
Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus

Foto: Ž.G./SBplus
Uz Toldijeve priče, grad na rijeci Savi postaje čaroban, romantičan i potpun. One su prozor u svijet koji bi inače ostao zaboravljen i skriven pod plaštem proteklog vremena. Brođani nemaju druge no na tomu mu od sveg srca zahvaliti. Uistinu, svojim pisanjem i bilježenjem, 'Braco' njihov grad čini tako posebnim.
SLAVONSKI BROD - U Radničkom domu u Slavonskom Brodu, sinoć je u
organizaciji Posavske Hrvatske, Muzeja Brodskog Posavlja i Folklornog ansambla
Broda, predstavljena peta knjiga autora Zvonimira
Toldija dobro poznatog naslova „101 brodska priča". Urednica je i ovaj put
bila novinarka Dunja Vanić, a knjigu
je grafički oblikovao Matija Pleša.
Sada je iza gospodina Toldija
ukupno 505 ukoričenih brodskih priča, ali - kako je i sam naglasio - 505 bez
crte. Naime, tu ne planira stati - umirovljenju usprkos.
- Tih priča ima još i više, ali
svaki put pravimo izbor za pojedinu knjigu. I u svakoj od njih je 101 brodska
priča. Nisam podvukao crtu jer već pišem priče za šestu seriju tih zbirki priča
koje objavljujem od 1995. godine. Bio sam suradnik Brodskog lista, još prije
Posavske Hrvatske, sve od 1985. godine. Tako da sad već 37 godina, s malim
prekidima, pišem i prisutan sam u Brodskom listu, odnosno, Posavskoj. - kazao
je Zvonimir Toldi.
Svih pet knjiga slično je
koncipirano. Priče u njima govore o prošlosti Slavonskog Broda i bave se svim
slojevima društva.
- Pisao sam o trgovcima,
balerinama, glazbenjacima, industrijalcima, brodskom školstvu, župama,...
tematski je spektar tih priča uistinu širok. Puno je onih koje su izlazile u nekoliko
nastavaka. Jedna od njih je o Ivi Brliću koja je izašla u šest brojeva. Priča o Ireni
Kolesar, prvoj hrvatskoj filmskoj glumici i sigurno najpoznatijoj u to
vrijeme koja je rođena u Brodu, a napravila je sjajnu karijeru u kazalištu i
televiziji. Tu je i priča o veterinaru Zvonku
Benčeviću koja je isto tako izašla u tri nastavka. On je bio direktor
pastuharne u Đakovu i mnogo je radio na popularizaciji konja lipicanaca pa se
za to zainteresirala i engleska kraljica koja je u Đakovo došla vidjeti
pastuharnicu, a on ju je vodio u tom obilasku. On je i osnivač Đakovačkih
vezova i Kola jahača „Ljudevit Posavski" koje je organiziralo trke konja na
Vijušu i Poloju. Tamo su bila uređena trkališta. To je bilo od '26. do '32.
godine. Kod nas je on bio dugogodišnji kotarski veterinar. - otkrio je Toldi
nešto o bogatoj povijesti grada Slavonskog Broda.
Državni arhiv, Institut za povijest,
Gradska knjižnica, Muzej brodskog Posavlja,... - drugi su dom Zvonimira Toldija
koji je uistinu pravi istraživač kada je u pitanju traganje za skrivenim komadima
gradske povijesti. Zaboravljenu građu koju pronađe na tamošnjim policama
uspješno kombinira s razgovorom sa svojim sugrađanima koji se (pri)sjećaju
onoga o čemu piše - bilo iz osobnog iskustva ili iz onoga što su saznali usmenom
predajom od starijih. Zbog toga autor Brođane nerijetko pronalazi i po cijelom svijetu.
No, kroz njih, ali i u samostalnim pričama, govori o gradu u cjelini tijekom
nekog perioda.
- Ne pišem samo o ljudima, nego
i o popularnim brodskim lokacijama. Primjerice, pisao sam o poznatoj trgovini
koja je ime „Plavi devet" dobila po istoimenom poznatom filmu. Bio je to prvi
sportski film o nogometašu koji je na dresu nosio broj devet. U ono vrijeme
bili su i bomboni tog imena, mnoge trgovine i restorani diljem zemlje nosili su
to ime. Pisao sam i o prvom zdravljaku u Brodu gdje si mogao kupiti kiselo
mlijeko, jogurt; burek; potom o prvoj samoposluzi u gradu; kao i o „Dingaču" -
jako popularnom lokalu u današnjoj Mesićevoj ulici. - prisjeća se profesor
Toldi, obećavši šaljivo kako će pisati dok u mirovinu ne isprati urednika
Posavske Hrvatske, Marina Kovačevića.
Pri sinoćnjem predstavljanju,
autoru je društvo pravila urednica knjige bez čijih savjeta i izbora Toldijeve zbirke
ne bi izgledale onako kako danas izgledaju. Zajedno su pročitali neke njihove
najbolje dijelove.
- Zahvaljujući profesoru
Zvonimiru Toldiju, godinama uživam čitajući i učim puno toga o Brodu. Otkrivam
stvari za koje nisam imala pojma da su moguće u ovom gradu. Puno je prekrasnih,
dubokih, zanimljivih, ponekad smiješnih, ali i tužnih, priča. Ovaj Brod,
zahvaljujući profesoru Toldiju, iznjedrio je toliko lijepih detalja da je
stvarno užitak živjeti u ovom gradu i poznavati ga na takav način. Uvijek sam
se divila profesorovu znanju, ali i njegovoj spremnosti da ga podijeli. Kad god
sam ga nešto pitala, uvijek je odgovorio ili rekao „Provjerit ću!" ili me, pak,
uputio na to gdje mogu pronaći i sama provjeriti neki podatak. On prikuplja,
ali i dijeli - kako kroz rad u Muzeju, tako i kroz novinske članke, a sada i
kroz knjige. On ništa nije skupio samo za sebe, nego je skupljao kako bi to
ostavio nama. - kazala je urednica knjige Dunja Vanić.
O autoru stotina brodskih
priča, kojega prijatelji od milja zovu 'Braco', svatko ima samo riječi hvale,
no najbolje o njemu ipak mogu kazati oni koji su s njim na radnom mjestu u
Muzeju brodskog Posavlja, provodili sate.
- Za njega mirovina znači 'ne-mirovanje';
kako kod kuće, tako i u Brodu i okolici. Ponosan sam što prisustvujem
predstavljanju njegove pete knjige. On je legendaran Brođanin za kojega vrijedi
ona 'jednom muzealac, uvijek muzealac'. Čovjek je to koji je cijeli svoj život
službeno proboravio u Muzeju brodskog Posavlja. Završio je svoju karijeru s najvišim
muzejskim stupnjem; kao muzejski savjetnik, dobitnik je mnogih nagrada i
najzaslužniji za to da Etnografski odjel Muzeja bude bogat kakav je danas i da
broji tisuće predmeta. Muzejski posao nije samo sakupljanje stvari i starih
predmeta, nego i ovo što Braco danas radi. To je jedan istraživački posao koji
nas vraća u prošlost. Svaka ta priča je posebna. Kad god se uhvatim neke od
njih, moram je pročitati više puta jer su iznimno slojevite. Braco, zapravo, ne
priča jednoznačnu priču, nego govori o tomu kako je Brod živio u to vrijeme,
kakve su bile društvene okolnosti, kakvi su bili maniri, tko je bio (ne)kulturna
društvena krema. - kazao je Hrvoje
Špicer, ravnatelj Muzeja brodskog Posavlja, izrazivši nadu kako će uskoro
predstaviti i šestu knjigu.
O Zvonimiru Toldiju najbolje
govori njegovo bogato stvaralaštvo te brojni Brođani koji ga cijene. Čini se
pravednim zaključiti ovu priču o njemu, riječima kojima ga je sinoć počastio Igor Ilić u ime Folklornog ansambla
Brod: „'Ko što je Braco takvog nigdje nema; nit' će ga biti, nit' će se roditi."