U samo jednoj godini, onoj koja je prije tjedan dana podvila rep, prema podacima policije, Brodsko-posavsku županiju privremeno je napustilo 2.278 građana, a trajno 333. Ukupno dakle, u jednoj, 2018 godini., to je 2.611 ljudi. Ili, više od sedmero svakoga dana! Da je svih tih 2.611 ljudi, sjelo po četvero u jedan automobil srednje klase i vozilo jedan za drugim, konvoj bi se potegnuo na tri kilometra.
Nije li vam malo muka? Ne dođe li vam da odete iz takve zemlje? Mislite li da nam raja odlazi samo zato što u Hrvatskoj nema posla.
No, policijska statistika, na žalost, u stvarnosti je mnogo crnja. Puno onih koji su otišli naprosto se ne prijavljuju. Ugase svjetlo, zaključaju vrata stana ili kuće, pozdrave se sa susjedima i odu. Koliko ih je, nitko stvarno ne zna, no sudeći prema podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku (DZS) i onog u Njemačkoj, broj građana koji je u 2018. napustio Brodsko-posavsku županiju mogao bi biti i četiri puta veći. Naime, DZS je, tako, svojedobno objavio da je u razdoblju od pet godina (2011.- 2016) iz cijele Hrvatske u Njemačku otišlo 45.455 osoba. Pedantni Nijemci, pak, u istom razdoblju zabilježili su priljev 206.654 Hrvata, ili - umalo pet puta više! Onaj konvoj od tri kilometra, čini se, mogao je biti duži od 12 kilometara!
Tragičnije od činjenice da u Hrvatskoj nitko ne zna točne brojke koliko je ljudi otišlo, jest to što se ne znaju i razlozi zbog kojih odlaze. Postoje tek nagađanja i pretpostavke. Prevladavajuće mišljenje da ljudi iz Hrvatske odlaze zbog nemogućnosti pronalaska posla ili bolje plaće u nekoj od bogatih zemalja Europske unije (ili svijeta), stereotip je koji najviše odgovara politici. Politici nije u interesu da se na to pitanje odgovori znanstveno i egzaktno. Jer, dobar dio onih koji su otišli, učinio je to upravo zbog politike i svega onog što aktualna politika proizvodi. Pokazalo bi se da je jedan od važnijih razloga zbog kojih nam ''odlazi raja'' (da upotrijebimo sintagmu iz jedne davne pjesme Plavog orkestra), upravo politika.
Kad sam prošlog ljeta na krajnjem istoku Hrvatske, u Iloku, razgovarao s tamošnjim stanovnicima zašto nam ''odlazi raja'', saznao sam za podatak da je te godine troje policijskih službenika dalo otkaz i napustilo Hrvatsku. Ljudi su dakle imali posao, imali su sigurnu plaću, nisu strepili da će im firma u stečaj.
Jedan poznanik nedavno mi je pričao kako je mlada obitelj njegova sina zdimila iz Hrvatske (a imali su posao) jer više nisu mogli gledati sve nepravde koje proizvodi politika. ''Bili su umorni od priča o ustašama i partizanima; zgražali se nad nevjerojatnim sudskim presudama; iritirala ih je prazna Sabornica, radno mjesto dobro plaćenih izabranika naroda kojima se ne da sjediti u klupama; izbezumljivali su ih primjeri očite korupcije; gadilo im se uhljebljivanje stranačkih i rođačkih pajdaša; bila im je muka od nekompetentnih ministara i nereda u njihovim resorima. Pa su otišli u Kanadu.''
Stvarno, kad malo bolje pogledate, kako da ljudima ne bude muka kada vide kako jedna stranka (ona Milana Bandića) na izborima osvoji jedno mjesto u Saboru a sada ih ima 13, kako da vam ne bude muka kada vidite ministra obrane Krstičevića koji ni ne pomišlja na ostavku nakon što je krajnje nekompetentno provodio postupak oko nabavke borbenih zrakoplova, kako da vam ne bude zlo od ministra zdravstava Kujundžića kojem u resoru vlada posvemašnje rasulo ili kako da vam ne se ne povraća kada slušate čovjeka koji je uništio Agrokor, najavljuje osnivanje stranke koja će spasiti Hrvatsku.
Nije li vam malo muka? Ne dođe li vam da odete iz takve zemlje? Mislite li da nam raja odlazi samo zato što u Hrvatskoj nema posla.
U Demokratskoj Republici Njemačkoj bilo je posla za svakog, ljudi nisu umirali od gladi, no svejedno, od 1945. do 1961. iz tog socijalističkog raja pobjeglo je tri i pol milijuna građana. Pa, su, da im ne bi ''odlazila raja'', sagradili Berlinski zid, no i njega je, otkako je podignut, pa dok 1989. nije srušen, preskočilo 5.075 osoba (a graničari DDR-a, ubili su najmanje 138 onih kojima to nije uspjelo).
Naravno, nitko neće tvrditi da su prilike u Hrvatskoj danas onakve kakve su bile u DDR-u u prvoj polovini prošlog stoljeća. Danas živimo u Europi bez granica (malo cinizma ne škodi), ljudi putuju slobodno i odlaze onamo gdje misle da će im biti bolje. I ne samo kad su u pitanju posao, zarada, lakši život. Odlaze onamo gdje misle da je društvo pravednije, gdje se ljude poštuje, cijeni njihovo znanje i ne pita za stranačku iskaznicu.
A pjesma Plavog orkestra, iako napisana dave 1985., jednako je aktualna kao i kad je nastala. Pa kaže: Odlazi nam raja /Odlazi nam raja /Odlazi nam raja /Nestaju polako kud' i kam'.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Stipe08.01.2019. u 18:53
Saldo radnih mjesta bi se morao računati s brojem radnika koje će ti novoizgrađeni roboti zamijeniti, ako će ikoga zamijeniti. Poanta je da radna mjesta ne nestaju, kako reće tupavi, već se transformiraju u drugi tip radnih mjesta, isto proizvodnih... Prikaži sve kao što su bila i prethodna, ali sada proizvodnje na nekom puno višem tehnološkom nivou. Naravno da za lijene i tupave tamo neće biti mjesta.
Prikaži sve komentare
-