Nešto je duboko trulo u probacijskom sustavu, razmišlja šef svih hrvatskih zatvora u spokoju svog doma, zavaljen u fotelju s čašom Chivasa u kojoj zveckaju kockice leda. Uvijek se pitao tko doma ima veću kolekciju viskija, liječnici, suci ili šefovi zatvora. Što se njega tiče, bio je zadovoljan svojom zbirkom.

U bivšem sustavu zatvori su bili bolji. Imali su nekakav smisao i svrhu, ili kako bi se učeno reklo raison d'être. Čak su u njima postojali i ''crveni univerziteti'', prevodilo se, stvarali se kružoci, partijske ćelije u zatvorskim ćelijama. 

Gleda na velikom ravnom ekranu televizora, gotovo u prirodnoj veličini, kako policajci privode jednog osječkog suca. Neki dan privodili su državnu odvjetnicu. Prije toga bivšu ministricu. Svi će oni, kraće ili duže, u Remetinec, potom, ovisno o zaslugama, ostat će ondje ili završiti u Lepoglavi ili Požegi, Glini ili Turopolju…

Ali kakve koristi od toga, razmišlja šef svih hrvatskih zatvora. Kakve koristi od tih kazamata, kaznionica, prdekana, ćuza, bajbokana, pržuna, buksi? Kakve koristi od svega toga? Ljude privedu, pritvore, presude i zatvore, trunu iza rešetaka, kad odsluže kaznu puste ih i – ništa. Baš ništa. Vrate se iz zatvora i jedino što se na njima promijenilo je nalik etiketi na njegovoj kolekciji whiskyija: odležali kao Chivac Regal 12, 13, 18, 25… godina.

U bivšem sustavu zatvori su bili bolji. Imali su nekakav smisao i svrhu, ili kako bi se učeno reklo raison d'être. Čak su u njima postojali i ''crveni univerziteti'', prevodilo se, stvarali se kružoci, partijske ćelije u zatvorskim ćelijama. Pitanje je bismo li uopće imali prijevod Marxovog Kapitala da nije bilo robijaša poput Rodoljuba Čolakovića ili Moše Pijade. A danas, izađu iz zatvora, ni prijevoda ni knjige. Da se makar netko sjetio prevesti Kapital s hrvatskog, natrag na njemački i vratiti im ga. Čak ni to.

Hajde dobro, jedna se pritvorenica, ona kojoj su tepali da je ''kninska kraljica'', pohvalila kako je pisala zatvorski dnevnik. Bolje išta nego ništa, pomisli šef svih hrvatskih zatvora, ali zatvorski dnevnik ne može biti uzbudljivo štivo. Svaki dan je copy paste onog prethodnog. Razlikuju se manje nego Chivas 12 od Chivasa 25, pomisli i srkne gutljaj whiskyija.

Ne, ne, stvarno nešto duboko ne valja u našem zatvorskom sustavu, bio je više nego uvjeren šef svih hrvatskih prdekana.

Prije, iz zatvora bivše države, čak i one prije bivše, izlazili su ljudi koji su kasnije postajali predsjednici, šefovi parlamenta, ministri, narodni zastupnici… Čak je i bravar, koji je od diplome imao samo onu ''crvenog univerziteta'', postao šef države i ostao to sve do smrti.

Da, pomisli šef svih hrvatskih pržuna, zatvori su nekoć bili snažna kadrovska rasadišta. Odatle su izlazili prekaljeni ljudi, očvrsnuli i pametniji, odlučniji i politički obrazovaniji, nego što su u njih ušli.

Pa čak i u onom komunističkom mraku, onoj tamnici naroda, osobito hrvatskog, zatvori su bili bolji. Jer, dvojica od bivših četvero predsjednika Republike, prije nego su zasjeli na Pantovčak, bili su u zatvoru. Onom zloglasnom u Staroj Gradiški. U zatvoru je bio i kasniji predsjednik Hrvatskog sabora. Pitanje je bi li nekadašnji uznici, Franjo Tuđman, Stipe Mesić ili Vladimir Šeks, postali ono što su jesu da nije bilo zatvora.

Zatvori su nekoć imali smisla, a danas? Iz zatvora se izlazi kao s nogometne utakmice, zatvorenici se razilaze na sve strane – niti tko objavi kakav prijevod, niti dolazi na kakvu važnu funkciju. Utope se u masi, niti imaju kakvu udrugu bivših zatvorenika, niti su zanimljivi medijima, kao da i nisu bili u zatvoru.

Šef svih hrvatskih bajbokana ustaje i iz dnevnog boravka odlazi u radnu sobu. Sjeda za stol, lista radnu verziju reforme zatvorskog sustava. Podvlači naslove dvaju poglavlja, dva najbitnija dijela reforme koje još stručne službe trebaju doraditi prije nego što sve ode na stol ministra pravosuđa.

Zadovoljan je. Sjajna je ideja da se u zatvoru uspostavi sud: tu su suci, državni odvjetnici, sjede besposleni, gube dane, a mogu biti korisni. Kad već postoji kadrovska osnova, zašto u zatvoru ne uspostaviti sud. Zašto ne iskoristiti znanje i iskustvo tih ljudi, zašto im ne omogućiti da rade ono što znaju i u čemu su bili tako uspješni. Evo, sada je gledao na svom velikom televizoru kako privode jednog osječkog suca. Sutra će još kojeg. I što će ti ljudi raditi? Zašto im ne omogućiti da rade ono što najbolje znaju, umjesto što će ih sutra gurnuti u neku besmislenu zatvorsku radionicu.

Druga ideja činila mu se još bolja: Vlada iz hlada. Ili, kako to neke oporbe u svijetu kažu: Vlada u sjeni. U zatvoru je bivši premijer, trenutno i jedna bivša ministrica, doći će uskoro još koji član bivše ili sadašnje Vlade. Zašto im ne dati priliku da rade? Vlada iz hlada može itekako, savjetodavno, pomoći premijeru i njegovoj ekipi. Sve su to ljudi velikog znanja i ogromnog iskustva. A trunu u zatvoru neiskorišteni.

Zaslužilo je ovo još jednu čašicu, zadovoljno pomisli šef svih hrvatskih zatvora i maši se boce Chivas Regala 25.