Mihael i partnerica Nikolina
Mihael Bikčević, 21-godišnji Brođanin, student i sudac u akrobatskom rock 'n' rollu, samo za SBplus otkrio je sve o svojoj nekadašnjoj natjecateljskoj karijeri, ali i tome koliko se uloga suca razlikuje od uloge natjecatelja.
SLAVONSKI BROD /
ZAGREB - Neki novi klinci „zavladali" su svijetom, ali važnost tjelesne
aktivnosti generacijama ostaje nepromijenjena. Od malih se nogu djecu potiče na
bavljenje sportom, a mnogi od njih svoje rekreativne ili profesionalne sportske
navike nastavljaju i nakon dječjih dana.
Akrobatski rock 'n' roll ples je koji obuhvaća razne figure i akrobacije, a već dugi niz godina
iznimno je popularan među Brođanima, posebno onim najmlađima koji se za ovu
aktivnost često odlučuju još u predškolskoj ili ranoj školskoj dobi. Jedan od
njih je i 21-godišnji Brođanin Mihael Bikčević, student na Geodetskom fakultetu
u Zagrebu, koji se akrobatskim rock 'n' rollom bavi od svoje desete godine. Osim
bogate natjecateljske plesne karijere, Mihael se od 2018. godine može pohvaliti
i titulom „Suca Akrobatskog Rock 'n' Rolla".
Sport koji traži
predanost
Akrobatskim rock 'n' rollom Mihael se počeo baviti još u četvrtom
razredu osnovne škole kada je početkom školske godine postao članom Športskog
akrobatskog rock 'n' roll kluba „Pegaz". Na natjecanjima je počeo sudjelovati
četiri mjeseca poslije, a već sljedeće godine njegova plesna partnerica Nikolina i on osvojili su drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske u akrobatskom rock
'n' rollu.
SBplus: Zašto si se počeo
baviti akrobatskim rock 'n' rollom?
Mihael Bikčević: Kao dijete sam
mrzio čitati. Ja mislim da je svakom djetetu koje ide u osnovnu školu tlaka
čitati pa je tako bilo i meni. Kako bih tu neku negativnu energiju malo izbacio
i ispunio si dan, dobio sam ultimatum od roditelja da ili ću svakoga dana
čitati knjige ili ću se početi baviti nekim sportom. Odabrao sam sport i mama
me odvela na akrobatski rock 'n' roll s obzirom da su treninzi bili relativno
blizu. Prije toga se nisam bavio drugim sportovima. Akrobatski rock 'n' roll
sam nekako odmah prihvatio i zavolio, a tamo sam stekao i prijatelje.
SBplus: Kako su izgledali
tvoji počeci u svijetu akrobatskog rock 'n' rolla?
Mihael Bikčević: Sjećam se da sam
došao na prvi trening i nisam znao što je uopće akrobatski rock 'n' roll. Taj
sport je dosta sinkroniziran, a meni je to sve izgledalo dosta apstraktno i
rekao sam da bih ovo mogao i ja jednom probati. Drugi su me odmah prihvatili i
svi smo bili nekako društveni, možda zato što smo bili djeca. Na početku sam
trenirao tri puta tjedno po sat i pol vremena. Taj sport se ne uči preko noći i
traži dosta predanosti, a posebno kada je riječ o učenju figura. Potrebno je
dobiti osjećaj za ritam i osjećaj za izvođenje figura. Prvo što sam naučio bio
je osjećaj za ritam. Mi nikada nismo imali neke veće greške. Naravno, uvijek se
trebalo poraditi na praktici kako bismo imali oštrinu i čistinu, ali nikada
nismo imali veće greške poput pada ili nečeg sličnog.
Nakon prijelaza u Akrobatski rock and roll klub „BOOM", početkom 2015.
godine prešao je u Športki plesni klub „Astra" u kojem se zadržao do kraja
svoje natjecateljske karijere. Njegova plesna partnerica Nikolina i on osvajali
su brojna natjecanja, a kako nam je i sam rekao, ništa ne bi uspjeli bez
upornosti, ali i pozitivnog stava koji im je pomogao da iz svega u životu
izvuku neku pouku.
SBplus: Voliš li više
plesati u formaciji ili u paru?
Mihael Bikčević: U akrobatskom
rock 'n' rollu dječaci kad se upišu uvijek plešu u paru sa ženskom partnericom.
Cure mogu plesati u formacijama, dok dečki mogu plesati jedino u paru sa
ženskom partnericom ili u formaciji koja se sastoji od četiri do šest parova.
Tako da kad se pleše u formaciji, svakako na kraju bude kao da se pleše u paru.
Kod formacije mi je prednost što ja izlazim s još deset ili jedanaest drugih
ljudi, a u paru je teže jer samo dvoje ljudi izlazi pred veliku dvoranu, suce i
publiku. Nepisano pravilo je da bi trener trebao stati ispred svog para. Meni
je recimo uvijek bilo draže kad netko stoji ispred.
SBplus: Sudjelovao si na
brojnim natjecanjima. Koja od njih bi posebno istaknuo i zašto?
Mihael Bikčević: Htio bih
napomenuti da ja ništa ovdje nisam postigao sam, već smo to postigli Nikolina i
ja zajedno. Kao najuspješnije i najemotivnije natjecanje izdvojio bih posljednje
Svjetsko na koje smo išli i osvojili treće mjesto. To nam je konačna kruna
karijere. Uspjeh na Svjetskom turniru je ući u polufinale, doći u prva 24 para ili u prvih 12 parova, ali mi
smo prošli u prvih troje. Prvi plan nam je bio samo ući u finale i u prvih
sedam. Prvih tjedan dana nismo uopće bili svjesni uspjeha koji smo postigli.
SBplus: Koje su po tvom
mišljenju pozitivne strane, a koje negativne strane akrobatskog rock 'n' rolla?
Mihael Bikčević: Pije svega,
temeljne su prednosti zdrav život i aktivno bavljenje sportom. Drugo je društvo
jer sam ja sebi stekao prijatelje za cijeli život. Što se tiče treniranja i
sporta, mislim da tu nema nekakvih većih mana. U svemu postoji neki rizik,
primjerice rizik od nastanka ozljeda. Ima kompliciranih figura i koreografija,
ali samo ne treba odustati.
Student i sudac
Mihael je danas student treće godine Preddiplomskog studija Geodezije i
geoinformatike na Geodetskom fakultetu u Zagrebu. Na prvom mjestu mu je uvijek
bila škola, a odmah iza škole slijedi sport.
SBplus: Kako to da si se
i nakon srednje škole nastavio baviti akrobatskim rock 'n' rollom?
Mihael Bikčević: Kad je došla
matura prekinuo sam natjecateljski dio. Naravno, uvijek zbog sebe odem
trenirati kad mogu jer mislim da si to do kraja života neću moći izbaciti iz
glave. Sudački sam mandat nastavio jer bi mi bilo žao potpuno napustiti akrobatski rock
'n' roll. Akrobatski je bila moja rutina praktički otkada znam za
sebe. Ne znam kako bih podnio da nemam baš nikakvog doticaja s time.
Primjerice, sad kad sam sudio drugi turnir pročitali su me s „gospodin". Bilo
mi je to čudno jer uvijek kad mi to pročitaju ja se sjetim sebe ispred pa me
malo uhvati nostalgija.
SBplus: Kada si postao
sucem u akrobatskom rock 'n' rollu i možeš li nam pojasniti kako se uopće
postaje sucem?
Mihael Bikčević: Za suca je
potrebno osam godina neprekidno biti u natjecateljskom dijelu. Taj ispit bude
jednom godišnje, a ja sam ga položio 2018. godine. Prije toga sam znao da taj
ispit postoji, ali sam tada bio više u tom natjecateljskom dijelu pa stoga
nisam znao ni gdje se provodi, tko ga provodi, kako i kada se provodi, iz čega
se uči. 2. prosinca 2018. godine sam ja položio taj ispit. Ispit za suca sam
položio dok sam još uvijek bio natjecatelj, ali nisam aktivirao sudački mandat.
Ispit se može položiti, ali krenuti suditi se može kad se odjavi natjecateljski
status. Licenca se obnavlja svake godine. To je klasični sudački ispit koji se
sastoji od pitanja iz pravilnika i statuta, a nakon polaganja teorijskog ispita
ide se na polaganje praktičnog ispita koji obuhvaća shadow suđenja. Svaki
kandidat koji želi licencu dužan je nakon položenog teorijskog ispita odraditi
tri praktična suđenja koja se u službenom suđenju neće uzeti u obzir, ali služe
kako bi se vidjelo sudi li osoba objektivno. Ako dođe do promjene nekih
pravilnika, svi suci moraju doći na Zbor plesnih sudaca akrobatskog Rock 'n'
Rolla, sjednice i seminare kako bi bili upućeni u novonastale promjene.
SBplus: Kako uspijevaš
uskladiti studentske obaveze i obaveze koje imaš kao sudac u akrobatskom rock
'n' rollu?
Mihael Bikčević: Mislim da se uz
dobru organizaciju sve to može uspjeti. Meni to nije problem jer ako sam mogao
uskladiti treninge svaki dan, mislim da ću moći i taj jedan turnir subotom
odvojiti. Ovo mi je kao slobodna aktivnost i kako bih se i ja malo odmorio od
svega toga. Neki to smatraju teškim poslom, ali meni je to pravo uživanje.
SBplus: Koliko se uloga
suca razlikuje od uloge plesača?
Mihael Bikčević: Te dvije uloge se
dosta razlikuju. Ovo je sada skroz monotono i psihički me vrati u sjećanja.
Jako mi je čudno sjediti s te strane jer mi tada razni filmovi prođu u glavi, a
pogotovo kada me prozovu. Drugi sam sudac iz Slavonskog Broda u posljednjih 20 ili
30 godina.
SBplus: Voliš li više
biti sudac ili plesač?
Mihael Bikčević: Volim više biti
plesač. Sve ima svoje pozitivne strane. Ja kad treniram, ne razmišljam ni o
kakvim problemima. Da je 101 problem pokraj samo me pusti na miru, a razmišljat
ću o tome kad prođe moja koreografija. Minuta i pol koliko ja budem na podiju
meni je definitivno odmor za dušu. To je fizički napor, ali ja to tako ne
doživljavam. Nikada mi nije bio problem odraditi jedan dodatan turnir ili otići
na jedan dodatan trening jer je dvorana uvijek bila moj drugi dom.
Bez predanosti, truda i rada, rezultati ne bi bili ni približno slični
onima danas. Osim nagrada i priznanja, akrobatski rock 'n' roll Mihaelu je
omogućio zdrav način života, ali i brojna prijateljstva. Iako je tijekom
studentskih dana počeo obnašati dužnost suca na natjecanjima u akrobatskom rock
'n' rollu, Mihael se nada da će se jednoga dana ipak vratiti u natjecateljski
dio ovoga sporta.