Općina Gundinci

Predsatvljamo općine Brodsko-posavske županije. Početne podatke 'skidamo' s wikipedia.org, a u komentarima posjetitelja očekujemo ozbiljnu (i šaljivu) dopunu. Sve informacije dobivene od naših posjetitelja, za koje utvrdimo kako su točni, ugradit ćemo u članak. Dopuna podataka nije ograničena vremenom, a sve važnije informacije o zbivanjima na području općine rado ćemo objaviti, ako nam ih uputite e-mailom na sbplus@sbplus.hr.

Općina Gundinci nalazi se u krajnjem istočnom djelu Brodsko-posavske županije, graniči s Općinom Velika Kopanica na zapadu i Općinom Sikirevci na jugu. Sjeverna i istočna granica Općine ujedno je i županijska granica s Osječko-baranjskom i Vukovarsko-srijemskoj županijom.

Površina općine iznosi 59,68 km² ili 5968 ha. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Gundinci su imali 2294 stanovnika, što čini gustoću od 38,44 stanovnika/km². Čitavo područje Općine Gundinci je nizinsko, a ujedno nalazi se na najnižoj nadmorskoj visini u čitavoj županiji ( 85-90 m).

Nacionalni sastav, 2001.
Hrvati - 2.277 (99,26%), Nijemci - 1 (0,04%), Makedonci - 1 (0,04%), neopredijeljeni - 8 (0,35%), nepoznato - 7 (0,31%)

Spomenici i znamenitosti
Spomenik žrtvama stradanja u NOB-u, Spomenik poginulim borcima NOR-a, Križ poginulim braniteljima u Domovinskom ratu.

Obrazovanje : Osnovna škola "August Šenoa"

Kultura: Kulturno umjetničko društvo "Vesela Šokadija"

Sport: NK Gundinci

Povijest
Prilikom popisa Srijemskog sandžaka 1571.godine (sirem sancagi tahrir defteri ), navodi se u nahiji Posavje selo (Kariye-i) Gundinci koji su tada imali 22 kuće (Hane). Upisani su ovi stanovnici tj. kuće domaćini :Paval Vrban, Mato Ivaniš, Petar Moysit', Grgur Mati, Petar Vargit' (Varžić), Ihmarik Mikloš, Lukač Borić, Ištfan Lukač, Yakob Ihmarik, Filip Sentit', Đura Sentit', Martin Lukač, Mikola Lukač, Dimitar Lukač, Andra ...?, Antol Vranit', Nikola Lukač, Ivan Belosit', Marko Velimir, Toma Tihoyit', (?), Bala Moysit', Istfan Mladoš.

Vojno graničarsko selo Gundinci (Kundincz) - ''ovo mjesto smješteno među močvarama i johinim šumama. Udaljeno je od Broda 4 milje, od Osijeka 8, a Petrovaradina 15. Svi su stanovnici u vrijeme Turaka bili seljaci, a sada su vojnici (graničari), katoličke vjere. Selo ima 30 kuća podignutih od složenih drva u obliku kruga, pokrivenih dijelom slamom, a dijelom daskama. Ima 4,5 cijela naseljena selišta.

Područje ovog mjesta proteže se dvije ugarske milje uokolo. Njegove granice; s istoka Županja /Supanie/, sa zapada selo Beravci /Beravcze/, s juga selo Sikirevci / Szekirevacz/, a sa sjevera pusto selo Perkovci /Perkovczy/. Veća mjesta su: s istoka - Babina Greda /Babagerenda/, sa zapada Brod, s juga pusta tvrđava Dorr, te sa sjevera Mikanovci.

Ovo područje ima oko 300 jutara obrađenih i neobrađenih oranica, više obraslih johinom šumom i grmljem. Nema gorica. Boljih sjenokoša ima oko 40 jutara. Šume za ogrijev ima dovoljno, pa i hrastove za građu, tisove, johine i jablanove, do 200 jutara. Na ovom području nema traga kamene crkve ili svjetovne zgrade. Ima jedan mlin na potočiću Beravi (Garava) načinjen na kašike. Žironosne hrastove šume oslobođene od plaćanja ima oko 100 jutara. Selo ima obilje ribnjaka i bara u
kojima ima mnogo riba i kornjača.

Turski gospodar ovog mjesta bio je Mehmet spahija iz Broda, komu stanovnici nisu plaćali ništa u gotovini već je svaki radio sedam dana. Od svake svinje plaćali su po jedan novčić i svaki stanovnik koji je imao koze morao je platiti 12 novčića. Desetinu od svih uroda davali su istom turskom gospodaru, osim desetine vina. Turskom caru su od svake kuće godišnje plaćali tri forinte, u svemu 30 forinti od 10 kućica, te su davali radove na osječkom mostu. Našem caru (habsburškom) davali su samo teške i stalne vojne te seljačke službe.

Godine 1730. selo Gundinci imalo je oko 30 katoličkih kuća i drvenu kapelu (oratorij), a 1746. god. Imalo je 42 kuće sa 452 stanovnika katolika. Izvještaj kanonske vizite 1734. god., u ime stanovnika Gundinaca, potpisali su Bernjak Janković, desetar i Bariša Mihić. U izvješću 1758.godine selo Gundinci su imali 72 kuće, a umjesto stare, sagrađena je nova kapela sv. Mateja, dimenzija oko 14 x 8 m, sa zvonom pred ulaznim vratima od oko 50 kg. Stanovnici sela su se ukapali na groblju Gradac kod Berave zajedno sa Beravcima i Jarugama.

Poznati Gundinčani:

Drago Kolesar, rođen 30. rujna 1922. godine u Jakšiću. župnik župe Sv. Mateja apostola i evanđeliste u Gundincima od 1955. do umirovljenja (1. ožujka 1999.). Pune 44 godine.

Sagradio je u to vrijeme moderan župni dvor, krajem šezdesetih temeljito je rekonstruirao i obnovio župnu crkvu u koju je, već tada, uveo centralno grijanje, obnovio sakristiju... U Gundincima je uveo i razvio štovanje Bl. Djevice Marije Majke siromaha čijem kipu, u crkvenom dvorištu, i danas hodočaste mnogi iz okolnih i iz udaljenijih mjesta. Volio je, organizirao i, dok mu nije, nakon pada „maspoka" zabranjeno, gundinačke folkloraše vodio sve do gostovanja i nastupa po USA.

17. travnja 1980. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je za kapelana Njegove Svetosti. Posljednje dane svoga života proveo je u umirovljeničkom domu za svećenike u Đakovu i preminuo 2005. godine. Sahranjen je u župi u kojoj je najduže djelovao kao svećenik - Gundincima.

Dr. Dominko Zelić liječnik u Gundincima i Slavonskom Šamcu - potakao prikupljanje samodoprinosa i gradnju Doma zdravlja pa je, u okviru istoga, u Gundincima, među prvima u tadašnjoj brodskoj općini sagrađena i otvorena suvremena ambulanta opće medicine, stomatološka ambulanta i ljekarna. Godinama je zagovarao čiste odnose s tadašnjim Medicinskim centrom u Slavonskom Brodu i odbijao integraciju u čemu su ga plebiscitarno podržavali mještani Gundinaca. Zbog toga su svi tadašnji državni mediji više puta pisali o tome. Problem je riješen kada je dr. Zelić poginuo u automobilskoj nesreći jer je, tek nakon toga, gundinački Dom zdravlja ušao u sastav Medicinskog centra.

Dr. sc. Josip Užarević, red. prof. Josip Jurjević