
Foto: Ina Cirkveni/SBplusDejan Duraković, akademski kipar.

Foto: Ina Cirkveni/SBplus

Foto: Ina Cirkveni/SBplusSvečano otvorenje izložbe "Dodiri stvarnosti" akademskog kipara Dejana Durakovića.

Foto: Ina Cirkveni/SBplus

Foto: Ina Cirkveni/SBplus

Foto: Ina Cirkveni/SBplus

Foto: Ina Cirkveni/SBplus

Foto: Ina Cirkveni/SBplusgore: "Veliki brat", kombinirana tehnika, 2012.; dolje: "Namjera", terakota, 2019.

Foto: Ina Cirkveni/SBplus"Vjetar", terakota, 2012.

Foto: Ina Cirkveni/SBplus
'Ti su prozori moj doživljaj bezumlja rata. Radi se o podrumskom prozoru do kojeg prodire svjetlost. To je intimna atmosfera koja pokušava objasniti osjećaj koji imaš kada se pitaš što učiniti - napraviti korak izvan ili unatrag.'
SLAVONSKI BROD - „Svojim sam dosadašnjim stvaralaštvom
pokušao Slavoncima vratiti sjećanje, da vole Slavoniju te prepoznaju simbole i
plemenitost okoline u kojoj žive." - tim je riječima akademski kipar Dejan
Duraković opisao tek dio svog stvaralaštva.
U Slavonskom je Brodu, Likovni salon „Vladimir Becić", pod
palicom Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, ugostio njegovu izložbu „Dodiri
stvarnosti" koja je sinoć i svečano otvorena.
- Uvijek sam se tražio i, naposljetku, se našao na Likovnoj
akademiji u Zagrebu. Po završetku sam se vratio u Vinkovce, u svoj rodni grad.
Tamo sam uvijek nalazio inspiraciju. Kako je vidljivo na samoj izložbi, uvijek
je tu prisutna Slavonija. Naravno, doživljena na moj način… minimalistički,
simbolički. To je moja unutarnja matematika koja jest ili nije dobra,. Treba
dobro posložiti sve elemente kako bi oni funkcionirali. Sam doživljaj ovisi o
ljudima i individualan je - bio negativan ili pozitivan, no bitno da postoji. -
kazao je umjetnik Dejan Duraković, naglasivši kako je iznimno sretan zbog
mogućnosti da već drugi put izlaže u Slavonskom Brodu. Na tomu se posebno
zahvalio ravnateljici Galerije umjetnina, Romani Tekić te Branimiru Pešutu koji
su ga pozvali i lijepo ugostili.
Zainteresirani su Brođani razgledavali umjetnička djela,
pokušavajući iz njih izvući samo svoju poruku.
- Nadam se da će izložba biti dobro prihvaćena, da će
ljudima biti zanimljiva. Pokušat ću objasniti ono što je nejasno, no to nije
dobro jer doživljaj treba biti samo njihov. - poručio je umjetnik.
U ovoj, dvadeset i prvoj, samostalnoj izložbi, kipar koji je
kroz dugo stvaralaštvo radio u drvetu, terakoti, bronci, ali se izražavao i
slikarskim tehnikama, ostao je tematski blizak slavonskim motivima, ali je
dosegnuo i zrelu fazu svog umjetničkog puta.
- Nazvao bih ovo punim krugom. Svi smo bili djeca pa smo
razmišljali općenito, a ne sadržajno. Ovo je povratak prema tom općem. Naravno,
da bi se napravio puni krug, trebalo je proći sve te faze figuracije, sva
iskustva, pokušati sve sagledati. Nužno sve to ide prema dokidanju nebitnog. Tu
sam, zapravo, blizu punog kruga i nadam se da ga još neću zatvoriti, da ću biti djetinjast
u tom duhu i da će biti još takvih radova. Profesor sam na Akademiji za
umjetnost i kulturologiju u Osijeku pa ne stignem raditi previše. No, uvijek
akumuliram te ideje i, na neki način, nađem vremena da ih ostvarim. Čovjek može
zamisliti puno toga, no kada krene u izvedbu - pojave se problemi. Krenete
danas, a već sutra idete u drugom smjeru. Stvaralaštvo je proces, ono može
ići u pozitivnom smjeru, ali i prema uništenju vlastitog djela. - pojasnio je stvaralački proces Duraković.
Slavonija kao vječni izvor inspiracije mnogih umjetnika koji su u njoj odrastali, zarobila je stvaralački svijet i ovog kipara.
- Izvorište mog izričaja su ovi crteži s početka
devedesetih. To su nekakvi prozori, to je dojam i doživljaj bezumlja rata. Radi
se o podrumskom prozoru do kojeg prodire svjetlost, što može biti simbol vjere,
nade i sličnog, a sve forme unutar i izvan prozora su simboli ljudi. To je
intimna atmosfera koja pokušava objasniti onaj osjećaj kada razmišljate što učiniti - napraviti korak
izvan ili unatrag. To je temelj mojih kasnijih radova. Na primjer, 2006. godine sam pokušao
razmišljati o Slavoniji kroz izložbu 'Slavonski nemir'. Htio sam pokazati kako Slavonija nije dosadna ravnica te da bundeva nije naše najviše brdo kako se neki vole našaliti. Ljudi
trebaju samo ugledati, nije dovoljno vidjeti. Ljudi hodaju, ali ne vide… pokušao
sam im vratiti sjećanje, da vole Slavoniju i prepoznaju simbole i plemenitost
okoline u kojoj žive. - pojasnio je Dejan Duraković.
Vjerujemo kako će i Durakovićeva djela posjetiteljima izložbe pomoći da i u Slavonskom Brodu ugledaju nešto bolje, sjete se vrijednih uspomena i, na kraju - uistinu progledaju kada je u pitanju njihova najbliža okolina. To je, zapravo, pravi smisao i cilj svake umjetnosti.