Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Ulični svirač odabrao si je mjesto ispod poznate slavonskobrodske magnolije. Tamo ga svakog dana mogu pronaći oni željni pjesme i razgovora.
SLAVONSKI BROD - Stanoje
Jovanović, 55-godišnji Brođanin i harmonikaš, gotovo svakog dana sjedi
ispod popularne slavonskobrodske magnolije na Trgu Ivane Brlić Mažuranić te
pjesmom uljepšava dane. One lijepe dodatno 'okiti' veselim notama, one tmurne
rasvijetli novim tonovima, tjerajući monotoniju i tišinu.
- Sviram i kad je toplo i kad
je hladno, više radi sebe, a onda i za druge. Nikad nisam mogao razumjeti ljude
koji život svojevoljno provode u tišini, u četiri zida. Bez glazbe. Ja sam bio
bolestan, depresivan,... a muzika me izliječila. Ona je lijek za sve. Ne volim
kada je naše prekrasno korzo u tišini. - za SBplus kazao je Stanoje.
U glazbu se zaljubio veoma mlad
i otad se od nje nije rastao. Nema te pjesme koju za svoju publiku neće barem
pokušati izvesti.
- Harmoniku sviram već 42
godine, počeo sam s trinaest. Samouk sam. Svojim vještinama svaki dan pokušavam
uljepšati život svojim Brođanima. Ljudi me vole, a i ja volim komunicirati sa
svima. Ljudi su jako dobri, zahvalim svakomu tko mi da koju kunu, ali osmijeh i
pjesmu poklonim i onima koji samo prođu. Pjevam svima. Najljepše mi je kad kažu
„Nemam novca, ali može jedna pjesma?". Onda odgovaram „Može i dvadeset!". Ne
može mi novac biti glavni motiv za sviranje jer ja ovdje mogu 'pokupiti'
pedesetak kuna za četiri ili pet sati. To je sitno. No, ne razmišljam o tome. -
iskren je Stanoje.
Usprkos životnim nedaćama i
lošem zdravlju, iz njega isijava pozitivna energija. U gradu uz Savu, kaže,
istinski je sretan.
- Zahvaljujem se ovom gradu što
me tako primio. Nitko na mene nema pritužbu. Nitko me ne izbacuje. Nikada nisam
doživio neugodnu situaciju. Zato mi je lijepo. Mislim da su i ljudi sretni sa
mnom. Djeca od godinu dana, tri godine, vide me na pedeset metara, trče meni,
traže roditelje sitniš kako bi mi mogli platiti pjesmu. Ja im pjevam „Ringe
ringe jaja,...". Nasmijem ih i to je neprocjenjivo. To se ne može platiti. -
kazao je Stanoje, djed petero unučadi i otac dvoje djece
S uličnim sviračem, razgovarali
smo i o aktualnim temama, ali i o preživljavanju čije tehnike, nažalost,
poznaju mnogi Brođani.
- Nisam se cijepio. Bojim se jer
imam kroničnu astmu i stent. Strah me reakcije, ali i zaraze. Živim od socijale,
ja sam socijalni problem. Želja mi je neki stari autić da mogu još češće
dolaziti na korzo. Bicikl ne smijem voziti zbog dekubitusa pa tražim tko će me
dovesti s ovim teškim instrumentom i stolicom. Ne tako davne 2018. bio sam sedam
dana u komi, mjesec dana u bolnici. Zato danas i zahvaljujem što sam živ te
pjesmom tjeram teške teme. - poručuje Stanoje i pjesmom zaključuje naš
razgovor.
I dok su danas mnogi nezasitni
kada su u pitanju materijalna dobra, drugima je dovoljno prostranstvo trga,
jedna magnolija i instrument kako bi se osjećali ispunjenima, čineći dobro sebi
i drugima.