Grad Brod oko 1780. godine(Foto: V. Antipov (MBP))
Do kraja svibnja, svakog dana, u nastavcima, objavljujemo rad Stanka Andrića s Hrvatskog instituta za povijest (Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje), naslova „Oko pitanja najstarijeg pisanog spomena Slavonskog Broda“. U prvom dijelu rada autor se bavi toponimijskom upotrebom riječi 'brod', dok u drugom dijelu izlaže kontroverziju oko najstarijeg pisanog spomena grada, a u trećem pokazuje da se ni riječ brod niti mjesto Brod ne spominju u povelji iz 1244. godine.
SVA zemljopisna imena pohranjuju u sebi povijesne podatke
manje ili veće starine.[1] Toponimi
redovito uključuju kronološku ili povijesnu dubinu koja se očituje na
fonomorfološkom ili semantičkom planu, često i na oba istodobno. To vrijedi i
za toponime koji se čine značenjski posve prozirnima i za današnje govornike
razumljivima. Jedan je takav toponim, obično u funkciji ekonima, ime Brod.
Posrijedi je očito apelativ ili opća imenica koja je iz određenih razloga
postala vlastito ime određenog mjesta. Riječ brod u današnjem hrvatskom znači
'veće plovilo, lađa'. No, ta riječ ima i drugo, doduše blisko ali ipak
različito značenje, koje je vjerojatno starije i toj riječi izvorno. Ono se
definira kao "mjesto kud se prohodi priko rijeke” (kako piše stari hrvatski leksikograf Jakov Mikalja)[2] ili kao "mjesto na rijeci
gdje nije duboko, gdje se može pregaziti ili kolima ili stokom preko vode
prijeći”[3]. To je značenje riječi brod
danas u hrvatskom arhaično i nema ga više u živoj jezičnoj uporabi, osim kao
stručnog termina u historiografskoj literaturi. Spomenuto se značenje u
današnjem hrvatskom ne izriče riječju brod, nego riječima gâz, pličina,
prijelaz na vodi.
Prelaženje pješice, na konju ili na kolima preko gazova ili
pličina, osobito na manjim vodotocima (a i na većim u doba niskih vodostaja),
bilo je nesumnjivo raširena praksa u srednjovjekovnom, pa i kasnijem kopnenom
prometovanju. No, uređeno društvo i njegove vlasti nastojale su ipak s vremenom
na što više takvih mjesta omogućiti sigurnije i lagodnije načine prelaženja
vode. Na manjim su se vodotocima tako u tu svrhu gradili drveni ili, puno
rjeđe, zidani mostovi, a na većima postavljala plovila za prelazak s jedne na
drugu obalu, obično splavi kakve se u današnjem hrvatskom nazivaju posuđenicama
skela i kompa. Za čvrstu građevinu od jedne do druge obale u hrvatskom je od
iskona postojala posebna riječ, most, s kojom se riječ brod nije značenjski
brkala. Nasuprot tome, značenje riječi brod zarana se proširilo i na plovilo
kojim se prelazi vodu od obale do obale. U stvarnosti, u kasnijem
srednjovjekovlju, "brodovi” su najčešće bili upravo mjesta na vodotocima gdje
se ove moglo prelaziti na splavima ili drugim plovilima namijenjenim toj
svrsi.[4]
Sve je to terminološki razrađenije i raščlanjenije u glavnom
kulturnom i službenom jeziku zapadnokršćanske Europe u srednjem vijeku,
latinskome. U njemu je u ovom sklopu temeljni pojam bila riječ portus,
vjerojatno jezičnopovijesno srodna hrvatskoj brod. U klasičnom i mlađem
latinitetu temeljno značenje riječi portus jest 'luka, pristanište'.[5] U srednjovjekovnom latinitetu riječ portus
nije značila samo luku ili pristanište, mjesto gdje uz obalu pristaju plovila i
na njih se ukrcavaju putnici i stvari, nego i čitav takav prijelaz preko vode s
plovilom i pristaništima, a onda i pristojbu koja se naplaćuje korisnicima
takva prijelaza.[6] Budući da je značenje
latinske riječi portus uže, u "topografskom” smislu, od pojma "riječni
prijelaz” ili "mjesto pogodno za prijelaz preko vode”, u latinskome za taj
pojam postoji druga riječ, vadum. Njeno je temeljno značenje 'pličina, gaz'. Ta
je imenica tijesno povezana s glagolom vado, vadere 'ići' i po tome je ona
prava istoznačnica hrvatskoj riječi brod u njezinu starom značenju.[7] U srednjem vijeku vadum je glavna latinska
riječ kojom se označavaju prijelazi preko rijeka, a uz to i pristojba koju
ondje ubiru vlasnici prijelaza.[8] Uz
riječi portus i vadum u našim se srednjovjekovnim tekstovima kao manje-više
sinonimne kadšto pojavljuju i općenitije riječi traiectus i transitus
'prijelaz; prelazak'. U nekim se primjerima više tih riječi pojavljuje zajedno,
u međusobno razlučenim i iznijansiranim značenjima.
( ... )
[1]
O toponimima kao povijesnom izvoru v. npr.
komparativnu studiju Stephana Bühnena "Place names as an historical source: an
introduction with examples from southern Senegambia and Germany”, History in Africa 19 (1992), 45-101.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio 1, ur. Đ. Daničić
(Zagreb: JAZU, 1880-1882), 666-667, s. v. brod.
Petar Skok, Etimologijski
rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 4 sv. (Zagreb: JAZU, 1971-4), sv. 1: 216, s. v. broditi.
Usp. za to Vladimir Mažuranić, Prinosi za
hrvatski pravno-povjestni rječnik / Dodatci uz Prinose za hrvatski
pravno-povjestni rječnik, 2 sv. (Zagreb,
1908-1922, 1923; pretisak Zagreb: Informator, 1975), sv. 1: 102, s. v. brod.
Mirko Divković, Latinsko-hrvatski
rječnik za škole, 2. izdanje (Zagreb: Naklada Kr.
hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade,
1900; pretisak 1987), 811.
Jan Frederik Niermeyer, Mediae
latinitatis lexicon minus (Leiden: E. J. Brill, 1976), 816-817, s. v.
portus.
Divković, Latinsko-hrvatski rječnik, 1114; Alfred Ernout i Antoine
Meillet, Dictionnaire étymologique de la langue latine. Histoire des mots,
4. rev. izd. prir. Jacques André (Paris: Klincksieck, 1985; pretisak 2001), 710-711, s. v. uado i uadum.
Niermeyer, Mediae latinitatis, 1058; Antonius Bartal, Glossarium
mediae et infimae latinitatis regni Hungariae (Lipsiae: B. G. Teubner,
1901; pretisak Budapest: Állami Könyvterjesztő Vállalat, 1983), 887; Zlatko Herkov, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne
epohe Hrvatske, 2 sv. (Zagreb: JAZU, 1956), sv. 2: 559.