Iz malog jezera izvadili 500 kilograma uginule ribe

KLAKAR - Iako Općina Klakar danas obilježava svoj dan, tamo se prijepodne nismo našli u slavljeničkoj atmosferi. Naime, nakon što su nas iz Športsko-ribolovne udruge „Graničar" Klakar izvijestili o tomu kako je, u Ribolovnoj vodi „Bara Bebrinica" prije desetak dana uočen pomor ribe koji traje do danas, kontaktirali smo ribočuvara kako bismo obišli jezero smješteno nedaleko od mjesne crkve u Klakaru.

Uginulu ribu predsjednik Udruge uočio je 15. lipnja, u šest sati ujutro, i odmah to dojavio ribočuvarskoj službi.

- Ribočuvari su u petak prije toga bili u kontroli. Na jezeru je tada bilo šest ribiča. Nitko nije primijetio ništa, a već u ponedjeljak je tu bilo stotinjak kilograma uginule ribe - što štuke, što babuške. Bilo je štuka većih od pet kilograma koje smo izvukli. Jedanaest dana je prošlo, ali još uvijek nemamo odgovore. Krim policija odradila je svoj dio posla, a ostalo je na inspekcijama, no vodopravni inspektor nije izašao na teren. Policija je za uzorak uzela bocu vode koju analizira Nastavni zavod za javno zdravstvo, no oni nama ne smiju dati informacije o tomu jesu li što otkrili. Tako da nemamo nikakav odgovor o tomu što je zagadilo vodu. - za SBplus priču je počeo Tomislav Lucić, predsjednik ribočuvarske službe Ribolovnog saveza Brodsko-posavske županije.

Kroz jedanaest dana, riba je nastavila ugibati, a razlog onečišćenja još uvijek je nepoznat. Pecanje je, stoga, na toj lokaciji i dalje zabranjeno, a bit će potrebne i akcije čišćenja jer površinu obale i jezera još uvijek prekrivaju uginule ribe.

- Procjenjujemo da smo iz jezera dosad izvadili oko petsto kilograma uginule ribe, a kada bismo danas prošli obalom, mogli bismo pokupiti sigurno još 150 do 200 kilograma. Čišćenje još nije dovršeno. Šteta je svake ribe koja je uginula. Nije nam jasno čime je zatrovana voda. Od vrsta koje tu imamo, ugibaju samo štuke i babuške. Uginuo je samo jedan šaran. Sitna bijela riba ne ugiba. Prije smo sami mogli uzeti uzorak vode ili ribe i odnijeti na Veterinarski zavod u Vinkovcima, no sada to mogu uzorkovati samo stručne osobe. Ministarstvo za zaštitu okoliša, veterinarski i vodopravni inspektori sada su nadležni za to. - dodao je Lucić.

Ribiči strahuju da je netko namjerno otrovao vodu, a moguć je i scenarij u kojemu je to učinjeno iz čistog nemara.

- Nagađanja su različita. Imamo indicije da je voda iz jezera točena u traktorsku špricu, imamo i dojave da mještani dolaze sa cisternama gnojnicama uzimati vodu. Konkretno, jedan mještanin Klakara koji drži goveda s velikom cisternom tu toči vodu. Je li ovdje i ispirao cisternu pa su u vodu ispuštene tvari koje su uzrokovale pomor - ne znamo, ali morat ćemo fizički odvojiti jezero od ceste kako mu traktori ne bi mogli prići. Jezero je već izgubilo puno vode, ali veći je problem ono što u njega pri takvim radnjama ispuštaju. Ovo je prirodno blago i mještani bi na to tako trebali gledati, a ne kao mjesto na kojemu mogu raditi što žele. Ovaj se dio redovito poribljava, a nerijetko nakon unosa riba 'uhvatimo' mreže lokalaca. Ljudi ne znaju čuvati i cijeniti ono što imaju. To nije bara na kraju sela s kojom može raditi tko što želi, nego ribolovna voda o kojoj skrbe Ribolovni savez i Udruga „Graničar" iz Klakara koja ima sedamdesetak članova. Ovo je za nas ekološka katastrofa i incident. Očekujemo da dođe netko iz Ministarstva zaštite okoliša jer smo premali i nemoćni. Sami ne možemo ništa napraviti. - oštro je poručio Lucić.

Da je moguća i veća ekološka katastrofa od ove koja se ograničila na idilično jezero, pokazuje i bogat životinjski, posebice ptičji, svijet koji naseljava to područje. Siva i bijela čaplja, rijetke crne rode, kormorani, gnjurci, patke i guske iz okolnih dvorišta mještana (na čija smo jaja uz obalu i naišli) - sve su to stanari ove zelene oaze koji bi se, jedući uginulu ribu, također mogli otrovati.

Osim nemara mještana, ovakva područja u Brodsko-posavskoj županiji, nepromišljenim ponašanjem, ponekad ugrožavaju i sami ribiči. O tomu kako je ustrojena ribočuvarska služba ukratko nam je ispričao naš sugovornik.

- Jednom do dvaput tjedno moramo obići sve zatvorene vode. Ribolovna služba Brodsko-posavske županije podijeljena je na tri zone; istok, zapad i centar. Centar je od ušća Orljave do ušća lateralnog kanala i obuhvača sve vode koje se nalaze unutar toga. Mi u centru imamo Petnju, ciglarske bare, Ljeskove vode, Zadubravlje, Poljanci, Bicko Selo i Bara Bebrinica. Dakle, sedam zatvorenih voda. Osim toga, nadziremo i 68 kilometara toka Save. Zapad je od ušća Orljave do Stare Gradiške, a istok od lateralnog kanala do Babine Grede. U centru imamo pet ribočuvara, zapad ima četiri i istok tri. To, dakako, nije dovoljno, puno toga radimo volonterski i iz ljubavi prema ovom poslu pa nas ovakve situacije još više rastužuju i ljute. Nedavno smo obišli teren kod Davora, od 427 do 419 kilometra, a pritom smo iz vode izvadili 36 mreža. Sinoć je ekipa od Orubice do Davora, što je šest kilometara, pronašla 13 mreža, šest senkera, strukova,… Tamo domaći ljudi to smatraju svojom djedovinom na kojoj mogu raditi što god žele. Tako se dogodi da se u prodaji nađe riba koja je u lovostaju. Stvari se moraju mijenjati želimo li očuvati ovo blago. - zaključio je ribočuvar Tomislav Lucić.

Nadamo se kako ova ekološka katastrofa, koliko god se nekomu malom i neznatnom činila jer se dogodila u 'nekom tamo nebitnom' jezercu, neće ostati nerazriješena, odnosno, kako zagađenje neće biti proglašeno slučajnim (a počinitelj ostati nekažnjen) kao ono iz ožujka 2018. kada je testiranje produktovoda u Slobodnici rezultiralo izlijevanjem tisuća litara nafte u okolno tlo. Ako ni zbog koga drugog, onda zbog ljudi koji skrbe o tim vodama i kojima je stalo do istine, ali i očuvanja ovakvih mjesta.