
Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"

Foto: Facebook "Blažeković medičar i voskar"
Jedna od najboljih medičarskih i voskarskih radionica u Hrvatskoj našla se i na popisu UNESCO-ve Reprezentativne liste nematerijalne baštine čovječanstva. „Za tako maleni obrt, to je poput zlatne medalje na Olimpijadi”, kazao je Ranogajec.
OSIJEK - Šareno ukrašeni kolač od slatkog tijesta zvan licitar jedan
je od najprepoznatljivijih simbola Hrvatske čija je tradicija izrade započela
još u srednjem vijeku. Licitari se danas pojavljuju u mnogim oblicima kao što
su srce, dijete ili konj, a njihova jedinstvena žarkocrvena boja može se uočiti
na gotovo svakom sajmu ili hodočašću gdje ih prodaju obrtnici, odnosno
medičari. Kako bismo saznali nešto više o medičarskom umijeću koje nosi veliki
kulturološki značaj intervjuirali smo Josipa Ranogajca – "desnu ruku” supruge Antonije koja je
vlasnica obrtničke radionice Blažeković medičar i voskar u Osijeku.
Radionica je imala veliki doprinos u mnogim projektima među kojima Ranogajec ističe kićenje bora licitarima u sklopu projekta Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske 2002. godine kada su njihovi licitari čak 14 puta uvećani i stavljeni u plastične kugle krasili bor na samom centru Vatikana.
Malena radionica i veliki uspjeh
Majstor Franjo Blažeković utemeljio je obrtničku radionicu
Blažeković medičar i voskar u Osijeku 1953. godine koju je zatim nasljedila
njegova kći Antonija Ranogajec uz supruga Josipa. Ovaj bračni par čuva i
njeguje obiteljsku tradiciju već 35 godina te zajedno ručno izrađuju licitare,
svijeće, medenjake i ostale medičarske proizvode koje zatim ukrašava Antonija.
Koliko je Antonija uspješno preuzela posao dokazuje činjenica da joj je 2009.
godine Hrvatska obrtnička komora dodijelila status umjetničkog obrta kojim je
njezina radionica postala jedna od najboljih medičarskih i voskarskih radionica
u Hrvatskoj, a uskoro se našla i na popisu UNESCO-ve Reprezentativne liste
nematerijalne baštine čovječanstva. Ranogajec komentira: „Za tako maleni obrt,
UNESCO-vo proglašenje predstavlja zlatnu medalju na Olimpijadi”.
Antonijini visoki kriteriji
Radionica je imala veliki doprinos u mnogim projektima među
kojima Ranogajec ističe kićenje bora licitarima u sklopu projekta Ministarstva
vanjskih poslova Republike Hrvatske 2002. godine kada su njihovi licitari čak
14 puta uvećani i stavljeni u plastične kugle krasili bor na samom centru
Vatikana. Pored toga, obitelj Ranogajec može se pohvaliti sudjelovanjem na
izložbi Etnografskog muzeja Zagreb "Licitarstvo i medičarstvo-obrt
višestoljetne tradicije”, zatim na izložbi "Zoete Zonde” u Rotterdamu te na 34.
međunarodnoj izložbi 100 PRESEPI u bazilici S. Maria del Popolo u Rimu, također
u suradnji s Etnografskim muzejem Zagreb. Pored svega navedenog, ova je
radionica za svoju 50-u godišnjicu imala čast izraditi svijeće za oltar kada
papa Ivan Pavao II. posjetio Osijek, a na pitanje o tajni njihovog uspjeha
Ranogajec odgovara: „Svakom licitaru,
svijeći, medenjaku ili vijencu pristupa se s jednakim žarom i ljubavlju kako bi
se zadovoljili Antonijini estetski kriteriji koji su poprilično visoki, a ljudi
to odmah prepoznaju i cijene.”
Licitari kao umjetnička djela
Proces izrade licitara ponekad traje i do tri tjedna, a
započinje pripremom tijesta od šećera, brašna i vode koje zatim odstoji jedan
dan. Tijesto se razvalja na tanko te se alatima koji se nazivaju šteheri
izrađuju razni oblici licitara koji se slažu na podlogu, peku i suše. Licitari
se napokon bojaju u njihovu karakterističnu crvenu boju, a nakon ponovnog
sušenja dolazi do ukrašavanja. Tada nastupa Antonija koju Josip Ranogajec
naziva „glavnim čimbenikom” pri izradi njihovih proizvoda jer im daje posljednji
dodir koji je naširoko prepoznatljiv i prezentira obrt u punom sjaju. Kada smo upitali Josipa kako Antonija dolazi
do ideja za ukrašavanje licitara, odgovorio je: "Može se usporediti s
umjetničkim djelom – umjetnika se ne pita kako je došao do ideje da baš to
naslika već je iz djela vidljivo da je ono dio njega. To je ona misterija
našega umijeća za koje je potreban izniman talent i nešto što je u samoj
esenciji čovjekove biti jer pisani recepti ne postoje, a posao se kao takav uči
cijeli život.”
Medičarsko umijeće – oda Domovini
Ranogajec govori: „ Svaki naš proizvod, bilo da se radi o
rođendanu, kršenju, godišnjici braka ili poklonu za bližnjega priča priču koju
prenosi Anonijina ruka s ciljem osjećanja hrvatske tradicije.” Pored činjenice
da je radionica Blažeković jedini izvor prihoda obitelji Ranogajec, Josip
napominje kako su od samih početaka znali da je njihova radionica izuzetno
značajna u kulturološkom smislu za lokalnu, ali i za širu zajednicu. Ranogajec
ističe da su licitari svjetski prepoznati hrvatski brend koji se često povezuju
s kirvajem i djetinjstvom, stoga su njihovi kupci većinom Hrvati ili inozemci
hrvatskog podrijetla koji žele uspomenu na svoju domovinu. "Na nama je da
čuvamo i unaprjeđujemo medičarsko umijeće, a na državi je da pruži svoj
doprinos i pomogne nam pri očuvanju ove višestoljetne tradicije. " – naglasio je Ranogajec.