Ne mogu jedna bez druge. Razdvajanje je umalo bilo kobno.

ALILOVCI - Na prvu tiha i samozatajna djevojka, no kada krene pričati o onome što voli,  20-godišnja Gabrijela Ciganović iz Alilovaca, ne staje. Njezinu pažnju i svu ljubav ovoga svijeta dobivaju upravo Zora i Grom.

Gabrijela je ponosna vlasnica konja i kobile koje drži u neposrednoj blizini obiteljskoga doma. Od svoje 12 godine brinula je prvo za svoju mezimicu Zoru, a onda i za Groma. Ljubav je to koja u njoj tinja još od ranog djetinjstva, a za sve je zaslužan njezin djed koji je imao puno stoke i također je 'držao' konje.

- Djed je najviše tu ljubav prenio na mene. Zoru sam dobila kao ždrijebe staro šest mjeseci. S njom imam poseban odnos jer sam je ja odgojila. Nerazdvojne smo.  To su dva posve različita karaktera i temperamenta. Grom je puno mirniji, dok je ona temperamentnija, svojeglava i tvrdoglava, no nju volim jer mi je prva. Naučila sam se na nju. Konje držim isključivo iz ljubavi prema njima. Tu nema nikakve zarade, to je čisti luksuz i uzvraćena ljubav. Ja kažem da te životinje imaju dušu jer, kad god mi je bilo teško, sjednem, odjašem i pričam s njima, a one kao da sve razumiju. - za SBplus kazala je Gabrijela.

Ljubav prema životinjama Gabrijelu je odvela u Srednju školu 'M. A. Reljkovića' u Slavonskom Brodu, gdje je uspješno završila obrazovanje za zanimanje 'veterinarski tehničar'. Petodnevno odsustvo tijekom školovanja, a samim time i razdvojenost, za nju i Zoru bili su posebno traumatični. Nakon završene škole, zaposlila se u Veterinarskoj stanici Požega.

- Rekla sam joj da idem u školu i da bude dobra i da sluša. Sljedećeg dana ona se razboljela od tuge. Toliko je vezana za mene da je veterinar pitao gdje sam ja jer Zora bez mene ne funkcionira. S tom kobilom samo ja radim, takva je da drugima niti ne dopušta. Trenutno radim u Veterinarskoj stanici pa sada nemam toliko puno vremena kao što sam imala prije i tu opet nastaje problem. - pojašnjava nam.

Zora i Grom jedno drugome su društvo, no težak karakter Gabrijeline mezimice  utjecao je na to da želi biti gotovo isključivo u njezinu društvu. Druge gotovo i ne podnosi. Zbog toga Zora u većini slučajeva na druge dosta burno reagira, kao i na samog Groma, no Gabrijela ne žali zbog svog odabira.

- Mislila sam da će se ona s godinama smiriti, no pokazalo se teškim. Dva različita konja i karaktera - posve drugačiji, no ja ih ne dam. Teško je, posebno ako nemaš ničiju podršku. Šest godina nakon Zorinog dolaska, novcem od 18. rođendana kupila sam Groma. Željela sam to isključivo kako bih joj dovela društvo. Nisam pogriješila jer je dobrica i volim ga jednako kao i nju, ali je odnos sa Zorom ipak jedinstven i neponovljiv. To su bića koja ne znaju za blagdane i praznike, no unatoč velikom poslu uvijek ću imati mjesto za njih u svome domu i srcu. - zaključila je.