Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Kao desetogodišnjak, Mladen je počeo skupljati džeparac kako bi si mogao priuštiti kupovinu gramofonske ploče koja je tada bila „in“. Za proteklih skoro pola stoljeća, skupio ih je oko šest tisuća i za svaku točno zna gdje je na polici, kada i kako ju je nabavio. One su i danas njegova ljubav i najveća dragocjenost.
SLAVONSKI BROD - Da se gramofonske ploče u digitalnom
vremenu ne daju baš tako lako pokazuju podaci o velikom povratku gramofona i
ploča, ne samo u svijetu nego i u Hrvatskoj. Upravo protekle godine, nakon
dužeg vremena, prodano je više ploča nego CD-ova. Vječne „vinilke" ne popuštaju
digitalnoj glazbi jer pravi glazbeni znalci, zaljubljenici u glazbu i njihovi
kolekcionari tvrde kako slušanje glazbe s ploča stvara potpuno drugačiji
osjećaj.
Zna to dobro i Brođanin Mladen Wagner-Waga, jedan od
ponajvećih kolekcionara, s oko šest tisuća „vinilki" koje je prikupio te koje
čuva i pazi s posebnom pozornošću i ljubavlju.
„Ploča ima posebnu toplinu zvuka,
posebnu draž, sa svim krckanjem i šumom. A CD je automatika, sve je presavršeno... to nije taj gušt."
- Ja sam uvijek bio zaljubljenik. - kaže Mladen koji je prvu
ploču dobio kao desetogodišnjak prije gotovo pola stoljeća od bratića Tončija
Šarića koji je svirao u „Marsonima". - U stvari poklonio je meni i bratu Miri
po jednu singlicu Beatlesa i grupe Bread i to je bio početak kolekcije. Moj
prvi LP je također bio od Beatlesa. - prisjeća se Mladen koji je već prvi
džeparac skupljao i čuvao za kupovinu ploče dok je brat bio skloniji sportu. U
Robnoj kući Vesna kupovao je singlice po dva i pol dinara i nije to bilo skupo.
Malo po malo, skupljao ih je, a o novostima u svijetu glazbe saznavao je od
tadašnjih gimnazijalaca.
- Upućivali su nas mlađe što je dobro a što ne, posuđivali
nam ploče da poslušamo. Uhvatilo me to u pravom smislu riječi, a pogotovo kad
sam nabavio neku adresu u Engleskoj odakle sam mogao naručivati ploče. U kuverti
smo slali novce i bila je to lutrija… hoće li netko otvorit i uzeti ih, ali
nije mi se to nikad dogodilo. Ploče su stizale, jedna do dvije mjesečno. -
prisjeća se Waga.
Otpočetka je preferirao američke bendove, zvuk San
Francisca…
- Imao sam veliko društvo, netko je slušao country netko
rock… pa smo se dogovarali što tko kupuje da ne bismo duplo kupili jer ipak je
to bilo teško nabaviti. - dodaje.
No, 80-ih godina, kada se otvorila mogućnost kupnje u Trstu,
sreći nije bilo kraja.
- Odlazio sam u Trst zbog jedne ploče. Sjednem na bus, uđem
u trgovinu po ploču i ukrcam se na prvi bus nazad. Navečer smo je već slušali.
Ploče su se i „šetale korzom". S novom pločom pod rukom, bio si glavni. -
opisuje Waga.
A kad dođe nova ploča u „Vesnu" gdje je dolazio ograničen
broj primjeraka, nastala bi prava strka po školi, tko će prije do svog komada.
- Sjećam se kad je stigla nova ploča Pink Floyda… koja je to
frka nastala, brzo žicamo novce pogotovo od vlakaša samo da skupimo dovoljno i
da ne propustimo priliku. - s posebnim žarom prepričava ovaj kolekcionar.
- Nikad neću zaboraviti kada su mi iz Engleske poslali
ponudu da kupim u pretplati peterostruki live album Bruce Springsteena. Kad je
došao album… uzbuđenju nije bilo kraja. Osim ploča tu je i knjižica s
tekstovima, a onda na opće iznenađenje na albumu je pisalo „printed in
Yugoton". - kazuje.
Dobre glazbe je prije rata bilo i u
Slavonskom Brodu, u Omladinskom klubu,
gdje su dolazili vrsni bendovi. Tako se Waga prisjeća Ekatarine Velike,
Električnog orgazma, Psihomodo popa, mladih sarajevskih bendova poput benda
Nikše Bratoša „Bonton baja" koji su svirali gotovo besplatno pa su spavali po
kućama, kod brodskih ljubitelja glazbe, poput njega.
Prisjetio se i putovanja kod tetke u Englesku kada je sav
novac potrošio u trgovini ploča u kojoj se moglo nabaviti apsolutno sve od
glazbe.
Svaku svoju ploču točno „poznaje" ,kao što ljudi poznaju dijete.
- Točno znam gdje sam je i kada kupio, od koga. U svako doba
dana i noći znao bih točno gdje se nalazi.
A onda stavi ploču na svoj stari ali prvoklasni gramofon koji
je izradio Kuzma iz Slovenije (i trenutno je na „remontu") pa sreći nema kraja.
Naravno da danas sluša i CD-ove, no „vinilke" nemaju premca.
- Ploča ima posebnu toplinu zvuka, posebnu draž, sa svim
krckanjem i šumom. A CD je automatika, sve je presavršeno ali to nije taj gušt.
- uvjeren je Mladen koji je zbog ploča i počeo raditi na Radio Brodu.
- Prvi Božić nakon rata zvali su me jer sam imao božićne
glazbe… počeo sam honorarno raditi, a kasnije sam ostao kao prvi glazbeni
urednik na Radiju.
Nikada ranije o tome nije ni razmišljao. A uz glazbu i posao
koji je radio, neizostavni su bili koncerti koje je pratio s posebnim žarom.
- Dylana sam dva puta gledao, Stonese dva puta, Springsteenasam gledao u Milanu, ali i u Beču gdje je bio sam s akustičnom gitarom i to je
bio poseban doživljaj. Naravno gledao sam i Pink Floyd, Santanu, U2, Patti Smith, Ramonese, Iggyja Popa,… no nisam imao prilike vidjeti Beatlese… a oni su
mi posebna kategorija… imam sva izdanja.
Sad već dugo ne ide na koncerte, ali uživa u pločama. I ima
tu svega i svačega, svih glazbenih pravaca ali najviše rock'n'rola. Osim
stranih bendova poprilično mjesto među pločama zauzima i nekadašnji kultni jugoslavenski
bend „Bijelo dugme".
- Oni su zakon. Gledao sam ih puno puta, a za prvi koncert u
Zagrebu kupio sam kartu od preprodavača. Bila je takva gužva u Domu sportova da
se nismo mogli maknuti s mjesta na koje stanemo.
Privlačila ga je i glazba Azre i Haustora, a među domaćim
bendovima preferira još Let 3, Majke, Buldožer,…
„Zakinuti su ljudi koji ne slušaju glazbu. Koliko smo lijepih trenutaka proveli slušajući je ali i družeći se raspravljajući o glazbi sa sličnima poput Duška Svilara, koji na žalost godinama više nije među nama."
- Sedam dana za redom sam išao na koncert Azre u Kulušiću. I
karte nisu bile skupe. Riječ je o osamdesetim godinama kada je i za koncert Eltona Johna karta bila po cijeni ulaznice za kino.
Mladenov život je u pravom smislu ispunjen glazbom iako
nikada ništa nije svirao. A zbog glazbe si je kupio i auto, kaže.
- Bio je prvi koncert Santane u Zagrebu, a kad smo kolega i
ja sišli s busa bio je takav prolom oblaka da smo pokisli kao miševi. Mislili
smo da će do povratka kiša stati, ali nije. Nazad smo se povezli u autu s Tvrtkom Exlom i tad sam odlučio kupiti si auto samo zbog koncerata.
No dobre glazbe je prije rata bilo i u Slavonskom Brodu, u
Omladinskom klubu, gdje su dolazili vrsni bendovi. Tako se Waga prisjeća
Ekatarine Velike, Električnog orgazma, Psihomodo popa, mladih sarajevskih
bendova poput benda Nikše Bratoša, „Bonton baja" koji su svirali gotovo
besplatno pa su spavali po kućama, kod brodskih ljubitelja glazbe, poput njega.
Mladenu je glazba ispunila život i sam kaže da mu je glazba
sve. Zbog neke glazbe ne spava cijele noći, poput četvorke od Led Zeppelina ili
Lou Reeda jer ga naprosto „odvede u neki drugi svijet", ali ima i glazbu za
čitanje. Svaka prava glazba ostavlja trag.
- Zakinuti su ljudi koji ne slušaju glazbu. Koliko smo
lijepih trenutaka proveli slušajući je, ali i družeći se raspravljajući o
glazbi sa sličnima poput Duška Svilara koji, nažalost, godinama više nije među
nama.
Današnja djeca više nisu tako privržena bendovima niti imaju
tu strast skupljanja ploča ili CD-ova, a nema ih tko ni naučiti. Ili hodaju sa
slušalicama i beskrajnim listama s modernih uređaja ili vise u kafićima s turbo
folkom koji „razara" zdrav mozak.
Rijetki su oni koji poput Wage, ljubav i znanje prema glazbi
pokušavaju prenijeti na svoje nećake i naučiti ih što je kvaliteta i pravi zvuk
s ploča koje doživljava kao djecu i nikada nije ni jednu prodao niti mijenjao.
A one, zajedno sa svojim omotima, trajat će zauvijek.