''Jeste li čuli šefe kako nas pere bivši šef?'', reče sav zadihan član vodstva Domovinskog pokreta.

''Na kojeg točno bivšeg šefa misliš? Koliko znam bila su dva prije mene'', reče nedavno ustoličeni šef Domovinskog pokreta.

''Na onog prvog, šefe. Na onog što je bio šef prije šefa nakon kojeg ste vi izabrani za šefa'', reče član stranačkog vodstva dok mu je glas, nakon što se ubrzano disanje smirilo, poprimao snagu i odlučnost.

'Pošten čovjek biti, ponos je i dika, a nema ništa gore, k'o kad majka rodi izdajnika.
Taj prevarit hoće i tuđeg i svoga, lagat', otet' drugom, jer on nema ni vjere ni Boga.
A heroja pronaći ćeš teško,
on ne priča o djelima svojim.
I upamti, reć' u ti još nešto,
poznat ćeš ga, poznat ćeš ga,
u pjesmama mojim.
Ruke vodom pere, dok ga narod gleda, al' izdajnik ne zna, da se obraz nikad oprati ne da.
Oduvijek je tako, to ne vrijedi kriti, i što ljudi vele: čovjek pošten, najteže je biti''.

''Aha, misliš na onog pjevača? Ma pusti, stalno nešto trabunja uokolo. Jedva čeka da ga neko novinarsko piskaralo nešto pita, pa udri po nama. Te ovakvi smo, te onakvi smo. A kad smo mu gurali tri kampanje, onu predsjedničku, pa parlamentarnu, pa gradonačelničku, nitko bolji od nas. Bili smo dobri dok smo mu plaćali turneje, vozikali ga uokolo od grada do grada, lijepili plakate i kupovali njegova vina. Tad smo bili dobri, a sada ne valjamo. Pa ide okolo, trača nas gdje god stigne i svašta o nama priča…''

''Ali šefe, što je najgore on to ne priča!''

''E, jebi ga sad. Tko je tu lud?! Došao si malo prije i rekao kako nas pere bivši šef.''

''Da, rekao sam da nas pere, nisam rekao da priča.''

''Ništa ne razumijem. Ti si stvarno rođen za političara. Jedno misliš, drugo govoriš. Ne može te čovjek uhvatiti ni za glavu ni za rep''.

''Šefe, onaj prvi šef, onaj koji je bio šef prije šefa nakon kojeg ste vi postali šef, napisao je pjesmu o nama. I pjeva je. Čak ju je stavio i na Jubito.''

''Što ti je to Jubito?''

''Ma znate ono što je spominjao Ivica Kirin dok je bio ministar…''

''Misliš: You Tube?''.

''Ma da, to šefe, kako ste ono rekli, Jubi tubi… Malo se teško izgovara''.

''I kako mu se zove pjesma? O čemu pjeva?''

''Nisam sve zapamtio, šefe, ali spominje heroje. Pjeva nešto o herojima.''

''Baš si otkrio toplu vodu. Ima on tih pjesama o herojima, kol'ko 'oćeš. Nije to ništa novo. Sjećam se nešto kao: 'Heroj, a ne zločinac'. Ali ne, to sam ja često govorio kad su sudili našima. Eto, vidiš, na vrh mi je jezika. Znam da ima nešto o herojima… Aha, sjetio sam se: 'Heroji ne plaču i kad gube, pobjeđuju, heroji ne mole, zube stisnu i prebole'.''

''Joj šefe, nije to. Da bar je… Ono je puno gore''.

Šef Domovinskog pokreta lati se svog pametnog mobitela i u tražilicu ukuca ključne riječi.

Za nekoliko trenutaka začuje njemu dobro poznati glas:

''Pošten čovjek biti, ponos je i dika,

a nema ništa gore, k'o kad majka rodi izdajnika.

Taj prevarit hoće i tuđeg i svoga,

lagat', otet' drugom, jer on nema ni vjere ni Boga.

A heroja pronaći ćeš teško,

on ne priča o djelima svojim.

I upamti, reć' u ti još nešto,

poznat ćeš ga, poznat ćeš ga,

u pjesmama mojim.

Ruke vodom pere, dok ga narod gleda,

al' izdajnik ne zna, da se obraz nikad oprati ne da.

Oduvijek je tako, to ne vrijedi kriti,

i što ljudi vele: čovjek pošten, najteže je biti''.

''U, jebote ovo je stvarno gadno. Na koga li je samo mislio pod tim naslovom 'Izdajnici i heroji'? Misliš li da je ciljao na nas?''

''Ajme šefe! Pa na koga drugog? Pa na koga drugog misli nego na nas kad pjeva: Taj prevarit hoće i tuđeg i svoga, lagat', otet' drugom, jer on nema ni vjere ni Boga.''

Šef Domovinskog pokreta skoči sa stolice kao ofuren. Otvori vrata i grakne prema tajnici:

''Zovi mi odmah onog iz PR-a. Kako li mu je ono ime? Onog što nam piše priopćenja i uči nas što trebamo govoriti''.

U sljedećem trenutku u šefov ured uđe mlađi čovjek u elegantnom odijelu. Miris parfema Hugo Boss ispuni prostoriju.

''Jesi li čuo što pjeva onaj bivši šef? Mislim, onaj prvi bivši šef.''

Čovjek u elegantnom odijelu kimne glavom.

''Dvije su opcije šefe'', počne. ''Prva je da mu platimo da to ne pjeva okolo. To se već radilo. Tako je nekadašnji premijer platio kumu bivšeg šefa da ne pjeva. Ali problem je što je to već stavio na You Tube. Druga je mogućnost da platimo nekom da napiše pjesmu o njemu.''

''Ovo drugo čini mi se bolje'', reče šef.

''Pjesma bi se zvala Slavonski mornar…''

''Ali čekaj, to mi nekako liči na onog…. Tako je pjevao Balašević. Čak znam i jedan stih: 'Poneki mornar možda ostane bez lađe, ali bez mora, to je izuzetan peh'.''

''E, to šefe. Bravo! Samo mi ćemo malo prepraviti i stihove. Naša će pjesma Slavonski mornar ići ovako: 'Poneki pjevač možda ostane bez glasa, ali bez stranke, to je izuzetan peh'.''