TRI ekološke teme, vidim, prošlog su tjedna, zahvaljujući ovom portalu, donekle zaokupile Brođane: azbestni krovovi na mnogim kućama u gradu i okolici, olovne cijevi kojima dijelu građana i dalje u domove stiže voda i kupnja spremnika za razvrstavanje otpada.
Brođani su, možda više nego ijedan grad u Hrvatskoj, na njihovu nesreću, dokaz tužne ekološke priče koja zorno pokazuje kako je ekologija globalni problem, ali globalno zanemaren i kako se na njega uglavnom djeluje lokalno, kada to čine oni neposredno pogođeni.
Ekologija nije baš tema zbog koje Hrvati ne mogu spavati, ili koja izaziva noćne more. Ovdje su neke teme puno važnije, kao primjerice ''preoravanje Jasenovca'', tema koju je upravo u javni prostor lansirao predsjednički kandidat Miroslav Škoro, žučna rasprava o ''željeznoj zavjesi'' koju je pak potaknula aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i druge brojene priče ustaško-četničko-partizanske provenijencije. To su, nema nikakve dileme, naše omiljene teme.
Tko da mari za ekologiju, pa nismo mi Švicarci, gdje su se na nedavnim parlamentarnim izborima koplja lomila oko klimatskih promjena, a tamošnji zeleni osvojili više od 20 posto glasova.
Kad se u nas negdje pojave zeleni i dohvate se kakve ekološke teme, dobrom dijelu Hrvata odmah se zacrni pred očima. Zeleni mnogima nekako neodoljivo liče na crvene. Podsjećaju na lubenicu: izvana zeleni, iznutra crveni, kazao bi Bavarac Franz Josef Strauss. Zeleni se, naime, u svijesti dijela hrvatskih građana automatski vežu uz nevladine udruge, legla jugonostalgičara, okorjelih komunjara i zakamufliranih udbaša. Povezanih naravno s Georgom Sorosem i njegovim novcem, te drugim mračnim i opasnim silama koje su se udružile i urotile protiv ove zemlje.
Zato se, naravno, poput Gebelsa koji se na spomen riječi kultura odmah hvatao za pištolj, na spomen ekologije mnogi u Hrvatskoj maše svog samokresa. Nije to, naravno, samo hrvatska specifičnost: najmoćniji čovjek svijeta, Donald Trump, strastveno ismijava sve one koji upozoravaju na opasnost od klimatskih promjena. Jednom prigodom, svojedobno, našao se u dijelu Amerike gdje je tih dana bilo nešto hladnije nego što je uobičajeno i naravno odmah imao argument kako su upozorenja o globalnom zatopljenju čista glupost. Pa su se onda Sjedinjene Američke Države povukle iz Pariškog sporazuma o klimi, kojeg je potpisalo 195 zemalja svijeta.
Kada bi u Hrvatskoj netko proveo anketu (bez obzira gdje, u Slavonskom Brodu, Solinu, Gospiću, Zadru, Osijeku…) treba li novac potrošiti na uklanjanje kancerogenih azbestnih ploča s krovova kuća, zamjenu olovnih vodovodnih cijevi i nabavku kanti za razvrstavanje otpada ili pak, primjerice, sagraditi nogometni stadion, što mislite kakav bi ishod bio?
Prije nego pokušate odgovoriti na to pitanje, podsjećam kako je upravo raspisan natječaj za izgradnju novog Dinamovog stadiona, vrijednog, kako se procjenjuje, oko 60 milijuna eura, dakle blizu pola milijarde kuna. Podsjećam također, kako se u Osijeku, pored postojećeg nogometnog stadiona, gradi novi, vrijedan nekih 40 milijuna kuna.
Znam, reći će neki, kako miješam kruške i jabuke i kakve veze ima gradnja stadionâs ekološkim problemima. I ne pridonosi li upravo sport – više od ekologije - onoj staroj latinskoj poslovici Mens sana in corpore sano, zdrav duh u zdravu tijelu. Jer, što vam mogu azbestne ploče, olovne vodovodne cijevi ili hrpe nerazvrstanog otpada koji će završiti u okolišu, kad je u vašem zdravom tijelu i zdrav duh.
Brođani su, možda više nego ijedan grad u Hrvatskoj, na njihovu nesreću, dokaz tužne ekološke priče koja zorno pokazuje kako je ekologija globalni problem, ali globalno zanemaren i kako se na njega uglavnom djeluje lokalno, kada to čine oni neposredno pogođeni. Rafinerija preko Save u drugoj je državi (ili bolje rečeno, državi u državi, Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini), a njome, pak, upravlja vlasnik iz treće države, u Rusiji.
Brođani, koje ta rafinerija godinama sustavno truje, naslušali su se raznih obećanja kako će problem biti riješen, ali i kada bi svi hrvatski političari stali na stražnje noge u pokušaju da to učine, ne bi ništa mogli napraviti. Koga briga u Rusiji što se zbog njihove rafinerije u drugoj zemlji, guše oni u trećoj.
Sličan je odnos, vjerujem, i onih koji žive u kućama s glinenim crijepovima na krovu, kada se potegne pitanje azbestnih ploča na susjednima. To je naprosto tako, jer se, s rijetkim izuzecima, ekološki problemi rješavaju otprilike ovako: čuvajte naš grad čistim, smeće bacajte u susjedni.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -