Foto: Ina Cirkveni/SBplus
Foto: Ina Cirkveni/SBplus
Foto: Ina Cirkveni/SBplus
Foto: Ina Cirkveni/SBplus
Svakih 20 sekundi je u svijetu izvršena jedna amputacija povezana sa šećernom bolešću gdje je glavni uzrok dijabetičko stopalo. Amputacija jednog ekstremiteta povećava rizik za gubitak i drugog za otprilike jednu do tri godine.
SLAVONSKI BROD - U svijetu ima preko 400 milijuna oboljelih
od šećerne bolesti, dok je ta brojka u Hrvatskoj oko 400 tisuća. No, predviđeno
je kako će do 2040. godine te brojke porasti za 200 milijuna u svijetu, odnosno
200 tisuća u Hrvatskoj. Bitno je napomenuti kako od tih 400 tisuća oboljelih u
Hrvatskoj, svi i ne znaju kako imaju šećernu bolest, dok većina ima barem jednu
razvijenu komplikaciju. Šećerna bolest, naime, dovodi do groznih komplikacija. Preko
75 posto oboljelih umire od bolesti srca i krvnih žila, dijabetička
retinopatija značajan je uzrok sljepoće, nefropatija uzrok zatajenja bubrega, a
dijabetičko stopalo je glavni uzrok amputacije donjih okrajina i značajan uzrok
invalidnosti u oboljelih. - kazala je, između ostalog, dr.med. Anica Badanjak,
internistica, endokrinologinja i dijabetologinja u Sveučilišnoj klinici Vuk
Vrhovac, prilikom održanog predavanja o dijabetičkom stopalu u slavonskobrodskom
Domu za starije i nemoćne.
"Tema o dijabetičkom stopalu čini mi se mračna i tužna kada pokazujem fotografije i govorim podatke o broju amputacija, ali tako ne mora biti jer se ranom identifikacijom stopala s povećanim rizikom za razvoj ulkusa, pravovremenim liječenjem rane i edukacijom pacijenata može puno postići."
Kao rezultat dijabetesa i njegovih dugotrajnih komplikacija,
kod oboljelih od šećerne bolesti se nerijetko pojavljuje dijabetičko stopalo.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji sindrom dijabetičkog stopala je rana
(ulkus) na stopalu povezan s oštećenjem živaca (dijabetička neuropatija),
različitim stupnjevima oštećenja arterijske cirkulacije na nogama (periferna arterijska
bolest) i infekcije. Najveći rizični čimbenik za razvoj rane je oštećenje
perifernih živaca, čiji znakovi uključuju bol, žarenje, trnjenje ili obamrlost
u području prstiju ili cijelog stopala te pojačanu osjetljivost na lagani dodir
u tom području. Bol se noću i tijekom odmora može pojačavati, a za vrijeme hodanja
smanjiti. Progresijom bolesti može doći do gubitka osjeta bola i osjeta
toplo-hladno, što značajno povećava rizik od ozljeda. Oštećenja živaca, kao i
druge komplikacije šećerne bolesti, razvijaju se najčešće zbog visokih
vrijednosti šećera u krvi kroz duži period.
Kada do oštećenja u području stopala dođe, bez odgovarajućeg
ili, pak, zakašnjelim liječenjem razvija se infekcija. Oštećena cirkulacija
onemogućava cijeljenje rane i izaziva odumiranje tkiva koje postaje crno -
razvila se gangrena, koja se kirurški liječi amputacijom zahvaćenog područja
(prst, stopalo, noga). Svakih 20 sekundi je u svijetu izvršena jedna amputacija
povezana sa šećernom bolešću gdje je glavni uzrok dijabetičko stopalo. Amputacija jednog ekstremiteta povećava rizik za
gubitak i drugog za otprilike jednu do tri godine.
- Tema o dijabetičkom stopalu čini mi se mračna i tužna kada
pokazujem fotografije i govorim podatke o broju amputacija, ali tako ne mora
biti jer se ranom identifikacijom stopala s povećanim rizikom
za razvoj ulkusa, pravovremenim liječenjem rane i edukacijom pacijenata može puno postići. - istaknula
je dr.med. Badanjak tijekom predavanja dodavši kako "sami moramo preuzeti dio
odgovornosti i boriti se kako ne bi došlo do neželjenih komplikacija, a ako već
mora do toga doći, da to bude što kasnije i što blaže te da se one pravovremeno
otkriju".
Redovitom brigom o stopalima moguće je spriječiti ili
ublažiti razvoj niza ozbiljnih komplikacija što uključuje svakodnevni pregled
stopala. Važno je obratiti pozornost na promjene u boji kože,
temperaturi, promjene kao što su natisci, žuljevi, rane. Ako osoba nije u mogućnosti
sama napraviti pregled stopala, može se poslužiti ogledalom ili zatražiti pomoć
druge osobe. Ako pak osoba zapazi promjenu, mora se javiti liječniku jer nestručna
intervencija može dovesti do brzog pogoršanja s razvojem vrijeda ili infekcije, gdje u najtežim slučajevima može doći do amputacije. No, bez panike jer se
najveći broj komplikacija vezanih za stopalo može izbjeći te ozbiljne
komplikacije značajno ublažiti usvajanjem sljedećih preporuka.
Noge je potrebno svakodnevno prati u toploj vodi s blagim
sapunom, no prethodno je važno uroniti lakat kako bi odredili odgovarajuću
temperaturu jer osobe koje su uslijed komplikacija šećerne bolesti izgubile
osjet za bol i temperaturu u stopalima, mogu zadobiti opekline pranjem u vrućoj
vodi. Nakon pranja potrebno je obrisati stopala mekanim ručnikom, pazeći na
dijelove između prstiju jer na tim mjestima, uz vlažnost, postoji povećana
opasnost razvoja gljivičnih infekcija. I kod njege noktiju je nužno biti
oprezan ako osoba slabo vidi i nema osjeta za bol, stoga treba potražiti pomoć druge
osobe/pedikera. Budući da je koža nogu u oboljelih nerijetko suha, nakon pranja
je potrebno namazati stopala kremom, izostavivši područja između prstiju. Noge
treba zaštititi od hladnoće, kao i od topline, a čarape moraju biti čiste i
suhe te ne smiju stezati nogu. Izbor cipela ovisi o stanju stopala, ali moraju
štititi od razvoja komplikacija - dovoljno velike s dovoljno prostora za prste.
Osobama koje boluju od šećerne bolesti, pogotovo s razvijenim komplikacijama, ne
preporuča se hodati bos, čak ni po kući. Kod sjedenja treba izbjegavati prekriženih
nogu, a kod dužeg stajanja dobro je povremene promijeniti položaj. Za
uklanjanje tvrde kože i natisaka ne smiju se upotrebljavati agresivna sredstva.