko je tragično.
Sessa tvrdi kako Svirčević ne zna što je to ''ultimativni interes suda''. Kako ne zna da sudovi postoje zbog pravde i građana čije je temeljno ljudsko pravo na bolju, kvalitetniju i bržu pravnu zaštitu.
Predsjednik Vrhovnog suda, Đuro Sessa, da bi spriječio samovolju i inat Mirka Svirčevića, predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Brodu, koji je sabotirao napore v.d. predsjednice, nižeg, Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Jasne Krnić, na izbor najbližih suradnike i odluku da krene u rješavanje zastrašujućeg broja ovršnih predmeta (o čemu smo pisali u prošloj kolumni), pokazao je odlučnost na kojoj mu valja čestitati. Nije na žalost česta pojava (ne samo u pravosuđu, već u politici osobito) da se visoki dužnosnici uopće žele upuštati u rješavanje ''lokalnih problema'', a osobito je rijetkost da, ako to i učine, stanu na stranu ''slabijih'', bez obzira što su oni bili u pravu.
No, Sessa je učinio upravo to: uputom koju je poslao Jasni Krnić, davši joj za pravo da provede svoje kadrovske namjere i učini ono što je ''ultimativni interes suda'' kako bi se ''građanima pružila bolja, kvalitetnija i brža pravna zašita'', pokazao je svoju odlučnost, pravičnost i odgovornost. Za razliku od Svirčevića koji je neobjašnjivim inatom, u dva navrata, pokušao poniziti Jasnu Krnić, odbivši joj godišnji raspored poslova i pravo na izbor vlastitih suradnika.
Mogli bismo, bez pretjerivanja reći, kako takav Sessin potez budi nadu da hrvatsko pravosuđe, na čiji rad ima toliko primjedbi, može bolje i to tako da se riba počne čistiti od glave, a ne od repa. Mogao je Sessa, oportunistički, dati za pravo Svirčeviću, mogao je ne reagirati, slegnuti ramenima i reći ''baš me briga za tamo neki Slavonski Brod, što ću se ja petljati u njihove odnose i zamjerati se jačem da bi dao za pravo slabijem, bez obzira što su argumenti na njegovoj strani''. Ali nije. Učinio je ono što kao predsjednik Vrhovnog suda dobro zna, a to je i napisao: ''Ultimativni interes suda je da se građanima pruži bolja, kvalitetnija i brža pravna zašita''.
A što ćemo sada sa Svirčevićem? Da je jednom, a ne dva puta, poništio godišnji raspored poslova svoje kolegice Krnić i osporio joj pravo na izbor suradnika, još bi se nekako i moglo reći da je pogriješio, da je imao loš dan, da nije dobro proučio predmet, da mu je možda netko od suradnika poturio odluku koju je potpisao, a nije ni pročitao. Ali Svirčević je dva puta učinio istu stvar i vjerojatno bi to uradio i treći put da nije bilo odlučne intervencije predsjednika Vrhovnog suda.
Zašto je to Svirčević činio i je li u pitanju bio samo inat i želja za pokazivanjem mišića kako bi podređeni shvatili tko je gazda u kući? Ili cijela ta nevjerojatna priča ima drugačije objašnjenje? Bilo bi dobro da netko, tko na to ima pravo, takvo pitanje postavi Svirčeviću. I zatraži ''detaljnu analizu'' njegovog postupka, baš onako kako je Svirčević, opstruirajući namjeru Jesne Krnić da uvede red u ''svom dvorištu'', od nje tražio izradu pojedinačne analize zašto svaki ovršni predmet nije riješen (a ima ih na tisuće!), umjesto da ih se napokon počne rješavati.
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, koji je 10. travnja ove godina dao mandat Jasni Krnić da vodi Općinski sud do končanog izbora čelnika te pravosudne ustanove, ne bi smio okrenuti glavu i pustiti da stvari završe tek tako. Jer Svirčević je, šikanirajući Bošnjakovićev izbor, zapravo izazivao ministra. Pri tom mu, Svirčeviću, uopće nije bilo važno što je ''ultimativni interes suda'', sve dok nije reagirao Sessa.
Najmanje što bi u konkretnom slučaju morao učiniti ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković jest da se ugleda na predsjednika Vrhovnog suda i stane u zaštitu načela koje ''građanima pruža bolju, kvalitetniju i bržu pravnu zašita''. I zaštiti građane od Svirčevićeve samovolje, objasnivši mu kako nije dorastao funkciji jer ne zna što je to ''ultimativni interes suda'' i da sudovi postoje zbog pravde i građana čije je temeljno ljudsko pravo na bolju, kvalitetniju i bržu pravnu zaštitu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -