5915
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Dok mučki šute oni koji radnicima društava Grupe „Đuro Đaković" duguju odgovore, umjesto da muški progovore, neki u jeku političke borbe za predsjedničku fotelju smatraju kako imaju što pametno reći o toj temi.
Potencijalna predsjednička kandidatkinja, izv.prof.dr.sc.Katarina Peović, danas obilazi Slavonski Brod i Osijek, a odlučila se, zajedno sa svojim timom, podružiti s radnicima Specijalnih vozila.
- Ja kao predsjednička kandidatkinja Radničke fronte i SRP-a došla sam u Đuru Đaković da dam podršku radnicima koji štrajkaju već treći tjedan. Njihov je štrajk jedan u nizu u Hrvatskoj koji radnicima šalje jako lošu poruku. Treći tjedan biti bez plaće znači, u njihovom slučaju, biti na rubu egzistencije. To znači da ljudi koji imaju bilo kakvu priliku, odlaze i daju otkaz. To je pritisak koji će, kako su rekli i sami radnici ĐĐ, potjerati najmlađe iz ove Tvornice. Mislim da ovdje svi trebamo biti, podržati radnike i reći da tome treba stati na kraj. - poručila je ispred zgrade Uprave Grupe Đuro Đaković, Katarina Peović.
Progovorila je i o scenariju već viđenom u Lijepoj Našoj.
- Danas se govori o tržištu, kako sve treba staviti na tržište. Ovim radnicima se poručuje kako je njihov jedini potencijal tržišna ekonomija. ĐĐ skinut je s popisa firmi koje su od državnih značaja prošle godine, upravo tada je počeo njihov problem i problem s isplatom plaća. Koliko znamo, plaća nije isplaćena zato što banka nije dobila garanciju države. Postavlja se pitanje da li je smjer kojim mi idemo dobar, da li je rješenje koje nudi ministar Horvat dobro - da se pronađe novog strateškog partnera, da se krene u restrukturiranje i daljnju privatizaciju… ili, zapravo, trebamo postaviti neka drukčija pitanja - nije li potrebno da se ipak vrati u državne ruke ono što je od državne važnosti. Posljednja industrija se gasi jer država odustaje od svojih industrija; nije li potrebno te industrije vratiti u ruke države? Velike zemlje koje su uspješne, nacionaliziraju neke svoje industrijske grane, vraćaju pod 'skute' države, one industrije koje su od državne važnosti. Mi smo ovdje da kažemo da je put i smjer kojim se ide izuzetno loš, to je put i smjer koji negdje gura Uprava i neki mali dioničari. Tu smo da upozorimo radnike kako im, budu li slušali takve savjete, neće biti bolje. - nastavila je Peović.
Na pitanje SBplus-a o skupljanju političkih bodova bavljenjem tematikom Đure Đakovića - za kojeg se čini kako su već odavno donesene sve bitne odluke koje mogu voditi ka opstanku ili propasti - Katarina je Peović odgovorila sljedeće:
„Da, politika se gleda na jedan način koji treba prestati. Politikom se treba baviti da se stane, u našem slučaju, iza radništva. Jedini cilj koji imamo je, kao lijeva partija i lijeva kandidatkinja na predsjedničkim izborima, da upozorimo kako je ekonomski smjer kojim ova zemlja ide pogrešan. Potrebno je nakon trideset godina podvući crtu, zbrojiti što smo napravili i, za nas, korjenito promijeniti politički smjer. Političke poene, mislim, da nitko nije došao skupiti. Vidite i sami koliko se političara pojavilo i koliko ih uopće govori o Đuri Đakoviću. A i to što kažete da su neke odluke o Đ.Đ. donesene, bojim se da nisu. Sad će plaća možda biti isplaćena, ali isplata za idući mjesec već će kasniti te će vjerojatno krenuti novi štrajk. Prema tome, ono što gledamo u Đuri Đakoviću, slično je onome što smo gledali u Uljaniku i svim drugim industrijskim granama koje su zatvorene. Tako da je pravo pitanje - je li ovo gotova priča. Moje mišljenje je da je ovo tek početak jedne teške radničke borbe. - odgovorila je Peović.
Nakon što su plaće, prema abecednom redu, prošli tjedan 'sjele' na bankovne račune 38 radnika, danas bi i ostatak njih trebao u rukama imati rujanske plaće. Bliži se polovica studenog pa uskoro kreću u novu borbu za listopadske. I tako - tko zna dokad. Koliko će im u tomu pomoći ovakve posjete i razgovori te mogu li oni okrenuti smjer u kojem ide hrvatska ekonomija - prosudite sami.
Općepoznate činjenice, o kojima govore svi političari neovisno o političkoj platformi s koje nastupaju, nisu upitne. Đuro Đaković i drugi industrijski subjekti jesu devastirani i zna se tko je to učinio. Mi - posredstvom naših političara. Međutim, ono što je ovom prigodom bila primarna zadaća predsjedničke kandidatkinje (i) ljevice jeste izreći kratku i jasnu poruku kamo bi oni vodili društvo. Međutim, to nismo čuli. Pritom, potpuno je nebitno što je uzrok izostanku poruke - neznanje ili kukavičluk.
Radnici bi, ako imaju imalo mozga, nju i istomišljenike govnavom lopatom trebali istjerati iz kruga tvornice. Ovakav način razmišljanja je Đuru i doveo tu gdje je. Njihov mentalni sklop smatra kako je bitno proizvoditi, a ne prodavati. Kako je bitno... Prikaži sve zapošljavati, a ne proizvoditi dodatnu vrijednost. Kako je bitno povećavati broj zaposlenih, a ne njihovu kvalitetu. Sve to se već desetljećima radi u Đuri i sličnim kompanijama i sve su si međusobno slične kao jaje jajetu. Đuro, Uljanik, Petrokemija, Varteks, Borovo, Željezara Sisak, svuda baš ista priča. Jer nisu osjetili ni "T" od tržišta, jer su uljuljani u svojim komfornim zonama i jer nisu prisiljeni stalno se razvijati na svim poljima. Non progredi est regredi - Rimljanima je to bilo jasno prije 2 tisuće godina, nekima u Hrvatskoj nije ni danas. Tržište je nešto najbolje što se Đuri može desiti. Ili će uspjeti i još se razvijati ili će propasti i nestati. I jedno i drugo je puno bolje, poštenije i zdravije nego današnje stanje. Ja im želim višestruki uspjeh, ali to neće ostvariti s prodavačima magle poput Radničke fronte, HDZa ili SDPa... Razlike u ekonomskom smislu među svima njima su minimalne. Da parafraziram Dostojevskog, "svi su oni izašli ispod komunističke kabanice"