SLAVONSKI BROD - Kraj škoslke godine, vrijeme produžne nastave, a onda i popravnih ispita iznimno je stresno razdoblje za brojne učenike i njihove roditelje. Nerijetko iz toga proizlaze sukobi na relaciji roditelj - dijete. Ne sumnjamo kako bi se svaki roditelj htio snaći u priči koja nije nimalo laka kada s druge strane imamo tinejdžera. I dok neki nemaju problema dio roditelja ne zna se nositi s djetetovim lošim ocjenama.
Savjet psihologinje učiteljima: "Ništa nije tako poticajno kao uspjeh sam po sebi, pa dozvolimo djeci da ga dožive što češće i to ne samo kroz ocjene."
Upravo na temu u čemu roditelji najčešće griješe i kako bi se trebali nositi s lošim ocjenama na tportalu razogavarali su krajem prošle godine s psihologinjom Sanjom Jusufbegović iz zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih. Podsjećajući kako je loša ocjena relativan pojam, jer nekom je loša trojka a nekome jedinica, kao i na činjenicu da vrlo često i roditelji svojim stavovima mogunametnuti djetetu stres, psihologinja Jusufbegović poručuje kako bi se roditelji trebali suzdržati od kritiziranja.
Kritiziranje, kažnjavanje, prekidanje komunikacije ili kažnjavanje djeteta zbog loše ocjene može kod mladih stvoriti ogroman pritisak. Zato je, tvrdi, puno bolja taktika pozitivne strategije poput slušanja, ohrabrivanja, prihvaćanja poštovanja.
'Prva greška koju roditelji čine je kada ocjene smatraju jedinim mjerilom djetetovog znanja, a što uistinu ne mora biti tako. Sljedeća je greška naša tjeskoba ili nezadovoljstvo time, a rješenje je u načinu na koji sagledavamo cijelu situaciju. Vrlo je važno ne etiketirati dijete kao nedovoljno uporno, nezainteresirano, nego pokušati sagledati cijelu situaciju, na način što je sve doprinijelo tome da dijete dobiva loše ocjene. Praksa je pokazala - što se sami bolje nosimo s 'neuspjehom' našeg djeteta, to će se i ono samo brže oporaviti od onoga što smatramo neuspjehom. Lošu ocjenu treba shvatiti kao poruku o tome da je za neki predmet ili dio gradiva nekog predmeta potrebno uložiti više truda. Djetetu treba jasno reći kako očekujemo da lošu ocjenu ispravi i u kojem periodu te provjeriti je li mu u tome potrebna naša pomoć, a bez popratnih loših osjećanja razočarenja ili ljutnje što nije bilo drugačije', objašnjava prof. psih. Sanja Jusufbegović, apelirajući na roditelje da ne dozvole da škola postane središnji dio njihova odnosa s djecom. "Škola je samo jedan dio učenja u životu, a ostali dio oni uče od nas kao roditelja" - poručila je psihologinja Jusufbegović u članku koji u cijelosti možete pročitati OVDJE.
Većina roditelja želi da im djeca budu uspješna u životu. I zbog toga ih uči stvarima za koje misle da će im pomoći u tome, pri čemu nerijetko dajemo savjete koji nisu dobri. Kojih je to šest loših savjeta koje dajemo svojoj djeci možete pogledati OVDJE.
Kažnjavanjem teško da ćemo nešto postići. Puno više uspjet ćemo ako im uspijemo usaditi stav kako uče za sebe i za svoje znanje. Kako su njihove dobre i loše ocjene njihova hvala i njihova obveza. Ne uče za nas i ne uče za ocjene. Barem to ne bi trebao biti priamrni cilj. Zato ako i imaju koju lošu ocjenu, ako ju ne uspiju popraviti na produžnoj, ako to ne uspiju učiniti niti na popravnom pokažite im kako time ne staje svijet nego se otvara prilika da ono što nisu do tada svladaju u narednom razdoblju. Radi sebe i svoga znanja. Nikako radi ocjena.
Kako djeca reagiraju na loše ocjene?
"Neka djeca vrlo teško prihvaćaju loše ocjene pa su čak ponekad sklona pokazivati reakcije poput depresije, povlačenja, gubitka samopoštovanja, agresivnosti i psihosomatskih tegoba. Ovdje je vrlo bitna podrška roditelja, a u nekim situacijama i stručna pomoć. Druga pak djeca znaju reagirati još većim otporom prema učenju, uz stav da ih nije briga za ocjene, što je zapravo vrlo čest psihološki obrambeni mehanizam. Neka djeca pak misle kako su njihove ocjene slučajnost te da ovise o simpatijama ili antipatijama učitelja. Ovakav tip učenika trebao bi shvatiti kako uči za sebe, a ne za učitelja ili roditelje - roditelji stoga trebaju pohvaliti dijete za svaku dobru ocjenu, a kod loše mu ponuditi pomoć. Ukoliko dijete izgubi volju za školom čim dobije lošu ocjenu, treba mu pomoći savjetom i ohrabriti ga. Roditelji se moraju pobrinuti da ne izgubi motivaciju i vjeru u sebe. Dijete perfekcionist koje isključivo želi odlične ocjene samo si stvara pritisak, no treba naučiti kako loša ocjena nije nikakav kraj svijeta.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -