'Posvetio sam se proizvodu za koji većina pčelara ne zna.'

DARANOVCI - Robert Idlbek (46) iz Požege po struci je informatičar što, dakako, uključuje puno gledanja u 'male ekrane', posebice jer predmet svoje struke predaje studentima na Veleučilištu u Požegi. Ono što Roberta čini posebnim je njegov hobi koji se zaista razlikuje od onoga što uistinu radi.

- Pčelar sam 15-ak godina, a inače sam po struci informatičar. Jedno s drugim nikako ne ide. Mogu reći da mi je pčelarstvo na neki način bijeg od računala, monitora, ali i skučenog prostora. U prirodi, pak, prostora ima puno. Našao sam se nekako ovdje, iako niti od ranih dana nisam pokazivao pretjeran interes za životinje, osim za kućne ljubimce. - za SBplus kazao je pčelar Idlbek.

Njegova pčelarska priča započinje gledanjem raznoraznih priloga na televiziji koji su vezani upravo za pčelarstvo. Ne prebacujući na drugi kanal kad se na 'malim ekranima' pojave pčele, shvatio je kako ga one i zanimaju.

- Igrom slučaja, oko 2005. godine, Udruga pčelara u Požegi - Zlatna dolina, organizirala je školu pčelarstva. Bila je to doista duga škola - oko 80 sati teorije, plus praksa - koju sam upisao bez da sam išta znao. Sa mnom je tada edukaciju završilo još 80-ak ljudi. Nekoliko mjeseci nakon toga, nabavio sam svoje prve košnice i krenuo tim putem. Uvijek je preporuka za mladog pčelara da krene s između tri do pet košnica. Manje od toga, ali ni više jer neiskusni pčelar vrlo teško može prepoznati kada treba napraviti nešto što se tiče tih api tehnoloških zahvata. U svakom slučaju bolje je krenuti s toliko, a na kraju krajeva tako sam krenuo i ja. Vrlo brzo došao sam do 15-ak košnica kada sam počeo stjecati pravo iskustvo. - pojašnjava.

Sunčani je dan, iz 50-ak košnica koje sada posjeduje Robert, izmamio van pčelice te su tijekom razgovora itekako podignule atmosferu svojim zujanjem, a probudile su i onaj lijepi osjećaj skorašnjeg dolaska proljeća. S obzirom na to da predaje na Veleučilištu, a brine se i o svojim pčelama koje se nalaze u Daranovcima, mjestu s područja Brestovca, posla ima doista puno, no tako je samo tijekom 'sezone pčelarenja'.

- Bilo ih je i više, oko 120 zajednica, no morao sam smanjiti zbog opsega drugog posla. Pčelarstvo je sezonski posao i ima ga od ožujka do rujna, a dio kada nema 'aktivnog' pčelarskog posla, većina iskoristi za educiranje ili, pak, naprave nekakve kućanske poslove. Ima tu dosta poslova vezanih za drvo i pripremu materijala potrebnih za radnu godinu. Tih nekoliko mjeseci dosta dobro dođe za odmor, ali i skupljanje želje za bivanjem u pčelinjaku. - govori nam Idlbek, dodajući da se pčelinjak nalazi na iznimno dobrom području - ugodnom za pčelarenje - jer je zaštićen od vjetra.

Ono što većina pčelara radi jesu med i propolis, a upravo to radi i Robert. No za razliku od većine pčelara koji se drže provjerenog, posvetio se i novom proizvodu koji se na prvu čini veoma apsurdnim.

- Ono što je možda zanimljivost kod mene jest to da sam se posvetio proizvodu za koji većina pčelara ne zna. To je proizvodnja paketnih pčela. Pčele prodajem u paketu, odnosno, posebno pripremljenoj kutiji. Primjerice, u paketu možete dobiti kilu i pol pčela zajedno s mladom selekcioniranom maticom. To je, recimo, jako dobar potencijal za izvozni proizvod u Hrvatskoj, a kroz udrugu pokušavamo educirati druge pčelare kako bi to radili jer je to poprilično jednostavno za napraviti, a strahovito su traženi u Njemačkoj, Austriji, Italiji... Sve više i više pčelara razumije što to je. Naime, proizvodnja i općenito transport tih paketnih rojeva je vrlo jednostavan jer u auto stane oko 60 takvih paketa, a da prenesete 60 košnica s jednog mjesta na drugo trebao bi vam manji kamion. - pojašnjava nam.

Na svijetu ne postoji niti jedno živo biće koje nema bolesti pa po tome pitanju 'blagoslovljene' nisu niti pčele, a upravo iz tog razloga - neprenošenja bolesti - pčelari koji žele nastaniti pčelinjak odlučuju se sve više na paketne rojeve.

- Pčelarstvo je grana privrede koja ima strahovito veliki utjecaj na prirodu. Imam jednu genijalnu informaciju; ako pčelar proizvede teglicu meda i proda je za 50 kuna, uloga pčele kao oprašivača za voćare i druge kulture je 20 puta veća, što znači da bi zarada cijelog sektora bila tisuću kuna. Strahovito veliki utjecaj pčelara ima općenito na bioraznolikost i oprašivanje. Neke druge zemlje to su daleko bolje prepoznale i puno više njeguju odnos voćara i pčelara, nego u Hrvatskoj. Mi ovdje moramo svaki put govoriti onima koji intenzivno uzgajaju pšenicu ili uljanu repicu da te kulture ne špricaju zabranjenim sredstvima i da imaju obzira kada vrše špricanje, ali i da bude boljeg dogovora između pčelara i proizvođača, s obzirom na to da njihovi prihodi ovise o pčelaru. - zaključio je pčelar Idlbek.

Za naše dobro, bilo bi bolje kad bismo svi što prije shvatili - ne bude li pčela, neće biti ni nas. Nažalost, ljudi su vrsta koja se rijetko 'opameti' prije negoli bude prekasno.