Izgradnja mosta u Svilaju(Foto: Aleksandra Primorac/SBplus)

Koliko je visok vodostaj koji onemogućuje nastavak radova, toliko su ogromne i duboke predrasude koje imamo jedni prema drugima. Breme prošlosti tako je već generacijama na leđima onih koji sjećanja odavno stvaraju prema pričama starijih jer svojih iz tog vremena nemaju.

ŽIVJETI uz rijeku lijepo je koliko i teško. Oduvijek su takve 'budne vode' povezivane sa životom koji se i u njima ogledao. Rijeke su hranile, napajale, prevozile, povezivale i razdvajale čitave krajeve. Tako je i danas.

Proteklog su tjedna Brođani ranim jutrom bojažljivo prilazili obali, gledajući kako Sava postaje sve moćnija, a obala susjedne Bosne i Hercegovine, naizgled, sve udaljenija. Strašne poplave koje su Brodsko-posavsku županiju zadesile prije pet godina svi mještani i danas pamte, a slično su iskustvo prošle nedjelje doživjeli njihovi susjedi. U Zenici se rijeka Bosna izlila te je proglašeno izvanredno stanje. Stradali su i Sarajevo, Busovača, Kakanj i brojna druga mjesta. Priroda je još jednom pokazala svoju zlu ćud. No, mada se događalo u blizini, bilo nam je nekako daleko. Granice, umjetne i prirodne, između država djeluju i na suosjećanje, mišljenja, percepciju,...

Velika količina oborina i naglo otapanje snijega uslijed porasta temperatura, stopirali su i povijesni trenutak od kojeg su nas, kako je na licu mjesta saznao SBplus, dijelila tek dva dana - spajanje hrvatske i bosanskohercegovačke strane mosta čija je izgradnja u tijeku u Svilaju. Visok vodostaj rijeke Save, tako je još jednom razdvojio dvije države, dva naroda.

Za to su vrijeme ostali granični prijelazi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, doslovno zakrčeni. Posebno velike probleme imaju onaj koji povezuje dva Broda - Slavonski i bosanski, a ništa bolje nije ni na onom kojim se iz Gunje putuje u Brčko Distrikt jer, osim gužvi, probleme predstavlja i raspadanje prastare konstrukcije. Uzvodno je, pak, 'veselo' na Graničnom prijelazu Stara Gradiška s kojeg policija nerijetko izvještava i o 'švercu'.

Ipak, život uz granicu, dobro je poznato, ima i svoje prednosti. Pa tako Brođani u nabavku svega i svačega odlaze na drugu stranu mosta, iskorištavajući sve mogućnosti koje im se nude kako bi prošli jeftinije. Poskupljenje goriva tako ih nerijetko znatno više boli kada se događa u susjednoj, nego u njihovoj vlastitoj državi. No, posljednjih godina, prelazak mosta predstavlja pravi izazov, s obzirom na to da je potrebno dobro tempirati trenutak prelaska ne želite li u automobilu provesti sat vremena - u jednom smjeru. Mada carinici uglavnom ignoriraju 'domaće' koje identificiraju po registracijskim pločicama, veliki priljev robe i putnika 'iz daleka' stvaraju neizbježne gužve.

No, dok zbog takozvanih 'dobara' rado prelaze rijeku Savu, ljude koji se nalaze s te druge strane, čije proizvode kupuju i koji od svega toga bolje žive jer susjedi donose i veću zaradu, baš i ne cijene previše. Mostovi razrušeni u ratu i obnovljeni u miru, povezali su tako dvije strane obale, ali ne i različite svjetove kojima pripadaju ljudi koji u blizini njih obitavaju.

Stoga bi, tri desetljeća nakon najružnijih događanja u povijesti svih naroda na ovom području, spajanje mosta u Svilaju, kada god da uslijedi, uistinu trebao biti povijesni trenutak. Ne samo puki pokazatelj da će Granični prijelaz u Slavonskom Brodu konačno biti rasterećen velikih kamiona i drugih teretnih vozila, nego i simboličan novi početak nekog boljeg i vedrijeg doba.

Koliko je visok vodostaj koji onemogućuje nastavak radova, toliko su ogromne i duboke predrasude koje imamo jedni prema drugima. Breme prošlosti tako je već generacijama na leđima onih koji sjećaja odavno stvaraju prema pričama starijih jer svojih iz tog vremena nemaju. Svaka obitelj, bez obzira na stranu rijeke koja joj je poznata i 'domaća' nosi svoje rane, malo koja je prošla neoštećena i bez gubitaka. Zaborav očigledno dolazi sporo, a oprost još i sporije pa se ponekad čini da sukobi svjetova više eskaliraju u miru nego u ratu. Bez obzira na broj mostova koje namjeravamo naslagati duž rijeke.

Vodostaji bi možda trebali ostati visoko toliko dugo dok prekrasna metalna konstrukcija uistinu ne počne spajati i povezivati ljude jer, u suprotnom, smisla neće imati ni toliko sanjano upotpunjenje takozvanog 'paneuropskog koridora' koji će, možda, uskoro povezati Luku ploče, Sarajevo, Osijek i Budimpeštu, ali i nastaviti razdvajati one najbliže - susjede.