3411
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Premda je Velebitski planinarski put dugačak 100-tinjak kilometara, najposjećeniji i najljepši njegov dio za većinu planinara je upola kraća Premužićeva staza čija početna točka kreće od Zavižana do koje je najlakše doći s lokacija Oltari i Krasno, a završna je NP Paklenica (Starigrad).
Proteklog vikenda u prigodi obilježavanja pola stoljeća Velebitskog planinarskog puta, na planinarskoj kući „Alan" HPS je upriličio „feštu" a uručena su i priznanja najzaslužnijim društvima i pojedincima iz cijele Hrvatske koji svih proteklih godina skrbe o ovom biseru Velebita.Tako je i brodskom HPD „Dilj gora" uručeno priznanje kao i zaslužnim članovima Društva, Zlatku Gorecu te Adamu Đakoviću, koji su u proteklih dvadesetak godina najčešće sudjelovali u održavanju staze, točnije dionice od Alana do skretanja za Šatorinu u duljini od oko 12 kilometara.
Zahvaljujući Miji Šošu, koji je tada bio pozicioniran u HPS, ova lijepa (a rijetko koja nije) dionica Premužićke pripala je za održavanje brodskim planinarima koji od 97-me godine odlaze u lipnju s motorkama, mačetama, raznim alatom, bojom, kistovima…kako bi obnovii markacije, izrezali i maknuli s puta srušena stabla, očistili put od makije… I ove godine su iskoristili nedavna dva blagdana, pa je čak 28 članova, spojivši nekoliko dana na Velebitu sudjelovalo u čišćenju staze ali su i uživali u hodanju i usponima na okolne vrhove, Visibabu, Prikinuto, nešto zahtjevniji Bačić kuk i još toga…
Kako doznajemo sudjelovali su i u postavljanju vidljivih putokaza financiranih u 85-postotnom iznosu europskim sredstvima, koji su zamijenili dosadašnje drvene i manje uočljive znakove.
Uz čestitke dobitnicima priznanja, ne smijemo izostaviti i sve one vremešnije planinare koji su ranijih godina radili isti posao no snaga pomalo napušta. Uz nekada neizostavnog Miju Šoša, česti „udarnici" na Premužički bili su Đuro Knežević, Karlo Franceško, Štefo Krajnović, Josip Činkl, Dare Vujnović, pa nešto mlađi Marko Rubil, Branislav Popović, Marica Perčević…
Svaki odlazak na Velebit uvijek je prepun prelijepih dojmova posebice kada je riječ o Premužićevoj stazi a Slavonci su još k tome i ponosni na njezinog „autora" šumarskog inženjera Antu Premužića, Slavonca, (iz Kobaša) koji ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njezinoj gradnji od 1930. do 1933. godine. Riječ je o planinarskom putu koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km (4 sata hoda) prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer je od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m).
Staza je građena tehnikom suhozida koju su s koljena na koljeno prenosili stanovnici velebitskog podgorja. Zidanim serpentinama, podzidima, polutunelima i mostićima prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš. Kako nema velikih uspona ugodna je za pješačenje i onima koji baš nisu navikli na planinarenje. Osim ne naporne staze, svakom hodaču u svakom trenutku pruža se vidik od čije ljepote staje dah, a o disanju čistog zraka obojenog mirisom majčine dušice i vriska…da i ne govorimo. No zbog svoje dužine, svaki hodač ipak mora biti pripremljen i ako ju želi propješačiti mora računati na 3 ili 4 dana hoda, ovisno o odmorima.
Zbog kvalitete gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza, svima koji su posjetili Velebit, predstavlja biser graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj. Njezinom izgradnjom omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika.
Zbog toga je Premužićeva staza 2009. godine u cijeloj svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.
Redovitim održavanjem uspijeva odoljeti raznim nevremenima, kiši, snijegu, vjetru, urušavanju…a ukoliko se i dalje o njoj budu skrbile mlađe generacije, služit će vječno i oduševljavati sve posjetitelje. Prema iskustvu starih i mlađih brodskih planinara, čini se da Premužićevoj stazi nema kraja.