4434
Prikaza
2
Komentara
PROŠLO je šest godina otkako sam zadnji put bila na Bohinjskom jezeru. Krenuli smo iz Jesenica. Jutro je bilo maglovito i nimalo obećavajuće, što za ovo doba godine i nije bilo toliko neobično. Ali nikako da se naviknem na ovu jesen nakon tako dugog i toplog ljeta. Sestrična mi je predložila put do Bohinja jer je jezero prekrasno i priroda je praktički netaknuta. Za razliku od drugog jezera (Bled) koje nam je zapravo bilo bliže, odlučili smo se za ono veće i pomodarskim turizmom manje dirnuto. Dok smo se vozili cestom, imali smo pogled na klasične alpske kuće, pokošenu travu, uređene vrtove, korale za konje i na skoro svakih 200 m krave na ispaši. To me zaista obradovalo jer dugo nisam vidjela toliko krava na ispaši, možda čak od kad sam u okolici slavonskog Svilaja prije 10 godina jahala po nasipu s pogledom na gajnu. Mlijeko tih krava ide u konačnici za sir i Bohinjsko mlijeko. Nisam sigurna ima li ga u Hrvatskoj za kupiti, ali ću se zasigurno raspitati, jer ovo što sam vidjela ipak stavlja određeni plus za konačni proizvod.
Za nekih pola sata smo došli do jezera. Inače, kad je puno više ljudi, oko jezera se, po stazici koja je na nekim mjestima jedva metar široka, morate stalno mimoilaziti, što bez obzira na prekrasnu prirodu remeti cjelolupan dojam šetnje…
Ostavili smo auto kod jedinog hostela uz jezero i krenuli pješke.
U međuvremenu je na sveopću radost zasjalo sunce, ali s druge strane jezera, na koju smo, po mom proračunu trebali stići tek za sat vremena. Za hodanje oko jezera svakako trebate barem neke čvršće cipele možda čak čizme ili tzv. gojzerice. Put nije toliko nezgodan, uglavnom je sitan šljunak ili makadam, ali na nekim mjestima ima većeg kamenja. U ovo doba godine trebate očekivati uvijek za barem 2 stupnja nižu temperatutu oko jezera od one koju prognoziraju, jer i samo jezero daje tu određenu svježu atmosferi. U početku nam je ta svježina stvarala težinu kod disanja, ali samo zato što nismo navikli i što po svom i više nego tropskom karakteru ne volimo hladnoću. Cijelo vrijeme kako smo hodali uz jezero osjeti se miris leda i snijega u zraku, pomiješan s mirisom mokrog jesenjeg lišća. Zaista dobar i ugodan miris prirode. Dolaskom na sunčanu stranu čak sam skinula rukavice i otkopčala jaknu. S druge strane teže se hvata neka lijepa fotografija jer je obala strmija, barem u početku, ali je puno ugodnije šetati tom sunčanom stranom. Prelazili smo preko potoka s vodom i onih bez vode, koji izgledaju zaista moćno – ukoliko zamislite da tu na proljeće prolazi silna voda koja se slijeva s planina i ulijeva u jezero…
Pred kraj puta došli smo na prostranu livadu s jedne strane i kupalište s druge, koje je i na samo 10 stupnjeva imalo jednog kupača (doduše četveronožnog).
Do auta smo stigli za 2,5 sata umjerenog hoda. Bohinjsko jezero ne samo da je hladno, nego tako i izgleda. Njegova mjestimična prozirnost, tamo gdje dubina još dozvoljava, jednostavno ostavlja bez daha. S pogledom na okolne planine, vrhovima ispunjene snijegom, ovaj dio osunčanog jezera se čini nestvarno lijep.
Gradnja oko jezera više nije dopuštena, a uz svega par privatnih kuća koje su očito kuće za odmor, postoji još i hostel te pokoja kuća čije vlasništvo nismo mogli utvrditi. Koliko sam uspjela saznati, uglavnom su to kuće državnih institucija koje za svoje zaposlenike osiguravaju odmore i sl.
Roštiljanje i slične aktivnosti uz jezero, te glasna glazba i okupljanje tog tipa oko jezera, također nisu dopušteni. I bilo je zaista lijepo vidjeti da za ta pravila nema iznimki.
Šetnja je bila tiha, bez gužve i bez umora, sasvim ležerno. Mogli smo sjesti na svaku klupu jer su sve bile slobodne i zastati ispod svakog drveta tražeći odsjaj sunca kroz krošnje za savršenu fotografiju.
Bohinjsko jezero je najveće stalno jezero u Sloveniji, ledenjačko – tektonskog porijekla, koje se nalazi na južnoj strani Julijskih Alpa.
Na sjevernom rubu jezera je više podvodnih krških izvora, a najpoznatiji je Govic. Jezero je protočno, iz jezera ističe rječica Jezernica koja se spaja s potokom Mostnica, tvoreći rijeku Savu Bohinjku (Sava). Bohinjsko jezero je 1981. godine uključeno u sastav Triglavnskog nacionalnog parka…
Dužina jezera: 4.350 m (najduža dijagonala)
Najveća širina: 1.250 m (S-J)
Najveća dubina: 45 m
Površina jezera: 318 ha
Dužina jezerske obale: 10.900 m
Nadmorska visina: 525 m
Šta je bitno tko i kada i kako i zbog čega i protiv koga? Zar nije dovoljna priroda. Zašto se od svega mora praviti reality show, bilo od dokumentarca, bilo igrane serije ili nečeg trećeg. Fale mi stare emisije baš... Prikaži sveš o prirodi a ne o tome kako je u prirodi bilo ljudima koji su snimali emisiju. U članku piše o jezeru i okolici, par podataka o veličini i položaju i neki osobni dojmovi i iskustva da nemaš dojam da čitaš enciklopediju. Pametnome dosta.