'Istraživao sam i nisam pronašao da to netko radi.'

POŽEGA - Požežanin Danijel Kerker (46) cijelog svog života bavi se soboslikarskim radovima i postavljanjem 'knaufa'. U želji za bijegom od toga, odlučio je pokrenuti vlastiti posao. No, ubrzo se ispostavilo da je uplovio u riskantne vode te je bio primoran - uz posao koji voli - nastaviti raditi ono od čega se htio maknuti.

Za portal SBplus, Danijel je otkrio sve o svojoj poslovnoj strasti.

- Kolega je imao mali stan i u njemu stajaću vješalicu koja mu je smetala. Pitao me bismo li mogli u mojoj radioni napraviti nešto što mu neće smetati u prostoru, odnosno vješalicu koju bi postavio na zid. Pitao sam ga kakvu želi, a on je tražio neku s motivom američkog punk benda „Dead Kennedys". Naravno, pristao sam. Kad je bila gotova, uzeli smo vješalicu i skrenuli u kafić na kavu. Onda se dogodilo nešto neočekivano, pohvalili smo se vješalicom i nakon nekoliko trenutaka mi smo je prodali. - otkriva nam Danijel, dodajući kako su nakon toga godinu dana nastavili izrađivali razne vješalice. Bio je to nimalo lak poduhvat jer su sve radili ručno - ubodnim pilama.

- Sve je iziskivalo dosta vremena. U danu nismo mogli napraviti puno toga. Nakon nekog vremena jednostavno smo prestali s tim jer nam se nije isplatilo. Radio sam na bauštelama, no uvijek je tu bila ideja da ću otvoriti obrt za proizvodnju vješalica. Nakon što su prošle četiri godine, točnije kada sam prestao raditi u jednoj građevinskoj firmi, sam sebi sam rekao: „Sada idem.". I stvarno sam otvorio obrt za izradu suvenira i dizajnerske usluge, no radim samo vješalice za odjeću to je moj primarni proizvod. - pojašnjavam nam.

U dvije i pol godine napravio je 80-ak vješalica. No, kao i u svakom poslu i on ima problema s naručiteljima. Ljudi zatraže nešto što nije jednostavno napraviti i iziskuje vremena, a na kraju se više ne javljaju. Što je tomu razlog - ne zna. Otkrio nam je i koliko je, u ovoj maloj sredini, ta usluga izrade po narudžbi (eng. custom made) 'urodila plodom', odnosno, koliko je uopće tražena.

- Potražnja je slaba. Ljudima se to sviđa, ali im je skupo. Mogu reći da sam ušao u riskantan biznis, no nadam se da će postati bolje. Guram to da izađe na vidjelo. Nikad mi nije bio problem napraviti nekome nešto što želi iako je riječ samo  jednoj naizgled običnoj vješalici. Bilo bi odlično kada bi se radilo o većoj količini, primjerice, kada bi netko za zgrade ili apartmane uzeo po deset komada. Ne bi mi bio problem to napraviti, uvježbao sam se dosad i mogu napraviti po dvije-tri vješalice dnevno. - otkriva nam.

Za ovako nešto, dobna granica onih koji žele nešto unikatno nije određena - ima ih od starijih do mlađih i to s raznim idejama, željama i zahtjevima.

- Ljudi stvarno traže svašta. Nekoliko puta sam odbio izraditi nešto jer jednostavno nije primjereno, makar se radilo o šali.  Iz nekog svog principa jednostavno to ne želim. Dosta ljudi zna samo napraviti skicu onoga što želi. To naravno prihvatim jer mi je cilj napraviti točno ono što su zamislili. - govori nam, dodajući kako misli da je on jedini koji se bavi ovim poslom.

- Istraživao sam. Koliko sam gledao i tražio, još nigdje nisam pronašao da to netko radi. Naravno da me zanimalo je li se još netko dosjetio toga, no pretragom po internetu nisam našao podatke o tomu. Za mene je to dobro, jer to znači da je ono što izradim u svojoj radionici unikatno. - zaključuje.

Povećanje cijena raznoraznog materijala, govori nam, i njegov je problem. Ipak, snašao se i osmislio kako na inovativan način može nastaviti s izradom.

- Otkako su cijene hrane i svega ostaloga otišle gore, otišle su cijene materijala. Iako mi je to predstavljalo problem, kao i većini, odlučio sam se 'prebaciti' na recikliranje. Sad sve vješalice izrađujem od starih ormara za odjeću jer su oni napravljeni od iverice. Nju sam kupovao za 240 kuna, a sada je cijena oko 480. No, ne bunim se, recikliranje mi je zabavnije jer od nečega što je trebalo biti bačeno ili zapaljeno napravim nešto korisno. - zaključio je Danijel.

Galeriju fotografija Danijelovih radova možete pronaći OVDJE.