4024
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Kako bi blagdane završili na najbolji mogući način, dobar dio Hrvata među kojima su i Brođani, posljednje dane siječnja nastoji provesti negdje na zimovanju, uživati još malo u zimskim radostima; skijanju, sanjkanju, bordanju ili tek mirnoj šetnji, što doista ima posebnu čar zbog čistog zraka, prave rekreacije koja potroši sve unesene kalorije u tijelo prethodnih dana, ali i tišine, mira, prirodne ljepote…
Izbor je velik pa se onima dubljeg džepa teško odlučiti između poznatih skijališta u Austriji, Italiji, Francuskoj, Sloveniji… ili za „obične smrtnike" nešto skromnijeg i jeftinijeg skijanja na Jahorini, susjedne nam države koja je također prelijepa.
Ona desetljećima svojim prekrasnim stazama, gostoljubivošću i susretljivošću domaćina privlači mnoge, kako iz cijele bivše države, tako i iz okolnih zemalja. To mogu potvrditi iz prve ruke kao i činjenicu da smo si još kao studenti sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zarađenim novcem preko studentskog servisa, mogli priuštiti sedmodnevno skijanje pa čak i kupiti vlastitu opremu, koja, kako je poznato, nikada nije bila jeftina.
Danas je to ipak značajno drugačije. Opjevana je planina i poznati Olimpijski centar čiji je najveći dio proglašen Nacionalnim parkom i dalje predivna, istina nešto drukčijeg izgleda zbog novih objekata (neki su hoteli i kuće srušeni ii devastirani tijekom rata), no ipak manje pristupačna većini onih koji bi htjeli ponavljati ljubav prema skijanju ili se, pak, po prvi put okušati u tom vrsnom i zdravom sportu. Iako su pretraživali na više strana, tri slavonskobrodska mlađa bračna para s djecom odlučila su se za Jahorinu od 2.do 6.siječnja, u cjenovno nešto prihvatljivijim apartmanima
Snijega je bilo dovoljno, kažu, a onda ih je predzadnjeg dana iznenadio i svježi bijeli pokrivač koji je, posebno djeci, donio puno radosti.
Obilje friškog bijelog snijega i 20 kilometara na deset staza te mogućnosti za razne alpske discipline, bilo je više negoli potrebno za većinu ekipe koja baš nije vična tim sportskim disciplinama, ali i veliko zadovoljstvo mlađima koji su se bez straha uhvatili u koštac s novim zadacima. „Bilo je predobro, super, bilo je padanja, ali nije bilo straha, uživali smo svakog trenutka… odgovaraju Marko, Lara, Kiara, Nika, Patrik i Fran (od šest do 16 godina), kojima je ovo iskustvo na Jahorini, prvo pravo skijanje. Zagrizli su u pravoj mjeri pa će, kažu, ponoviti sve kada roditelji budu odlučili. Jer nije lako po obitelji „iskeširati" preko tisuću eura za četiri dana, unatoč tome što su svi zaposleni.
Pa i uz sve snalaženje, nošenje dijela hrane (neizostavne sarme, kolača,…) od kuće, toliko je neminovno izdvojiti. Za najam apartmana po danu treba izdvojiti 60 eura za četveročlanu obitelj pa najam opreme po osobi iznosi dnevno 15 eura, skipas 30 eura dnevno, instruktor skijanja za one koji su na obuci grupno ili individualno od 10 do 25 eura po satu… a da se i ne računaju „bakanalije" koje su konstantno u ponudi na skijalištu, od uštipaka s kajmakom do ćevapa, kave, čaja i raznih ponuda pa ako se ubroje i troškovi putovanja od kuće i nazad, bio je potreban minimalni fond od tisuću eura po jednoj četveročlanoj obitelji. A to je puno.
Pritom i ne spominjemo mogućnosti koje pružaju i u noćnim satima brojni kafići restorani, disco-klubovi…
Prava je šteta što si većina zaljubljenika u snijeg ne može priuštiti iskušavanje skijaških staza na Jahorini kojoj je vraćen stari sjaj olimpijske planine, ali i na drugim zimovalištima.
Mnogi će zlobnici reći - pa što idu na skijanje ako si ga ne mogu priuštiti (kao i na more), no mi, neki stariji, koji smo sve te blagodati nekada iste države koristili bez prevelikog stresa od vraćanja duga, smatramo kako bi bilo normalno da si zaposleni ljudi mogu priuštiti kraći zimski i nešto duži ljetni odmor jer samo tako mogu prikupiti energiju za nove „radne pobjede". Na kraju krajeva, to i zaslužuju - kao što je praksa u uljuđenim državama.