Umjetnost je moja religija, kaže Tatjana Petrović, a netom prije toga pričala je o svom životu. O tome kako je devedesetih pobjegla iz Slavonskog Broda u Austriju, kako je radila kao psihoterapeutkinja, nekada vodila dom za duševno bolesne i još je usput spomenula da je imala svoju tvrtku za dizajn cipela. Bilo je tu govora i o njezinoj umjetničkoj strani te o njezinom kafiću koji slovi kao centar kulture u Grazu, piše Jutarnji.hr.
Tatjana ima 56 godina, udana je i ima dvoje djece, a prije nekoliko tjedana kupila je katoličku crkvu u Wetzelsdorfu, gradskoj četvrti u Grazu, i planira je pretvoriti u kulturno-društveni centar. U crkvi se mise ne održavaju već deset godina i zgrada već neko vrijeme stoji na austrijskim oglasnicima za prodaju nekretnina. Javljali su se neki poduzetnici i građevinari koji su namjeravali na tom mjestu sagraditi stambenu zgradu, no svi su redom dobili odbijenicu. Ipak se radi o sakralnom objektu koji je pod zaštitom Instituta za zaštitu spomenika kulture, pa nije tako lako dobiti sve te silne dozvole. No onda se pojavila Tatjana s idejom i programom da vrati ljude u crkvu, ali na drukčiji način.
Plesni podij kraj oltara
Vlasnici su prihvatili njezinu ponudu, čime je ova ateistica postala ponosna vlasnica crkve. Planovi su, dakako, veliki i nimalo crkveni. Ispovjedaonice će pretvoriti u prostorije za anonimno psihoterapeutsko savjetovanje. U crkvi će biti bar, na oltaru će biti podij za DJ-a, a umjesto klupa bit će udobni kauči i naslonjači. Nije lako na prvu odmah progutati sve te ideje, no zapravo sve je to dio njezinog nesvakidašnjeg uma.
Krenimo od početka. Tatjana je rodom iz Zenice, a djetinjstvo je provela u Bosanskom Brodu. Otac joj je bio vojni inženjer, a majka dizajnerica koja je ljudima iz mjesta izrađivala haljine za svečane događaje. Osim što je bio inženjer, otac joj je bio i svojevrsni inovator koji je izrađivao vlastite strojeve za olakšavanje života mještanima. Već ovdje se mogu vidjeti prvi utjecaji koji su oblikovali njezin um.
Srednju medicinsku školu završila je u Slavonskom Brodu, a fakultet je pohađala u Beogradu, gdje je diplomirala psihologiju. U međuvremenu se zaljubila, udala i skrasila u Brodu. Sve je bilo savršeno, no onda je došao rat. On katolik, ona pravoslavka, kombinacija nepoželjna za ona vremena.
- Odlučili smo pobjeći u Austriju, no nismo mogli samo tako otići. U to vrijeme nam je bilo potrebno pismo namjere, dokument kojim će netko iz Austrije jamčiti za naš dolazak. Objavili smo oglas u lokalnim novinama da tražimo pomoć. Javila nam se jedna obitelj koja nas je odlučila uzeti k sebi - priča Tatjana.
Kafić kao kulturna platforma
- Puno ljudi radi samo zato da plaća svoje račune. Jako malo ljudi pak radi zato što voli taj posao - kaže Tatjana. Na svojim seansama pomagala je ljudima da pronađu svoj unutarnji poziv, onu silu koja ih pokreće. Na tragu toga shvatila je da u gradu ne postoji mjesto gdje bi mladi i tek probuđeni umjetnici izrazili svoje umijeće.
Tako je nastao Cuntra la Cultra, kafić koji danas slovi kao centar kulture u Grazu. Glazbenici, slikari, redatelji, glumci, svi dolaze k njoj. Ne zato da popiju dobru kavu, nego da pronađu suradnike za svoje projekte. Naime, lokal služi kao platforma za povezivanje ljudi istih interesa, ali i kao polazišna točka za razvoj novih projekata. Tamo se često organiziraju i razni tečajevi vezani uz umjetnost, a sve s ciljem da se promiče alternativna kulturna scena. Ne dolaze ovamo samo domaći ili Balkanci. Cuntra la Cultra otvorena je za sve kreativnog uma.
Iako je omogućila ljudima mjesto gdje mogu slobodno izražavati svoju kreativnu stranu, ona je i dalje smatrala da ne čini dovoljno. Naime, shvatila je da je kultura rezervirana za određeni sloj društva. Oni na marginama, siromašni građani nisu imali ni novca ni volje za takve događaje. Odlučila je to promijeniti. Prebacila je lokal u Griesplatz, jednu od siromašnijih četvrti u gradu gdje u pravilu žive imigranti i odlučila im približiti jedan svijet za koji su mislili da im je nedostupan.
- To su ljudi koji rade po 16 sati dnevno i njima kultura nije ni na kraj pameti. Zato organiziram predstave na ulici ispred lokala tako da ih vide u prolazu dok se vraćaju s posla. Možda zastanu na minutu, možda povedu djecu, možda se aktiviraju. Ne znam, ali važno je da im dam šansu - veli Tatjana.
Umalo gradonačelnica
Prije nekoliko se godina Tatjana kandidirala i za mjesto prvog čovjeka Graza. Na izborima nije pobijedila, no to je nije spriječilo da mijenja neke stvari u gradu. Svojim je radom maknula parkirališna mjesta ispred svog kafića kako bi se oslobodio prostor za različite manifestacije, a pokrenula je i festival na Muri koji preko ljeta oživi obalu rijeke. Sada želi pretvoriti elektranu koja se gradi na Muri u festival svjetla, glazbe i boja.
Kako kaže, za crkvu je saznala ponajviše iz potrebe jer se prodaje prostor u kojemu se nalazi njezin kafić. Otišla je u Wetzelsdorf, oduševila se i odmah dala ponudu od 185.000 eura, za što je digla i kredit. I ponuda je prije tri tjedna prihvaćena.
Na oltaru nema ničega
U trenutku kada je Tatjana otvarala vrata crkve, napomenula je kako unutrašnjost može iznenaditi. Ipak, iznenađenje je preblaga riječ za prvi dojam. Nema klupa, a na stepenicama ispred oltara nalazi se mramorni stol oko kojega su postavljena četiri kauča - dva bijela, jedan žuti i jedan s cvjetnim uzorkom. Na oltaru nema ničega, a ispod njega je crna manekenska plastična lutka bez ruku. Još jedna, samo bijela i lampom na glavi, nalazi se na postolju na kojemu inače bude kip nekog svetca.
- Tamo u kutu će biti bar, u ispovjedaonicama ću držati anonimne seanse psihoterapije, na oltaru će biti glazbenici, portal ćemo prekriti velikim platnom na kojemu ćemo puštati projekcije za vrijeme filmskih večeri, orgulje ćemo iskoristiti za prvi festival sakralne glazbe u zemlji... - nabraja. Ima već i ime - Sanctuary (utočište), odnosno, kako kaže, mjesto za okupljanje izgubljenih ljudi koji traže svoju kreativnost.
Krajem travnja održat će 'dan upoznavanja' na kojemu će odgovarati na pitanja svih zainteresiranih te kaže kako se ne boji zadrtih vjernika koji smatraju da je oskvrnula sveto mjesto.
- Ne mogu mi ništa zamjeriti. Ja samo vraćam ljude u crkvu i dajem ovom mjestu njegovu pravu funkciju. A to je da zbližimo ljude i damo im mjesto na kojemu mogu pronaći sebe - kaže Tatjana. Službeno otvorenje trebalo bi biti 1. lipnja, nakon čega će vrata crkve biti otvorena svim ljudima koji se ne boje pokucati.
Priču Tatjane Petrović u cijelosti možete pročitati OVDJE.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Pula27.03.2019. u 13:53
O da, zaboravih da priupitam vas u Povjerenstvu za dodjelu i oduzimanje statusa Brodjanina/ke, možete li vi u svom gradu da mjenjate stvari na bolje kao što gospodja mjenja u njenom kosmopolitskom Grazu? U gradu se mjenja malo toga i... Prikaži sve jako sporo, gradu koji se postupno prazni i od onih "pravih " i od onih manje pravih brodjana. Na kraju će tu ostati samo članovi Povjerenstva za dodjelu i oduzimanje....koji mogu uzajamno da dodjeljuju jedan drugome počasne titule Pravog Brodjanina.
-
Pula27.03.2019. u 07:42
"Tatjana se prije nekoliko godina kandidirala i za mjesto prvog čovjeka Graza. Na izborima nije pobijedila, no to je nije spriječilo da mijenja neke stvari u gradu" stoji u JL. Za gradonačelnika Graza , kulturne metropole mogu se natjecati samo... Prikaži sveo njegovi priznati i uvaženi građani, što če reći da je ona zasigurno i neosporivo nositeljica titule građanka Graza. Malo je vjerojatno da je jednom gradjaninu Graza bitno da li uz tu može nositi titulu građanina bilo koje ksenofobne balkenske kasabe i palanke pa i raznih brodova na Savi. P.S. Malo smo je popljuvali. Znamo mi to i bolje, osobito ovi što misle da imaju mandat da priznaju i osporavaju tko to može a tko ne može biti brodjanin.
-
PatakKlis26.03.2019. u 20:02
glistun...bas zanimljiva usporedba!!!? A da li je tvoj heroj mozda Biljana Plavsic ili tako nekako ? Tebi ocito smetaju bas dragovoljci cim i Gotovinu ubacujes u temu , dok ti "dobrovoljci" sa istoka izgleda imponiraju . . . . .... Prikaži sve .nebi me cudilo ni da si jedan od aboliranih sa bjelisa. . . .
- Prikaži sve komentare
-