Kao što smo objavili prošloga tjedna, sanacijski upravitelj Opće bolnice "Dr. Josip Benčević", Tihomir Biščević, dr. med., imenovao je prim. dr. sc. Ferida Latića, dr. med. rukovoditeljem objedinjene Službe za kirurške bolesti ove bolnice. Sve se događa u vrijeme opće reorganizacije u zdravstvu, koja je izazvala prilično napetosti među zdravstvenim radnicima ali i u javnosti, u uvjetima gospodarske i financijske krize, mjera štednje, pokušaja reorganizacije rada i sindikalnih pregovora, borbi s listama čekanja... O svemu tome razgovarali smo s novim šefom brodske kirurgije dr. sc. Feridom Latićem nekoliko sati prije objavljivanja famoznog "masterplana" ministra Ostojića, piše Posavska Hrvatska 21. ožujka 2014. godine.
Na čelo Službe za kirurške bolesti dolazite u trenutku kada se radi preustroj Službe i pripajaju joj se dosad samostalni odjeli.
U zdravstvu ima puno praznoga hoda i to sada nastojimo otkloniti.
- Odjel kirurgije postao je Služba za kirurške bolesti, a pripojeni su mu Odjel ortopedije i Odjel urologije. To su komplementarne grane medicine i logično je da budemo zajedno. Postajemo veći sustav, sve radi toga da spremni dočekamo zahtjeve "masterplana" i kako bi naši građani, bolesnici, potencijalni korisnici naših usluga, brže i adekvatnije tu uslugu od nas i dobili. Spajanje odjela ima za cilj da sve bude jednako iskorišteno, a da zadovoljimo potrebe građana, bolesnika. U zdravstvu ima puno praznoga hoda i to sada nastojimo otkloniti.
Vaš prethodnik dao je ostavku upravo zato što nije podržavao takav preustroj.
Svi znamo da je hrvatsko zdravstvo u lošem stanju, rashodovna mu je strana veća od prihodovne.
- Služba trenutno ima 28 kirurga (od toga dvojicu specijalizanata i tri neurokirurga). S druge strane, primjerice, požeška bolnica, također županijska, s otprilike 10 000 osiguranika manje, skoro isti posao obavlja sa svega 11 kirurga. Oni su se uklopili u propisanih 216 radnih sati i pokrili kompletan posao radom u smjenama. Zašto bi to kod nas, s ovolikim brojem ljudi, bilo nemoguće? Taj "masterplan" zapravo je reorganizacija u zdravstvu, stabilizacija zdravstva, i kamo sreće da smo ga napravili prije deset godina. Svi znamo da je hrvatsko zdravstvo u lošem stanju, rashodovna mu je strana veća od prihodovne. Nemoguće je s ovoliko novca s kojim zdravstvo raspolaže ljudima dati ovu razinu i kvalitetu zdravstvene zaštite. Nešto se mora promijeniti da bi se te prazne rupe u proračunu zdravstva pokrpale, zato je i vraćena i stopa izdvajanja za zdravstvo na 15 posto i pitanje je hoće li to biti dovoljno. Koliko znam, "masterplan" je donekle elastičan i svaka se služba može organizirati prema broju ljudi kojim raspolaže i odlučiti želi li preraspodjelu radnog vremena ili dežurstvo. Tamo gdje se radno vrijeme ne može raspodijeliti, ljudi će biti u dežurstvu. Naime, ustanova je dužna omogućiti svakom djelatniku medicinske struke da radi 168 sati mjesečno. Ukoliko u službi time nije moguće organizirati posao, potrebno je naći moduse. Usuglasili smo se da ćemo omogućiti da svatko radi 168 sati, a prekovremeno do 216 sati i da to, naravno, bude plaćeno. Na kirurgiji će svaki prekovremeni rad biti plaćen, što je i u "masterplanu" navedeno, i u to nemojte sumnjati.
Taj "masterplan" zapravo je reorganizacija u zdravstvu, stabilizacija zdravstva, i kamo sreće da smo ga napravili prije deset godina.
Znači, smjene i dežurstva neće biti jednaki za sve?
- Mislim da se na velikim odjelima može napraviti preraspodjela radnog vremena i rad organizirati i u smjenama ako je to potreba službe. Neće to biti moguće svugdje. Recimo, radiološka služba, koja je deficitarna s kadrom radi čega ima manju "protočnost", a radi posao za cijelu županiju, radi povećanih potreba bolesnika ima (kao uostalom i neki drugi odjeli u bolnici sa sličnim problemima), najveće liste čekanja i tamo neće biti moguće tako organizirati rad,
Neki liječnici se žale da rad u smjenama narušava ustaljeni rad ambulanti, a kažu i da je to na pojedinim odjelima povećalo liste čekanja.
- Zašto bi vas u ambulanti uvijek morao pogledati isti liječnik? Zašto ne mogu raditi ambulantu da pogledam pet novih pacijenata, tri stara i 3-4 pacijenta od kolege i nastaviti tamo gdje je kolega stao? U čemu je problem? Stvar je organizacije. Liječnik može primiti dvadeset bolesnika u ambulanti plus hitne koji dođu (koji uvijek moraju biti u prednosti, što razumiju i drugi pacijenti), a onda nastaviti svoje kontrole. Dakle, ne bi trebalo biti nikakvih problema s radom ambulanti. Važno je da nema "praznog hoda", da svaki liječnik svojih osam radnih sati stvarno odradi. Dogovorili smo se ovako: liječnik koji ima ambulantu od 14 do 16 sati, da taj dan na posao dođe u jutro. To znači da kolegama neće faliti asistencija za operaciju, program ide, liste čekanja se smanjuju. Nakon toga, kolega odradi svoju ambulantu i ide kući. Ovaj mjesec ćemo tako raditi i vidjeti rezultate, ne sumnjam da neće biti dobro.
Na kirurgiji nema lista čekanja niti će ih biti.
Pacijente najviše zabrinjavaju liste čekanja.
- Na kirurgiji nema lista čekanja niti će ih biti. Drugo je problem i to je ono što ovom reorganizacijom želimo riješiti - dugo ležanje pacijenta u bolnici. Bolesnik na odjel mora doći obrađen, a ne da se obrađuje na odjelu. Njegova operacija mora biti planirana, tako da dođe pripremljen i anesteziološki obrađen da i bude operiran već istog dana ili sutradan, a da nakon operacije ide kući za dan, dva, tri. To se može organizirati kod većine bolesti. Nema zadržavanja, nema zauzimanja kreveta i nema listi čekanja. Hitne operacije, traume ili maligne bolesti, to je nešto drugo, ali to je manji broj bolesnika.
Građane, a vjerojatno i zdravstveno osoblje, zabrinjavaju najave o smanjenju broja kreveta.
Po novoj organizaciji, spojit ćemo ortopediju i traumatologiju, jer su to komplementarne struke. Iz istog smo razloga spojili vaskularnu i plastičnu kirurgiju, a da bismo popunili tu organizacijsku jedinicu, dodali smo još deset kreveta opće kirurgije. Imat ćemo odvojeni odsjek za urološke bolesti, jer su oni po prirodi posla nešto drugačiji.
- Upravo o tome govorim. Boljom organizacijom, bržim "obrtom" pacijenata, smanjuje se potreba za većim brojem kreveta. Na Zapadu se tako radi već dugi niz godina. Nema ležanja u bolnici. Pacijent dođe, bude operiran, odleži koliko zahtijeva dijagnoza i ide na oporavak kući. Iz razgovora s kolegama vidim da su naše operacijske dvorane iskorištene oko 70 posto, a nama je cilj da rade efektivno od 9 do 16 sati svaki dan. Kraćim ležanjem bolesnika na odjelu, povećanim brojem operacija, dobit ćemo i bolji ekonomski rezultat.
Liječnici su se pribojavali da ova reorganizacija i pripajanje odjela u kiruršku službu znači da će svi morati raditi sve operacije.
- Nije tako niti tako može biti po struci. Ne može ortoped operirati abdomen, niti abdominalni kirurg može raditi ortopedski zahvat. Nismo tako ni educirani. Zato smo i formirali nove odjele tako da uska struka radi upravo ono gdje su najvičniji. Recimo, nas digestivnih kirurga ima najviše, deset, imat ćemo odjel sa 28 kreveta i 5-6 kreveta dnevne bolnice i uvijek ćemo imati slobodnog mjesta za bolesnike koji dolaze. Po novoj organizaciji, spojit ćemo ortopediju i traumatologiju, jer su to komplementarne struke. Iz istog smo razloga spojili vaskularnu i plastičnu kirurgiju, a da bismo popunili tu organizacijsku jedinicu, dodali smo još deset kreveta opće kirurgije. Imat ćemo odvojeni odsjek za urološke bolesti, jer su oni po prirodi posla nešto drugačiji. Time liječnicima omogućavamo da stvarno odrade svoje radno vrijeme, pacijentima da ne čekaju dugo, da dobiju vrhunsku uslugu i brzo idu kući, a da to sve na kraju zdravstvo manje košta.
Ističete dnevnu bolnicu.
Zašto bi bio problem da bolesnik s težom dijagnozom, na složeniju operaciju, dođe u 40-50 kilometara udaljeni Slavonski Brod?
- Cilj dnevne bolnice je da bolesnici s manje teškim bolestima budu operirani i sutradan pušteni kući. Svakom je bolesniku bolje da leži u svom domu i tako se lakše oporavlja, nego da leži u bolnici i troši zdravstvene novce. Tako se oslobađa mjesto drugim bolesnicima koji brže mogu ući u zdravstveni sustav i onima čije liječenje zbog bolesti ili morbiditeta mora potrajati duže. Cilj je primiti i operirati što veći broj pacijenata i da što prije idu kući. Naravno, pod uvjetom da je to medicinski opravdano.
Što je s
novogradiškom kirurgijom?
- Kirurški odjel u Novoj Gradiški ovim pripajanjem postao je dio naše Službe.
Bio sam tamo s kolegama, dogovorili smo način rada i pravila koja će biti ista
u Brodu i Gradiški. Ljudi se boje da će tamo biti ukinuta bolnica. To za sada
nikome na pada na um. Međutim, zašto bi bio problem da bolesnik s težom
dijagnozom, na složeniju operaciju dođe u 40-50 kilometara udaljeni Slavonski
Brod? I mi svoje bolesnike ponekad šaljemo na operaciju u Zagreb. Nije sramota
poslati bolesnika na kliniku. Tako štitite ustanovu, bolesniku ste napravili
dobro, a sebe niste kompromitirali.
Jesu li i ranije pacijenti iz Nove Gradiške dolazili u Brod?
Važni su ljudi, njihova kvaliteta, kadar, struka. Oni su ti koji će svojim znanjem, svojom strukom, odgovoriti i dobro obaviti operaciju.
- Ni sada u načelu za to nema potrebe. Međutim, budući da nemaju uvjete za ortopedsku protetiku, dogovorili smo da te bolesnike šalju nama, s urolozima to već funkcionira. Naime, za operacije je važan stručan, obučen tim i uvjeti rada u operacijskom traktu. Ne može čovjek, da je najbolji, neke stvari napraviti sam. Mi smo poznata bolnica (nalazimo se u 2.a kategoriji, odmah iza klinika), imamo kadar, imamo veliki broj specijalista i subspecijalista, moći ćemo na to odgovoriti. Zato kažem da ni prostor nije bitan. Uostalom, u vrijeme rata operirali smo u podrumskim prostorijama i svi su bolesnici prošli dobro, bez posebnih infekcija i komplikacija, što znači da uvjeti nisu najvažniji. Važni su ljudi, njihova kvaliteta, kadar, struka. Oni su ti koji će svojim znanjem, svojom strukom, odgovoriti i dobro obaviti operaciju. A to je pacijentu na kraju jedino važno i to je u njihovom interesu. Ako kažete čovjeku - idite tamo i tamo će vas dobro operirati, neće mu biti teško doputovati iz Gradiške u Brod ili iz Broda u Zagreb. Pacijenti tu ne prave problem.
Mislim da će ,maserplan' biti surov i zato sada činimo sve da ga što spremniji dočekamo.
Što očekujete od "masterplana"?
- Mislim da će biti surov i zato sada činimo sve da ga što spremniji dočekamo. Bolesnicima se ne bi trebalo ništa promijeniti ukoliko naši liječnici budu poštovali naše interne dogovore u organizaciji posla. Postoje operacije koje se mogu planirati čime se može se planirati i potrošnja materijala (naravno, mora se uvijek imati rezerva materijala za hitne bolesnike), važno je da operacijske dvorane budu iskorištene, da naši liječnici efektivno odrade svoje radno vrijeme i da pacijenti što manje ostaju na odjelu. Uz stručni tim liječnika, koji će dobro obaviti operacije - što znači i manje komplikacija i kraći oporavak, nema razloga da ne budu svi zadovoljni, a uštede postignute.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -