Borna, Mario i Anto(Foto: Ž.G./SBplus )Hrabri Brođani danas su za svoj nesebičan postupak nagrađeni javnim priznanjem Grada Slavonskog Broda.
SLAVONSKI BROD - Već
dugo Grad Slavonski Brod nije imao priliku na svoj Dan javnim priznanjima
nagraditi pojedince koje bismo mogli nazvati istinskim herojima zbog nesebičnosti i
hrabrosti iskazane u izvanrednim situacijama.
Danas je gradonačelnik Mirko
Duspara Javno priznanje i nagradu „Štit Berislavića" dodijelio trojici
takvih Brođana koji su, u rujnu 2019. godine, na slavonskobrodskoj Sjevernoj
veznoj cesti, iz gorućeg automobila spasili onesviještenu 22-godišnju vozačicu
koja je - nešto prije ponoći - sletjela s ceste. O nesreći je portal SBplus 'rutinski' izvijestio, ne znajući kako se iza spašavanja djevojke kriju Mario Boić (43), Borna Simeon (23) i Anto
Tunjić (24).
- Svega se i danas kristalno jasno sjećam. Bio je 2. rujna
2019. i 23.20. Borna i ja vozili smo se na piće i kod benzinske pumpe na
Sjevernoj veznoj cesti ugledali smo automobil u plamenu. Potom je stigao i
Mario kojeg dotad nismo poznavali, ali koji se isto kao i mi osjetio dužnim
pomoći. Skočili smo dolje, auto je gorio ispod haube. Tražili smo aparat za
gašenje, ali ga nismo mogli pronaći u blizini. Pokušali smo otvoriti vrata kako
bismo došli do djevojke i u tomu smo jedva uspjeli. Morali smo zbog vatre brzo
reagirati. Mario i Borna potom su je lagano iznijeli van kako je ne bi dodatno
ozlijedili. Ona je tada bila potpuno bez svijesti. - ispričao je priču iz svoje
perspektive Anto koji danas u Njemačkoj radi kao profesionalni vozač.
Iako je djelatnik Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske
županije, Mario se u toj situaciji našao slučajno. Sretan je što je mogao
pomoći i što su njegovo iskustvo te smirenost u teškim situacijama doprinijeli
uspješnom spašavanju.
- Bio sam kod kuće. Moji ukućani već su spavali. Nisam imao
cigareta pa sam se uputio kupiti ih. Još sam se nećkao hoću li ići ili ne. No,
ipak sam sjeo u auto, u ljetnom izdanju i kod prve okuke u blizini benzinske
pumpe sam primijetio auto koji je sletio s ceste. Dimilo se i bio je požar.
Vidio sam njih dvojicu i pomislio da su oni bili u autu. Vremena za puno priče
nije bilo. Prvo smo pozvali prijavno-dojavnu službu Zavoda za hitnu medicinu.
Javio se kolega dispečer kojem sam rekao gdje se dogodila nesreća kako bi poslao hitnu medicinsku pomoć. Ujedno
smo mu rekli neka pozove i Javnu vatrogasnu postrojbu. Deset godina radim kao
vozač na Zavodu i to su za mene svakodnevne stvari. No, ipak je ovo bilo daleko
drugačije - bez kontroliranih uvjeta i bez stručnog tima kojim sam inače
okružen. Situacija je bila takva da nitko od nas nije mogao previše
razmišljati. S obzirom na strahovit udar i stanje automobila, danas se pitamo
kako smo uopće uspjeli otvoriti vrata, pomaknuti sjedalo jer su joj noge bile
zaglavljene. Krvarila je iz gornjih dišnih puteva, lice joj je bilo razbijeno,
teško je disala i bila je u potpunosti bez svijesti. Vatra je bila velika, ali
morali smo je izvaditi iz auta. Tek kasnije kad smo sagledali situaciju,
shvatili smo opasnost situacije, tim više jer su u blizini vatre bili i
spremnici za gorivo obližnje pumpe. - za SBplus kazao je Mario.
Dok su teško ozlijeđenu vozačicu nosili na sigurnu
udaljenost, stigla je i policija koja je u vozilu imala protupožarni aparat.
Tako je brzo krenulo i gašenje požara, a samim time i uklanjanje glavne opasnosti
za sve prisutne.
- Dečki su stvarno mladi i najveća mi je satisfakcija da su,
u toj dobi, bez razmišljanja priskočili u pomoć. Ljudski život bio je
prioritet. - kazao je skromni Mario koji mlađe pomagače ističe kao
najzaslužnije u čitavoj situaciji. Da je on, ipak, uvijek taj koji prvi
priskače u pomoć, pokazao je i danas prilikom dodjele nagrada. Naime, jednoj od
dobitnica na pozornici je pozlilo, a Mario se odmah pobrinuo za tekućinu i
siguran silazak s pozornice.
Borna se u svom poslu također nagleda svega. Vozač je Radne jedinice Gradsko groblje slavonskobrodskog Komunalca. Ipak, na ono što se te rujanske noći dogodilo, nitko ga nije mogao pripremiti.
- U prvom je trenutku to nekakav svjesni šok. Ne znam kako
bih to objasnio. Bez razmišljanja smo reagirali. Sjećam se da sam, u trenutku
kada sam je vidio, mislio da je mrtva. Kasnije mi je tek došlo do glave sve što
se moglo dogoditi. Sretan sam što sam spasio jedan život, ispunjen sam iznutra.
Nisam tamo stao ni zbog kakve nagrade ili priznanja. Bila je to ljudska
reakcija. Ponosni smo na nagradu, a sretni smo jer nas se Grad sjetio. - kazao
je Borna.
Nakon tromjesečne hospitalizacije, 22-godišnja se vozačica
uspješno oporavila od zadobivenih teških ozljeda, a trojica Brođana tada su se
već vratila svojoj svakodnevici. Nisu tada ni sanjali da će se netko - gotovo
dvije godine kasnije - sjetiti njihova nesebična čina.
U pjesmi koju osnovnoškolci nauče napamet i - uglavnom -
pamte ostatak života, Dobriša Cesarić kaže: „Taj san u slapu da bi mog'o sjati… I moja kaplja pomaže ga tkati.".
Mario, Borna i Anto pokazali su što pojedinac znači društvu i kako ga može
učiniti boljim. Grad Slavonski Brod zbog toga im je - uistinu - na pravi način
kazao: „Hvala!".
Štit Berislavića je godišnja nagrada i javno priznanje Grada
Slavonskog Broda. Dodjeljuje se građanima Slavonskog Broda i građanima koji su
svojim životom, radom i djelovanjem vezani za Slavonski Brod te građanima koji
su svojim izuzetnim zalaganjem, dobročinstvom rezultatima rada i djelovanja u
humanitarnim, športskim, kulturnim i drugim djelatnostima postigli iznimna
postignuća i zasluge, kao i poduzećima, ustanovama, vjerskim zajednicama,
udrugama građana i drugim pravnim osobama s područja grada za iznimna
postignuća i zasluge na unapređivanju svih područja stvaralaštva i djelovanja
za dobrobit ljudi te osobit doprinos boljitku i ugledu grada u zemlji ili
svijetu.