
Foto: Antun Lukšić/SBplus

Foto: Antun Lukšić/SBplus

Foto: Antun Lukšić/SBplusPetnja

Foto: Antun Lukšić/SBplusPetnja

Foto: Antun Lukšić/SBplusPetnja

Foto: Antun Lukšić/SBplus
Svu našu energiju, znanje i sposobnost stavili smo u sluganstvo materijalističkog načina života, misleći kako će nam to biti dostatno za kvalitetan život.
SLAVONSKI BROD - Riječ 'eco', grčkog je porijekla i izvorno
znači dom, odnosno, mjesto u kojem živimo.
Sva živa bića obitavaju i djeluju unutar zajedničkog
životnog prostora i mi, kao dio tog sustava, dijelimo taj prostor s njima.
I sada kada se ekološki problemi nižu jedan za drugim, izbijaju
na površinu i izravno utječu na naš život i zdravlje, postajemo svjesni kako se
naše prirodno okruženje urušava, kako postupno gubimo imunitet i tako
oslabljeni suočavamo se s neizbježnim rezultatima našeg ponašanja.
Naš 'eco' je u sve većem nedostatku čistog zraka, u njemu je
sve teže pronaći pitku vodu i nezagađen izvor hrane koji nam je iznimno
potreban kako bismo nastavili živjeti.
Požari, poplave, potresi i erozije polako pretvaraju naš dom
u nesigurnu nastambu, preopterećenu suživotom s onima kojima smo, radi naše
pohlepe i potrošačkog načina života, oduzeli sve.
U početku smo pretvarali pustinje u plodna tla, narušavajući
prirodni sklad u želji stvaranja bogatstva, a sada priroda, zbog našeg ponašanja, plodna tla pretvara u pustinje, čime izravno uzrokujemo fenomene koji će nas
dovesti do velikih gubitaka i patnji.
I zato je neophodno razumijevanje našeg doma, mjesta u kojem
svi živimo i obitavamo, potrebno je razumijevanje njegovih potreba da ostane
nedirnut, čist i bez stalnih intervencija jer samo takav i on sam može biti
zdrav.
Danas smo svjedoci širenja zaraze u cijelom svijetu koja niti
nas nije zaobišla, svjedoci smo potresa koji su se dogodili jučer i sve to u
veoma kratkom vremenu.
Isto tako, svjedoci smo poražavajućih rezultata u borbi s
tom napasti jer smo smatrali kako smo nedodirljivi.
Svu našu energiju, znanje i sposobnost stavili smo u funkciju materijalističkog načina življenja, misleći kako će nam to biti
dostatno za kvalitetan život.
Međutim, istina je sasvim drugačija. Umjesto da, poučeni
iskustvom sadašnjih događanja, mijenjamo svoj 'modus operandi', mi i dalje
razmišljamo kao prije.
Stoga je potrebno da što prije promijenimo razmišljanje i
ponašanje jer mjesto na kojem živimo je zemlja; ova planeta živo je biće, a ne
mrtvo kao što mnogi misle.
Uništavajući šume, zapuštajući izvore pitke vode,
prisiljavamo sva druga živa bića da žive u sve većoj blizini čovjeka jer smo njihova
staništa uništili. Tako je i taj virus, koji sada hara cijelim svijetom, nekada
davno živio daleko od nas. Sada smo ga približili sebi, dopustili da
dijeli stanište s nama.
Čovjek se udaljio od prirode i posljedica ne može biti drugo
doli - patnja.