/ 20
1694
Prikaza
0
Komentara
OSIJEK - U današnje vrijeme kada mnoga djeca i mladi s poteškoćama ostaju zakinuti, osječka Udruga "MOGU” postala je utočište djeci s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom, djeci i mladima s teškoćama u učenju i problemima u ponašanju. Čak 266 korisnika Udruge pronašlo je svoju sigurnost i samopouzdanje u terapijskom jahanju konja, a predsjednica Udruge "MOGU”, Mariana Koprivnjak, rekla nam je nešto više o Udruzi i uspjehu koji je ostvarila.
O Udruzi
Udruga „MOGU” neprofitna je humanitarna organizacija osnovana u Osijeku 1997. godine u svrhu poboljšanja kvalitete življenja kroz programe aktivnosti i terapijskog, rekreacijskog te sportskog jahanja za djecu s fizičkim i intelektualnim poteškoćama.
Programi Udruge
Udruga pruža niz programa koji, ovisno o potrebama korisnika, ispunjavaju fizioterapijske, psihoterapijske i socioterapijske ciljeve.
Jedan od programa je Pet terapija, odnosno terapija životinjama. Mariana ističe kako je Udruga skupila 30 životinja koje uključuju veliki broj pasa i mačaka te jarca Đuru i vijetnamsko prase po imenu Rudi. Svi programi uključuju stručne suradnike, a to su rehabilitatori, fizioterapeuti, socijalni pedagozi i psiholozi.
Pedagoško-preventivni program uključuje djecu od 10-te godine života koja zatim sudjeluje u aktivnostima poput održavanja i brige za konja, a kroz druženje s ostalima stječuempatiju prema osobama s poteškoćama. Mariana naglašava koliko je ponosna na svih 266 korisnika Udruge pa pritom ističe da su mnogi ondje i odrasli te govori: „Imam korisnike koji su se pridružili Udruzi s devet godina, a sada imaju 25 i još uvijek su s nama. To su, dakle, odrasli ljudi za koje mogu reći da ih je Udruga oblikovala i usmjerila prema njihovim budućim zanimanjima. Mi ovdje dajemo jednu veliku životnu prekretnicu mladima i odraslima koji su izostavljeni.”
Terapijsko jahanje
Kada smo upitali Marianu što korisnici najviše vole od njihovih mnogobrojnih aktivnosti, odgovorila je: „Budimo iskreni, svi oni vole đihat' konju!” Terapijsko je jahanje, dakle, na prvom mjestu.
Mariana primjećuje veliki napredak kod djece s tjelesnim oštećenjima, stoga naglašava: „Konjska leđa proizvode od 90 do 110 trodimenzionalnih pokreta u jednoj minuti. Dakle, to su velike amplitude pokreta koje se prenose na tijelo djeteta s fizičkim poteškoćama te se pokreću svi mišići i jača se kičmeni stup. Ovo je izvanredna terapija za djecu s poteškoćama u razvoju s obzirom da se pri jahanju jačaju leđni mišići, a kukovi se pokreću kao pri hodanju.”
Nadalje, opisuje značajan pomak na psihološkoj razini i govori: „Prilikom skrbi za konja stječe se velika ljubav prema životinji i bliskom kontaktu, a jahanje konja u mnogima izaziva veliki ponos, stoga djeca i mladi stječu određenu dozu samopouzdanja. Pored toga, boravak u prirodi našim korisnicima omogućava odmor od bučnih okruženja te priliku za druženje s ljudima koji su im doista slični i koji ih razumiju.”
Mariana, kaže, vjerno prati razvoj svojih korisnika pa tako spominje i jednog dječaka s autizmom. Dječak je neprestano izbjegavao kontakt očima i dodire te je odbijao komunicirati, no kako je dugo vremena čekao na svoj red za jahanje, jer je i to odbijao, jednog dana je samo izjavio: „A kada ću ja doći na red?”. Mariana ističe: „Mi uspijevamo izvući iz djece i mladih ono što mnoge terapije ne mogu, upravo zbog naših konja i brige koju ulažemo u naše korisnike.”
Volontiranje i doniranje
„Volonteri su srce i duša naše Udruge.”- naglašava Mariana čija je udruga dobitnik mnogih volonterskih nagrada. Volonteri imaju priliku kvalitetno provoditi svoje vrijeme pomažući u radu sa životinjama, pri terapijskom jahanju ili održavanju objekata.
Donacije, kaže Mariana, primaju vrlo rijetko te ističe da se Udruga financira isključivo putem projekata. „Briga za konje je jako skupa pa bi nas mnogo rasteretilo kada bismo dobili koju donaciju poput hrane za konje, konjske opreme ili alata za održavanje objekata i prostora Udruge. Vidite, ovdje ima mnogo posla. S obzirom na broj projekata nemamo dovoljan broj zaposlenih, stoga su nam volonteri doista Božji dar i svaka pomoć nam je dobrodošla.”