MADA nesvjesno, naši kritičari opet nam komplimentiraju. Naime, njihovo čuđenje, 'zabrinutost', a potom i oštra osuda glavnog urednika - jer iz drugih medija nije prenio jedan članak - prije svega, govori o razini značenja koje ovaj informativni medij ima za njih. Kad čitateljima ne bismo bili bitni, u redakciji bi bilo mjesta zabrinutosti. Značilo bi to da nismo pažnje vrijedni. Sve dok je našim posjetiteljima važno što i kako pišemo, poruka je to kako trebamo nastaviti istim putem te truditi se biti još bolji i brži.
Jedan korektan članak s nekorektnim naslovom razbuktao je najniže ljudske strasti, od obične zavisti do neobične pakosti.
- Kako je to moguće da nisi prenio članak o Peri Ćosiću, kojeg je danas objavio Drago Hedl na portalu telegram - u pola glasa, s teatralnim stankama i neskrivenim cinizmom, pitao me jedan od povremenih kolumnista SBplus-a. "Dakle, nisu ti svi građani isti kako se voliš hvaliti", nastavio je suradnik s 15-minutnim dociranjem.
Iako je naša novinarka, uz tri video priloga, objavila cjelovitu informaciju s konstituirajuće sjednice Županijske skupštine, na kojoj je za predsjednika izabran lider ovdašnjeg HDZ-a i saborski zastupnik, Pero Ćosić, niti jednog komentara nije bilo o radu sjednice, ali jeste dosta njih o tome kako je Ćosić kupio stan na glavnom brodskom trgu. Kao i inače u takvim situacijama, komentari variraju od obične ljubopitljivosti do ljudske zlobe i najprizemnijih uvreda.
U pitanju je bio tavanski prostor, a ne stan
Jedan korektan članak s nekorektnim naslovom razbuktao je najniže ljudske strasti, od obične zavisti do neobične pakosti.
Unatoč činjenici da je kolega Hedl u svome članku korektno prenio izjavu Pere Ćosića: kako u pitanju nije bio nikakav stan, nego da se radilo o "tavanskom prostoru - dolje zemlja, gore daske i golubovi", urednik na portalu Telegram, članak je okitio nadnaslovom: "Ćosić kupovao stanove za desetinu cijene" i naslovom: "HDZ-ov saborski zastupnik 90-ih je od državne tvrtke kupio stan za 4.655 maraka. Sada vrijedi milijun".
Dakle, to što u pitanju nije bio stan, nego golo potkrovlje, komentatore ne interesira. Njima je trebao bilo kakav povod ne bi li svoje osobne i/ili stranačke frustracije zatomili razapinjanjem Čosića na krivim i, u ovom slučaju, netočnim premisama.
To što je Pero Ćosić, svojevremeno, bio mladi inženjer i vlasnik videoteke, a danas je jedan od bogatijih Brođana, samo po sebi nije nikakav krimen. Dapače, u Americi ili Europi slavili bi ga kao uspješnog čovjeka jer je u poduzetništvu, zajedno s drugima, krenuo pod istim uvjetima, a za četvrt stoljeća postao je bogat i ugledan.
'Ne razbijaj ogledalo ako ti je njuška kriva'
Ugled u društvu Ćosić nije stjecao kao visokopozicioniran dužnosnik najveće hrvatske političke stranke, nego kao inženjer i poduzetnik. Zajedno s kolegama i radnicima, tvrtku je kupio tijekom privatizacije, a potom ne samo da je, zajedno sa suradnicima, sačuvao ju od propasti nego je, zbog investiranja u tehnologiju i ljude te poštovanja struke i zaposlenih, ona postala ugledna u branši. Uostalom, to je vidljivo i iz visine plaća zaposlenih koje primaju svih četvrt stoljeća koliko je Ćosić na čelu Brodske posavine i u višestrukom uvećanju njezine vrijednosti, od privatizacije do danas.
Kažu, velik broj poslova Ćosić dobiva od države. Bi li bilo dobro kad ih ne bi dobivao? Bi li bilo bolje kad bi, umjesto Brodske posavine, neke tvrtke iz Vinkovaca, Zagreba ili Niša uspjele - na natječajima - dobivati poslove, a da Brodska posavina propadne. Da se ljude otpusti, strojeve rasproda, a država proračunskim sredstvima sanira dugove, kako bi jalnici mogli kazati: Ha, konačno je i on propao.
To što bi, ustvari, propalo 200 obitelji, a s njima toliko i zajednica, kritičare ne interesira. To što nije svatko sposoban, obrazovan, talentiran... pjevati, igrati nogomet, govoriti misu, voditi tvrtku... nije problem sposobnih nego onih koji to nisu. Nije zadaća uspješnih spuštati se na razinu onih koji nisu uspjeli, nego obrnuto, zadaća je posrnulih i neuspješnih težiti biti 'Mandžukići' i 'Olići', 'Lipovci' i ... 'Ćosići'. U granicama mogućeg. Nije slučajno narod kazao: "Ne razbijaj ogledalo ako ti je njuška kriva".
Bit će da dio okruženja upravo to ne može oprostiti Ćosiću - da je kulturan, obrazovan, nenametljiv, tih, uredan; da nije bahati skorojević koji se razmeće svojim bogatstvom, da mu obitelj nije glamurozna na javnoj sceni. Dakle, ne mogu mu oprostiti to što je uspio, a nije filistar.
Za moral u društvu odgovorna je 'Crkva u Hrvata', a ne Pero Ćosić
Nakon 'paljenja svjetla' i zamjene fotografija vođa na zidovima državnih institucija; nakon skidanja Marxa i podizanja križa iznad školskih ploča i bolničkih postelja; nakon što je Tuđman društveno vlasništvo podržavio, a državu privatizirao, događala su se čuda. Na putu do materijalnog uspjeha i društvenog statusa prolazilo se između (ne)legalnog umiranja za Domovinu i (i)legalne pljačke njezinih vrednota.
Na tom putu, punom dima i prašine, na kojem su četvrt stoljeća glupi i gramzivi hrvatski političari trudili se osigurati sebe i svoje, Pero Ćosić je jedan od svjetlijih primjera poduzetnika. Onaj tko misli drukčije, neka SBplus-u dostavi i najmanji dokaz za to, odmah ćemo ga objaviti. Bilo što da je učinio protuzakonito. Pritom, podsjećam na svojedobnu izjavu čuvara državnog pečata, Ivana Milasa, rečenu za saborskom govornicom: "Privatizacija jeste nemoralna, ali je sve bilo po zakonu". A, nakon protjerivanja komunista, za društveni moral je odgovorna 'Crkva u Hrvata', a ne Pero Ćosić.
Mada je uobičajeno da bez komentara prenosimo, bezmalo, sve informacije iz drugih medija koje potječu s prostora Brodsko-posavske županije, u ovom slučaju, iz dva razloga, tako nismo postupili. Prvo, u članku o imovini Pere Ćosića nema ništa što ovdašnjoj javnosti nije poznato niti ima nešto što bi krimogeno moglo biti i drugo, kolega Hedl je molio da ne prenosimo članak jer je imao status ekskluzivnosti na razini Hrvatske, a kad bismo ga mi prenijeli, malo bismo umanjili potražnju za njim, na izvoru.- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda27.06.2017. u 20:37
Inicijalno, Jerko Zovak nije autor teksta. Tek njegov tumačitelj. Autor je Drago Hedl, o kojem ne bih raspravljao jer pretpostavljam da svaki komentator ima nternet i može „progooglati“ njegov novinarski portfelj. Većinom je prožet antagonizmom samom sebi na razini Dežulovića... Prikaži sve koji ni sam ne zna protiv koga i zašto se bori. U biti tužan je jer mu nije priznato „novinarsko istraživanje“ kao jednom Miljušu koji je novinarstvo doslovno platio glavom. Dok je Miljuš bio stršljen, Hedl je ostao na razini komarca koji tek tamo uspije piknuti i napiti se krvi tek toliko da preživi dok ga netko me otjera zamahom ruke. Za sitnu „pinku“ i par besplatnih kava (ili piva), Hedl će od lokalnih nazovi političara dobiti papir od kojeg će napraviti „aferu“. Za papir koji svatko može dobiti iz katastra on će ga označiti „ekskluzivom“, nadajući se tako postati dostojan Miljuševih pertli na cipelama. Jerko nije glup da nasjedne kao „Telegram“ i „prijelomnom vijesti“ označi nešto do čega može doći svaki građanin. Toliko o Hedlovom novinarstvu koje je prepisivao sa službenih stranica institucija i začinjavao kuloarskim pričicama. Jerku je to dopizdilo, pa je počeo pisati svojom glavom.
-
Tonda27.06.2017. u 19:50
„Ti si mučko đubre i provokator“- rekao bi Mamić. Naravno da isto ne mislim ni za tvoj komentar niti za tebe kao komentatora, no to je ilustracija društvenog, pa i medijskog okruženja u kojemu živimo. Ukoliko nam se nečiji stav... Prikaži svev ne sviđa, skloni smo osudama pa i onim na razini Mamića. Netko je davno rekao „samo budale ne mijenjaju stavove“, pa se to može primijeniti i u ovom slučaju. Misliš li da je „Telegramov“ ili „Netov“ „stav uvijek ispravan i u službi građana ili interesnih sfera? Navest ću ti tisuću primjera gdje je jedan „Jutarnji“ ili „Večernji“ u samo nekoliko brojeva o istoj temi izvještavao posve različito. Jednom sam u svojim komentarima rekao da su mišljenja kao šupak: svi ga imaju. Jerko (kada hoće) raščlani svaki novinarski uradak, a nekad gleda gdje je tko i kako stao i kakvu je kravatu pri tome imao. To je njegovo pravo kao urednika i vlasnika portala. Napravite svoj portal pa iznosite „istinu“ kako vam volja, ali garantiram vam jedno – da nikada nećete biti SVIMA po volji. No jedno je prozivati urednika za sadržaj članka, a drugo obračunavati se s njime na neljudskoj razini prozivajući mu obitelj i njegove osobne krimene. Pa pitam da li je lakše biti anonimni optužitelj ili novinar s imenom i prezimenom?
-
Tonda27.06.2017. u 18:32
„The wind of change“, pjevali su svojevremeno „Scorpionsi“ kada je padao Berlinski zid a s njime i ostali pro-komunistički režimi u Europi. Pričate kako je licemjerno od autora i vlasnika portala ponekad napisati nešto što ide u korist „profašističke-zločinačke organizacije“,... Prikaži sve a sama ova tvrdnja je i pravno suspektna u pitanju klevete i govora mržnje od strane autora komentara koji ju tako naziva. Do jučer ste klicali na svaki njegov članak koji je HDZ i njegove članove prikazivao u lošem svjetlu, pa se pitam tko je tu zapravo licemjeran: autor ili vi komentatori kojima jedan članak nije po volji. Baš ovaj diskurs koji Jerko zastupa „malo te pljujem pa malo hvalim“ pridonosi novinarskom pluralizmu i koliko-tolikoj objektivnosti- jer ona suštinska ne postoji.
-
badjadjola27.06.2017. u 16:44
Ne ulazim u Jerkove razloge zauzimanja ove ili one strane ili interpretiranja teksta. Iako nekima radnja od prije 20 i kusur godina može biti moralno upitna, ona nije krivična. Dapače puno gori slučajevi pune medijske stupce bez ikakvih reperkusija. Dakle... Prikaži sve bez rasprave da li je Hedl u pravu ili nije, krajnje je lešinarski izvlačiti nešto o čemu je i on svjesno ili nesvjesno „šutio“ do pred dan konstituiranja skupštine. Takav potez aludira na plaćenićko novinarstvo, ma koliko se Hedl nastojao svrstati u objektivne i pravične. Jerko je imao toliko dostojanstva i samopoštovanja da tekst objavi nakon konstituiranja, te tako ne utječe na mišljenje javnosti. U tome je caka a ne u samoj suštini teksta..jer znana je ona „neka prvi kamen baci onaj bez grijeha“.
Prikaži sve komentare
-