Bi li uskoro na ovoj lokaciji moglo niknuti okupljalište?

SLAVONSKI BROD - Slavonskobrodsko Naselje „Andrije Hebranga" dobro je poznato i kao naselje ljubitelja pasa. Gotovo ne postoji stambeni ulaz koji nema barem nekoliko svojih dlakavih stanara.

Vlasnike pasa na tom gradskom području možete vidjeti svako doba dana. Počevši od prve jutarnje šetnje prije no što vlasnik odlazi na posao pa sve do onih kasnovečernjih koje pružaju ugodno osvježenje u vrućim i sparnim danima.

Čak i oni nesretni , odbačeni psi, lutalice bez vlasnika imaju svoje mjestu u tom naselju. Tijekom čitave godine, ljudi im ostavljaju hranu i vodu u posudicama ispred zgrada, dok u zimskim mjesecima stanari iznose stare deke ispred ulaza, štiteći pse od najgore zime.

Trenutno, ako ste vlasnik psa na u Naselju „Hebrang", imate nekoliko opcija za šetnju i druženje s vašim psom. Prva ruta šetnje je kod parkirališta Ekonomske škole i njenih okolnih livada, gdje se uglavnom i okupljaju lokalni vlasnici pasa. Problem u tom dijelu naselja velik je broj automobila - što parkiranih, što u vožnji. Nađe se tamo i popriličan broj mladih vozača kojima je dozvoljena brzina više prijedlog nego zakon.

Drugi problem su i same livade koje često ostaju nepokošene tjednima, ako ne i mjesecima, a koje su pravi rasadnik krpelja. Ostale rute također nisu bez svojih problema. Šetnju kraj Glogovice karakteriziraju slične brige vezane za krpelje i vozila. Jedino što preostaje je šetnja po betonu sredinom naselja, a to također nije optimalno rješenje. Nadolazeći ljetni mjeseci te popratne vrućine užarit će takvo tlo pod nogama te bi šetnja njime mogla ozbiljno ugroziti šape vašeg ljubimca. Usto, neprestano struganje šapa po betonu može dovesti do puknuća noktiju što može utjecati i na kasniju mobilnost vašeg psa.

Dakako, svaka priča ima dvije medalje i suživot sa psima na „Hebrangu" nije bajka. Uz mnogo pasa dolazi i mnogo odgovornosti, a to je odlika koja, nažalost , ponekad izostane među vlasnicima pasa. Nemoguće je proći „Hebrangom", a da vaš pogled ne nagrde brojni neugodni dokazi manjka kulture nekih od njih. Svaki postojeći dio zelenih površina koristi se za obavljanje nužde pa je prolazak njima često nalik na oprezno koračanje minskim poljem.

Zbog svega navedenog, „Hebrangu" nasušno treba park za pse. To bi bilo savršeno rješenje za sve strane. Vlasnici pasa i njihovi ljubimci dobili bi svoj prostor za rekreaciju i uživanje, kojeg bi mogli koristiti bez straha da će im se išta dogoditi , dok bi stanari okolnih zgrada dobili svoj mir i bezbrižnost koračanja zelenim površinama bez neugodnih iznenađenja.

Prostor također nije problem jer Hebrang već ima savršenu lokaciju za taj park - veliku livadu koja se smjestila između vrtića „Hlapić" i Gradskog groblja, a koja je u gradskom vlasništvu. Dovoljno je blizu naselju da ga vlasnici pasa mogu koristiti u bilo koje doba dana, a opet je na pristojnoj udaljenosti od zgrada, tako da mir stanara okolnih zgrada ne bi bio narušen radosnim uzvicima vlasnika koji dozivaju svoje pse ili ih potiču na igru.