Čovjek koji štiti sigurnost i obraz Hrvatske

U izbjegličkoj krizi koja je zahvatila područje Europe, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je umjesto postavljanja žice te prijetnje oružjem i borbenim psima, odlučila pomoći ljudima u nevolji. Pritom, dakako, vodila je računa o sigurnosti svojih građana. Odlučila je izbjeglice organizirano prihvatiti, registrirati (ali ne na svoju štetu), pružiti im pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama i zdravstvenoj zaštiti.
Sve to čini u kampovima u kojima se ljudi nisu osjećali getoizirano i poniženo, nego zbrinuto i dostojanstveno. Mala Hrvatska demonstrirala je Europi (koja nosi ime feničke princeze čiji potomci dolaze s područja Sirije), kako se pomaže ljudima u nevolji.
Prvi među onima koji je rekao DA humanom prihvatu izbjeglica bio je hrvatski ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić. Iz razgovora kojeg smo, u prostorima SBplus-a, vodili s ministrom, izdvajamo nekoliko naglasaka.

Je li Hrvatska, prema Vašem mišljenju, spremno dočekala prve izbjeglice koje su 16. rujna stigle u Tovarnik?

Nitko ne može biti spreman za tako veliki broj ljudi. Nakon što je Mađarska 16. rujna zatvorila granicu prema Srbiji, mi smo prvi dan imali mali broj ulaza ljudi. Nitko tada nije očekivao da će, sutradan, tu biti više od 11 tisuća ljudi. Smještajni kapaciteti bili su nam puni već u prvih 48 sati i trebalo se prilagoditi novonastaloj situaciji. Sustav registracije nije kolabirao, nego smo ga ,od dotašanjeg koji je bio rađen po EU standardima, odlučili raditi na način da sutra ne postanemo hot spot. Smještajne kapacitete riješili smo kampom u Opatovcu koji je niknuo u 24 sata. I, od tada, stvari su profunkcionirale. Uz već osnovani Krizni stožer, uveden je organizirani prijevoz tih ljudi i na kraju, uz prisustvo novinara čija je uloga bila značajna, natjerali smo Mađare da maknu duge cijevi i, do 17. listopada, kada su odlučili da nikoga neće primiti, kroz tu istu Mađarsku prošlo je 118 tisuća ljudi.

Mađarska je na granici sa Srbijom postavila žicu, prolaza za izbjeglice nije bilo. Hrvatska je, evo i sami ste sada kazali, uspjela prisiliti Mađare da otvore granice. Je li to riješenje?

Da se želimo igrati s ljudskim sudbinama, Hrvatska bi i sada, bez problema, mogla preusmjeriti izbjeglice koje se nalaze ovdje do bilo kojeg prijelaza i imali bi situaciju kakvu imamo na makedonsko-grčkoj granici. Ja sam siguran da nijedna žica, ni jedan zid, ukoliko iza njega ne stoji odluka da si spreman pucati na ljude, a što je suprotno svim međunarodnim konvencijama, neće zaustaviti te ljude. I neki bi trebali dobro razmisliti o pozivanju i zveckanju oružjem. 

Stav Ranka Ostojića bio je drugačiji od stava kolega u Mađarskoj Sloveniji. Nikad niste govorili: "Ne, mi to ne možemo... to nam je preveliki broj".

Ako je Anglea Merkel, osoba koja nosi najveći teret ove migranstke krize, rekla kako neće dozvoliti da se ne prime izbjeglice, ako Papo Franjo cijelo vrijeme poziva na pomoć, zašto bih ja u Hrvatskoj imao neki drugačiji pogled. Ja se nalazim na čelu kriznog stožera od prvog dana. Postigli smo maksimum koji se može napraviti. Hrvatska je pokazala, ne samo svoje humano lice, nego je pokazala da se zna nositi s teškim problemom radi kojih se u susjednim zemljama doslovce raspadaju. Mogli su nešto i od nas naučiti.

Od početka krize bili ste prisutni na terenu. Zbog čega vi, a ne netko niže rangiran?

Ljude jednostavno ne možete ostaviti. Na početku krize, kada nismo znali koliko će ovo trajati, kao osobi na čelu Stožera, ne bi bilo korektno ostaviti sve te ljude. Jer, ako želiš rukovoditi jednom ovakvom situacijom, moraš biti na licu mjesta kako bi shvatio o čemu se radi, kako bi mogao dijeliti sudbinu ljudi na terenu. I njima to puno znači kada vas vide kako radite s njima.

Hrvatska je prozvana zbog osobe koja je povezana s terorističkim napadom u Parizu, a koja je registrirana u Opatovcu. Išlo je to u prilog onima koji su tvrdili kako izbjeglice ne treba propuštati kroz Hrvatsku, zbog terorista i mogućeg terorizma.

Svi govore da je osoba vezana uz terorističke napade prošla kroz Hrvatsku. Mi registraciju ne dijelimo s nikim. I mogli smo taj podatak prešutjeti te se ponašati kao neki drugi. Međutim, odmah smo potvrdili tu informaciju. No, isto tako, poznato je kako nije bilo razloga za njegovo zadržavanje.

Nitko ne može tvrditi kako se među tolikim brojem ljudi neće dogoditi da se ne provuče netko s lošim namjerama. Ti ljudi bježe od rata, a ovakva propaganda "da su svi isti" odgovara jedino ISILu. Zbog toga, drago mi je kako su svi odgovorni državnici reagirali na način da se pomogne tim ljudima.

Mi smo u Hrvatskoj 3. studenog pustili u pogon Zimsko tranzitni centar u Slavonskom Brodu. On je u punoj funkciji kao ozbiljan prihvatni centar kakav bi teško mogla pokazati bilo koja druga zemlja. Hrvatskoj u prilog ide i to da su, 25. listopada, čelnici zemalja na ruti zaključili kako je svaka zemlja dužna povećati smještajne kapacitete, a mi smo jedini to učinilil. Napretka u drugim zemljama nema.

Unatoč naporima za humani prihvat, zbrinjavanje i tranzit izbjeglica, neki su Hrvatsku optužili da je tjerala ljude u hladnu rijeku. Zbog čega?

To vam je situacija u kojoj se očito teret htio prebaciti na nas. Hrvatska je humana, Hrvatska je spremna primiti ljude. Za vrijeme rata imali smo 500-600 tisuća ljudi, pa ne bi trebao biti problem da zadrža i ove. Iako je Grčka u Shengenu i ima presudu o nehumanosti, trebalo je odabrati drugo riješenje i tu se odabralo Hrvatsku, misleći kako će nam dati nešto novaca da se snađemo i sami riješimo problem za druge. No ovaj puta su naišli na jednog premijera i njegovu ekipu koja će se zadnja poskliznuti na ovoj ruti.

Nakon toliko truda i ljudskosti uložene u posao primanja izbjeglica, kako vi osobno doživljavate prozivke i napade - kako iz inozemstva tako i iz Hrvatske.

Jasno mi je da zapravo nikome nije svejedno kad vide da postoji drugi način. Oni bi bili sretniji da se mi ponašamo kao i oni jer onda ne bi imali problem. Ovako pokazujemo da se može drugačije. Kada bi trebalo i Hrvatska bi mogla primijeniti silu, ali najlakše je zveckati oružjem. Puno je teže gledati situaciju u kojoj jedna Hrvatska, za koju bi najradije kazali kako je ksenofobična i nehumana, zapravo cijelom svijetu očitala lekciju na koji način se može bez problema rješavati ono što svima drugima stvara problema. I onda tu možda leži odgovor. Nitko od čelnika EU još nije bio u Brodu. Oni se ne žele suočiti s tim.

Kako bi Ranko Ostojić riješio izbjegličku krizu?

Ukoliko želimo uspješno riješiti ovu situaciju, nužno je odrediti osobu koja će rukovoditi cijelom operacijom. Možete vi sazivati čelnike država koliko god hoćete, ali dajte napokon osobu koja će iz Busexellesa rukovoditi cijelom operacijom, sukladno planu kojeg je donio Junker. Mora se znati tko vodi operaciju, s čim raspolaže te da iza njega stoji politička volja Europe. Da se ne igra s figom u džepu te da, svojim autoritetom, on može reći što i kako se mora napraviti.