'Najteže je što mi nitko nije rekao kako se nositi s tim.'

POŽEGA - S ciljem informiranja građana o Alzheimerovoj bolesti i drugim demencijama, Međimurska županija je ovoga tjedna organizirala „Alzheimer café" u prostorima Gradske knjižnice Požega.

Alzheimer café zamišljen je tako da kroz neformalan način, oboljeli od Alzheimerove bolesti i drugih demencija te njihove obitelji, mogu ostvariti kontakt sa stručnim osobama u opuštenom okruženju te dobiti podršku sudionika café-a koji, također, dijele slična iskustva.

Sve je to u sklopu projekta „Pruži ruku" čiji je nositelj Međimurska županija koja ga je pokrenula s ciljem uključivanja 30 oboljelih osoba u život zajednice kroz rad „Dnevnog boravka" Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec, sprječavanja njihove prerane institucionalizacije, a članovima obitelji osiguravanja ravnoteže između obiteljskog i poslovnog života.

'Dan danas postoji pitanje na koje još uvijek niti jedan doktor ili, pak, znanstvenik ne zna odgovoriti - „Zašto ta bolest nastaje?".'

Pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Međimurske županije, dr. sc. Sonja Tošić-Grlač, otvorila je Alzheimer café pozdravljajući sve posjetitelje koji su odlučili izdvojiti svoje dragocjeno vrijeme na kratko predavanje o Alzheimerovoj bolesti i drugim demencijama.

Naime, predavanje je održao dr. med. spec. psihijatrije, Andrej Prošev, koji ujedno pruža i psihijatrijsku podršku korisnicima oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih demencija u Dnevnom boravku. No, prije samog predavanja, prisutnima se obratila socijalna radnica koja radi s korisnicima Dnevnog boravka, Mateja Kokalović, koja je opisala kako izgleda dan u Dnevnom boravku te čime se korisnici bave i kako im radna terapeutkinja, medicinska sestra, socijalna radnica i dvije njegovateljice pomažu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

- Dnevni boravak djeluje na principu cjelodnevnog boravka, odnosno, u pitanju je deset sati - od 7.00 do 17.00 sati. Osiguran im je doručak ručak i užina, a cijeli dan ispunjen im je mnogobrojnim aktivnostima. Fokusiramo se na kognitivne treninge kako bi korisnici što više upotrebljavali mozak. Na ništa ih ne tjeramo, ali ih motiviramo. - kazala je socijalna radnica Kokalović, nakon čega je doktor Prošev pobliže opisao vrste demencija, njihove simptome i kako ih prepoznati na vrijeme te na koje načine svatko od nas može olakšati život osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih demencija.

- Za početak ću reći da je demencija progresivna neurodegenerativna bolest mozga koja kreće početkom gubitka pamćenja. S vremenom dolazi do sve većeg propadanja i poteškoća nad socijalnim funkcioniranjem i, nažalost, bolest dovodi do toga da je ta osoba ovisna o 24-erosatnoj brizi i njezi od strane svojih najmilijih ili, pak, nekoga drugoga. - pojasnio je doktor, dodajući kako je 1906. godine bolest otkrivena, no da i dan danas postoji pitanje na koje još uvijek niti jedan doktor ili, pak, znanstvenik ne zna odgovoriti - „Zašto ta bolest nastaje?".

'Netko je statistički izračunao da u Hrvatskoj svaka tri sata jedna osoba oboli od demencije, a u svijetu svake tri sekunde.'

- Danas je to bolest progresivnog tijeka, što znači da više ne postoji mogućnost vraćanja bolesti na početni stadij, nego se simptomi pogoršavaju. Znak koji bi mogao ukazivati na demenciju je gubitak pamćenja - primjerice zaboravili ste što ste danas jeli. Zatim, tu su poteškoće u govoru, čitanju, pisanju, poremećaj apstraktnog mišljenja. Osim Alzheimerove demencije, postoji i vaskularna - bolest krvnih žila, frontotemporalna,… Za naglasiti je kako danas u svijetu postoji preko 50 milijuna ljudi koji imaju jedan od oblika demencije, a predviđanja su kako će za manje od 30 godina u svijetu takvih ljudi biti 135 milijuna. - kazao je doktor.

Demencije su ovo koje su privrženije starijim dobnim skupinama, što potvrđuje i predviđanja koja je prethodno naveo doktor Prošev jer je stanovništvo sve starije. - Netko je statistički izračunao da u Hrvatskoj svaka tri sata jedna osoba oboli od demencije, a u svijetu svake tri sekunde. - dodao je doktor.

Nakon predavanja, sudionici Alzheimer café-a imali su priliku postaviti pitanja ili podijeliti svoja iskustva vezana uz Alzheimerovu bolest i druge demencije. Tu je priliku iskoristila i jedna od posjetiteljica koja je svima prisutnima otkrila kako joj je bolest dijagnosticirana prije dvije godine.

- Jedan dan kada sam išla s fizikalnih terapija, pred autobusom su mi se 'odsjekle' noge. Osjetila sam da padam, a kada sam uspjela uči u autobus krenula sam se tresti. Nakon toga krenula sam kod neurologa. Bilo je i neuroloških problema poput depresije i anksioznosti, ali nakon snimanja mozga utvrdili su da sam u početnom stadiju demencije. Nije lako nositi se s tim. Ako sam kod kuće pod stresom, ja sve zaboravim -  ne uključim pećnicu, upalim gornji, a ne donji grijač,… Ispričala sam to doktorici i kazala mi je da ne smijem tako - moram biti bez stresa, raditi sve normalno kao inače i što jednostavnije. Najteže je što mi nitko nije rekao kako se nositi s tim, a znam što me čeka. Ni doktor ne kaže: „Dođite na razgovor." Jednostavno, prepušteni ste sami sebi. - zaključila je sugovornica te dodala kako je zahvalna svom suprugu koji je uz nju.