Zaboravljeni izgled buduće zgrade OŠ M. Amruš. U krugu: Ante Kvesić.(Foto: fokus.ba/Grad SB)
U samo jednom danu Vlada je odlučila bosanskohercegovačkim zdravstvenim ustanovama dati iznos za koji slavonskobrodska škola moli čitavo desetljeće. Iz Mostara stiže poruka kako to 'i nije neki novac'. Brodskoj bi 'sirotinji' to itekako bio.
SLAVONSKI BROD - Slavonskobrodska Osnovna škola „Milan Amruš" jedina je škola
za djecu s posebnim potrebama na području Brodsko-posavske županije i njezini
učenici, kao i djelatnici, odavno zaslužuju novi, moderan prostor za rehabilitaciju i obrazovanje. - Rečenica je to koju, kao mantru, već gotovo čitavo desetljeće ponavljaju mnogi, takozvani 'nadležni'.
Grad Slavonski brod koji je inicirao i izradio projekt izgradnje nove škole, svoj je dio odavno ostvario - između ostalog -
osiguravši i prostor za izgradnju takvog objekta. No, država nikako da 'odradi'
svoje.
Gradska je uprava davne 2013. godine Ministarstvu regionalnog
razvoja prijavila izradu projektne dokumentacije za izgradnju nove školske
zgrade, no projekt je odbijen. Stoga je Grad samostalno krenuo u izradu 412.500,00 kuna vrijedne projektne dokumentacije
potrebne za izgradnju nove škole. Svih tih godina je iz gradskog proračuna krpan postojeći objekt pa je do 2013. godine izdvojeno preko 600 tisuća kuna u koliku-toliku obnovu stare škole.
Ipak, ona je prostorno nedostatna i neprilagođena potrebama djece koja u njemu
borave. Grad je, u međuvremenu, pripremio i parcelu za novu zgradu.
Procijenjena vrijednost izgradnje nove škole prije nekoliko
godina iznosila je oko 40 milijuna kuna. S porastom cijena građevinskih radova,
taj je iznos - najvjerojatnije - danas i znatno veći. Ipak, sve ove godine Vlada
Republike Hrvatske, nije se odlučila pomoći djeci - ne samo brodskoj, nego i svima
koji u tu školu dolaze iz okolnih mjesta i županija.
Ove i naredne dvije godine, Vlada je u ratama planirala dodjeljivati
novac za taj projekt. Tako je u Državnom proračunu za 2020. godinu, kako smo pisali ranije, za tu stavku predviđeno 14 milijuna i 700 tisuća kuna. No, zbog
ušteda uslijed borbe s koronavirusom, to je srezano na 520 tisuća kuna - suludi
iznos u odnosu na potrebnu ukupnu cifru veću od 40 milijuna.
No, mada se o Osnovnoj školi Milan Amruš vijeća godinama, u
samo jednom danu je, za poticaj zdravstva i suzbijanje epidemije bolesti
COVID-19 u Bosni i Hercegovini dodijeljeno - 43 milijuna kuna. Iznos koji bi
slavonskobrodskoj školi osigurao nešto na što se čeka čitavo desetljeće, pak, mostarskoj
je bolnici tek 'kap u moru'.
- Koliko god je teško stanje u Hrvatskoj, 40 ili 60 milijuna
kuna koliko su odvojili za sve naše dvije-tri ustanove i nije neki novac. Da ne
biste krivo shvatili. nama to dobro dođe, nama je to fantastično, ali potreba
je, jer bolnici treba velika pomoć, a i ovaj narod je hrvatski narod. Treba
malo više empatije. Ovo je jedina bolnica za tercijarnu razinu za Hrvate i mi
ćemo je čuvati. Dolaze nam iz svih regija Bosne i Hercegovine jer samo tu i
mogu doći. Vrata su, dakako, otvorena. Mislim da ne treba analizirati i vraćati
filmove o tome kako smo mi oduvijek bili dio hrvatskog korpusa pa i u najtežim
danima. Osnovna i ustavna obveza Hrvatske je pomagati hrvatskom narodu u Bosni
i Hercegovini. A s druge strane, iskreno, mi već imamo dovoljno zapostavljanja
od onih koji nas ne bi trebali zapostavljati. Još da nas zapostavi i Hrvatska,
to bi tek bilo strašno. A onda - Gdje s pacijentima? Gdje bi Hrvatska s njima?
Tako da, razumijem ljude, imaju nekakav svoj film. Misle: nemamo mi, a dajemo
njima, ali i mi smo mi, ja ne dam da mi nismo vi. - dubokoumno je zaključio dr. Ante Kvesić, ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru.
I učenici Osnovne škole „Milan Amruš" su hrvatski narod. I
njima treba malo više empatije. Osnovna i ustavna obveza Hrvatske je pomagati
njima. I njima je već dosta zapostavljanja. Kamo će oni kada ih ni stari objekt
više ne bude mogao primiti? Vjerojatno na marginu društva kamo mnogi smatraju da
pripadaju.
I nadamo se kako nitko neće zaključiti da su došla teška
vremena u kojima se svatko nečega mora odreći jer je Osnovna škola „Milan Amruš"
već predugo žrtva takvih isprika. Oni koji je pohađaju i koji u njoj rade, već su predugo solidarni prema teškom stanju u hrvatskom društvu. No, vremena očigledno nikada neće biti
dovoljno dobra da (i) oni - baš poput bosanskohercegovačkih zdravstvenih ustanova - dobiju ono što zaslužuju, a najlakše je u kriznim situacijama oduzeti (opet) upravo
njima.
Možda bude sreće i mostarskoj bolnici taj 'sitniš' bude višak pa ga
doniraju brodskoj sirotiniji. Bilo bi to 'taman' da dobiju ono što već odavno zaslužuju.