'Putem kojeg prelazimo, povezujemo naše dvije države'

SLAVONSKI BROD - Župu svetog Antuna Padovanskog u slavonskobrodskom Naselju Podvinje sa Župom svetog Ante Padovanskog u Gornjoj Močili-Sijekovcu (BiH) trajno povezuje ne samo ime sveca kojeg vjernici štuju svake godine 13. lipnja, nego i ljudi.

Prije dvanaest godina sedmero je njih padovanskim hodočašćem spojilo ta dva mjesta, a danas je to učinilo njih više od osamdesetero.

- To je postalo tradicija i svake se godine uključi sve više ljudi. Okuplja nas blagdan svetog Antuna Padovanskog. Sve bolji odaziv vjernika pokazuje nam kako sve što radimo ima božji blagoslov. Ovi ljudi s tim su se suživjeli, a nama je to veliki poticaj da radimo dalje te da u Bosanskoj Posavini napravimo jednu točku života. Mada danas tamo živi malo ljudi, na ovakve dane, ali i običnim vikendima tijekom godine, osjeti se da smo uspjeli u svom naumu. Sve je više događanja, počet će djelovati i Zajednica Cenacolo. Stvara se uz župu, tvornicu i takve zajednice mjesto na koje ljudi mogu doći i gdje se život nastavlja razvijati. Samo to i jest bila naša misija. - kazao je župnik Župe u Gornjoj Močili, Ivan Tolj.

Kad se ne bi zaustavljali, hodočasnici bi put dug više od dvanaest kilometara prešli za oko dva i pol sata. Međutim, bivši župljani Župe Gornja Močila-Sijekovac koji danas žive u Slavonskom Brodu, dočekuju ih na tri stanice kako bi im ponudili okrepu. Takav im doček - i nakon prelaska državne granice - priređuju dobri ljudi na još dvije lokacije.

- Nije to toliki napor u fizičkom smislu, a emocionalno nas to uistinu ispunjava. S nekima se ne vidimo cijelu godinu pa se putem družimo i nadoknadimo sve. Što nam ovo znači? To je oblik povratka života u one opustjele krajeve, u zavičaj kojeg ne možemo i ne želimo zaboraviti. - za SBplus kazao je hodočasnik Jozo Jelinić koji je već deset puta pješice prešao ovaj daleki put, a od toga ne odustaje ni u osmom desetljeću života.

I mladi ljudi hodom povezuju dvije župe, uglavnom zbog toga što su od svojih baka, djedova i roditelja slušali priče o tomu kako je nekad bilo lijepo živjeti u selima Bosanske Posavine. Oni su dokaz da će se ova priča nastaviti i u narednim desetljećima.

- Fizičke pripreme za ovo nema, nije naporno, osim što nas ponekad izmore vremenske (ne)prilike. Okupljaju nas ljubav i vjera prema svetom Anti i dragom Bogu. To je jedan od načina da se ispričamo, proveselimo, prisjetimo najranijih trenutaka iz djetinjstva,... Put prolazimo u mislima, molitvi, zahvalnosti, svako na svoju nakanu i svatko na svoj način, a u srcu nosimo i one koji nisu u mogućnosti hodati s nama. Ovim putem povezujemo roditeljsku državu i onu u kojoj danas živimo. Uz ove prigodne majice naš je antunovski hod još svečaniji. - za SBplus kazala je Ivana Kurelović koja je sudjelovala u gotovo svim hodočašćima koja su iz Slavonskog Broda vodila u Gornju Močilu.

Što je to što ljude trajno veže za neki kraj i onda kada s njim više prave poveznice nema - teško je kazati. Sigurno je, tek, da duh gostoprimstva i dobrog domaćina i dalje živi u tim krajevima. Svatko se tamo osjeća ugodno.

- Hodočasnike, prema mom mišljenju, na ovaj put najprije motivira činjenica da su tamo uvijek dobrodošli. Nikad nismo pravili razlike, nismo prigovarali ako netko dugo ne dolazi, uvijek smo stvarali dobru atmosferu. Ovo pješačenje je velika poruka o borbi za izgradnju života. - zaključio je župnik Tolj.