Reagiranja

izv. prof. dr. Damira Matanovića i doc.dr.sc. Marijan Šabić(Foto: .)

Ono što bi, kao moralna osoba, nakon ovakvog skandala trebao učiniti, a vjerojatno neće, jest dati ostavku na mjesto dekana. Onda bi za mene ponovo postao kolega izv. prof. dr. sc. Damir Matanović. Do tada ću se svakako suzdržati od bilo kakve suradnje kako s Matanovim fakultetom, tako i sa sveučilištem u nastanku. Jer, od sveučilišta kojem je Matanov fakultet jezgra, mogu nastati jedino – Matanovi dvori.

TEK Tek nakon što sam se prijavio na natječajsaznao sam zašto Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku traži docenta upravo u interdisciplinarnom polju kroatologije. Inače, riječ je o fakultetu koji je, sa svojom ispostavom u Slavonskom Brodu, prema nekim projekcijama trebao biti jezgrom Sveučilišta u Slavonskom Brodu, a ovdje ćemo ga skraćeno zvati „Matanov fakultet". Tako ga inače zovu u kuloarima, ne bez aluzije na legendarnu Raosovu i Vrdoljakovu seriju, a prema nadimku dekana izv. prof. dr. Damira Matanovića, koji na tom fakultetu vedri i oblači. Matan je nedavno dobio neku od devalviranih gradskih nagrada za koju ga je predložio Matanov fakultet. Bilo mi je malo blesavo obrazloženje prema kojem je nagrađen za svoj znanstveni rad, jer  od njega već 20 godina sasvim pristojno živi (to smijem reći, jer iako imamo isto znanstveno zvanje, radim za puno manju plaću), pa sam Jerku Zovku tada naivno odgovorio kako kolega Matanović treba dobiti nagradu zbog svoga zalaganja za ustrojavanje brodskog sveučilišta. Kroz ovaj sam natječajni postupak naslutio i razloge tog njegovog zalaganja.

Osim mene, na natječaj za docenta prijavila se i Matanova bivša supruga. Matanov je fakultet naše prijave s opsežnim prilozima (životopis, bibliografija, objavljeni radovi, potvrde o izborima u zvanja itd.) poslao na Hrvatske studije, kao ustanovu ovlaštenu za pokretanje postupka za izbor u znanstveno zvanje u polju kroatologije, Znanstveno-nastavno vijeće Hrvatskih studija imenovalo je povjerenstva koja su nas ocijenila, potom je prihvatilo njihove ocjene i proslijedilo ih Matičnom odboru za interdisciplinarno područje (jer je kroatologija interdisciplinarno polje).

Zvuči komplicirano? Pa zato što jest.

Jednostavno je ovo: matični odbori donose konačnu odluku o tom ispunjava li netko uvjete za izbor u znanstveno zvanje ili ne. Članove matičnih odbora bira Nacionalno vijeće za znanost na rok od četiri godine, oni moraju nositi najviša znanstvena zvanja i ne smiju istodobno obnašati dužnosti dekana ili prodekana. Matični odbor koji je odlučivao o našem izboru ima najviše članova (15), koji dolaze s različitih ustanova: Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Instituta Ruđer Bošković, Fakulteta kemijskog inžinjerstva, Filozofskog fakulteta itd., i njihov se popis nalazi pri dnu ove stranice.

Ukratko, nadležni je matični odbor u rujnu prošle godine odlučio da će mene izabrati, a 13. siječnja ove godine da Matanovu bivšu suprugu neće izabrati u znanstveno zvanje. Pa je vijeće Matanovog fakulteta (navodno na „telefonskoj sjednici") ni tjedan dana poslije odlučilo - poništiti natječaj. Što je to fakultetsko vijeće samo o sebi, većinom glasova, ovom odlukom pokazalo, neću ovdje posebno elaborirati, tek ću upozoriti da je riječ o evo ovim ljudima. Nadam se da će barem netko od njih odgovoriti na moj tekst i obrazložiti zašto je glasao za poništenje natječaja unatoč tomu što je nakon duge, složene, naporne i skupe procedure zaključeno da jedan kandidat ispunjava uvjete za traženo znanstveno zvanje.

Za razumijevanje cijelog problema dobro je znati još neke stvari.

Prije nekih desetak godina, značajan je broj fakulteta na svojim mrežnim stranicama javno objavljivao materijale s fakultetskih vijeća. Taj je trend potrajao sve dok studenti nisu otkrili kako su ti materijali, a naročito oni za izbore u znanstvena zvanja kao što je ovaj naš slučaj, nepresušan izvor dobre zajebancije na račun samoproglašenih znanstvenih autoriteta. Većina je visokih učilišta tada odlučila transparentnost podrediti dostojanstvu, pa materijale za sjednice vijeća drže „pod ključem", tj. šifrom. Bez veze, ako se javno hvališ svojim znanstvenim zvanjem, zašto ne bi bilo javno poznato i kako si ga dobio? I Sveučilište u Zadru svoje materijale za sjednice vijeća drži pod ključem, ali su javno dostupni šturi izvodi iz zapisnika, iz kojih je jasno da mojoj protukandidatkinji ovo nije bio prvi pokušaj da se domogne znanstvenog zvanja.

Tako možemo saznati da je 17. svibnja 2013. imenovano povjerenstvo za izbor Matanove bivše supruge u znanstveno zvanje u polju povijesti. Pogodite tko je bio prvi član povjerenstva? Trio s Matanom na čelu kandidatkinji je napisao takvu ocjenu da ju je Stručno vijeće Sveučilišta u Zadru već 10. srpnja 2013. preporučilo Matičnom odboru za povijest za izbor u znanstveno zvanje. Međutim, čini se kako je kako je netko, možda čak i u matičnom, shvatio kako je ipak malo abnormalno da ti prvi član povjerenstva bude netko s kim si se, ovaj… udružio u suautorstvo za čak četiri objavljena rada. A tri ti trebaju za izbor u najniže znanstveno zvanje. Pa je zadarsko vijeće 18. studenog 2013. promijenilo prvog člana povjerenstva. Međutim, ni to nije pomoglo mojoj protukandidatkinji, jer ju Matični odbor za polja povijesti, povijesti umjetnosti itd. nije izabrao u znanstveno zvanje.

Onda se Matanov fakultet sjetio kroatologije. Valjda su mislili da će na tom matičnom odboru biti lakše? Eto, nije bilo.

Kada bih imao vremena i volje vjerojatno bih mogao iskopati i skandaloznije stvari, ovako tek navodim još jednu sitnicu, koja je ipak vrlo ilustrativna i simptomatična. Jedan od uradaka koje su supotpisali Matan i njegova bivša supruga nosi naslov, doslovce, „Multiculturalism in Croatia History Textbooks". U Hrvatsku znanstvenu bibliografiju Matan ga je upisao kao rad sa živopisnim sažetkom  u časopisu koji ima ISSN 7891-2009. Inače, u postupku izbora u znanstvena zvanja u humanistici najviše se vrednuju radovi u inozemnim časopisima, i ovdje se očito htjelo stvoriti dojam kako je o tom riječ. Međutim – nije. Publikacija u kojoj je objavljen spomenuti članak jest zbornik radova s konferencije u Turskoj, i nosi ISBN 978-975-374-109-5. Dakle, riječ je o knjizi, ne o časopisu, a screenshot sam ovoga zapisa sačuvao jer se zapis može naknadno mijenjati.

U lipnju 2012. na ovom sam portalu pisao kako postoji opravdana bojazan da bi i brodsko visoko školstvo moglo postati, ili je već postalo, kolateralna žrtva baltizacije osječke humanistike, na koju od kraja devedesetih upozorava Stanko Andrić, a ovdje je upravo o tom riječ.Nakon što je poništen natječaj za docenta kroatologije, Matan će s pripadajućim mu fakultetom, poučen iskustvom s Umjetničke akademije, vjerojatno objaviti novi natječaj, ovaj put za neku manje zahtjevnu poziciju (predavač, stručni suradnik i sl.), na kojem će sve dogovoriti unutar svoje ekipe i kojekakvi mu matični odbori neće praviti probleme. Ono što bi kao moralna osoba nakon ovakvog skandala trebao učiniti, a vjerojatno neće, jest dati ostavku na mjesto dekana. Onda bi za mene ponovo postao kolega izv. prof. dr. sc. Damir Matanović. Do tada ću se svakako suzdržati od bilo kakve suradnje kako s Matanovim fakultetom, tako i sa sveučilištem u nastanku.

Jer, od sveučilišta kojem je Matanov fakultet jezgra, mogu nastati jedino – Matanovi dvori.