Reagiranja

'Napominjem, kako smatram izrazito neprofesionalnim davanje na uvid Vama dokumenata i dopisa koji su pisani između mene kao posloprimca i Grada Slavonskog Broda, odnosno Ustanove u čijem je vlasništvu, kao poslodavca, a koje Vi navodite u svom članku'.

Nakon naše objave informacije Predsjednik HSP-a Dalibor Damičević dao otkaz na redakcijski e-mail stigao je "Demant" kojeg u nastavku objavljujemo u cijelosti, s dokumentom 'Preraspodjela - Damičević' u prilogu.

Poštovani,

ne smatram kako je Brođanima bitno zašto više ne radim u Ustanovi za gospodarenje sportskim objektima, niti smatram kako imam obvezu ikome objasniti zašto nakon 24 godine radnog staža, od toga 9 u Ustanovi tog 4. srpnja otkazujem ugovor o radu na neodređeno.

No, kako ste naveli neistine, radi javnosti i Vas, navodim kako otkaz podnosim nakon što sam odlukom ravnatelja raspoređen na gradske bazene na obavljanje poslova koje mi ravnatelj odredi.

Moje pravo je odlučiti hoću li taj posao obavljati ili ne.

Napominjem, kako smatram izrazito neprofesionalnim davanje na uvid Vama dokumenata i dopisa koji su pisani između mene kao posloprimca i Grada Slavonskog Broda, odnosno Ustanove u čijem je vlasništvu, kao poslodavca, a koje Vi navodite u svom članku.

Nažalost, ako ste došli u posjed navedenih dokumenta, pa ih objavili, molim da objavite i dokument o mojoj preraspodjeli koji Vam šaljem uz demant.

Sve "reorganizacije" i sistematizacije koje su provedene u posljednjih šest godina vezane uz mene, dovele su do toga da iz Ustanove ne izlazim s mjesta kako ste naveli "šefa sportske dvorane Vijuš" nego kao redar i iznajmljivač ležaljki na bazenima.

Bez ikakve želje da umanjim vrijednost tog posla ili ljudi koji ga obavljaju, donio sam odluku da je kap konačno prelila čašu i da je krajnje vrijeme da šikaniranje prekinem.

Naime, posljednja preraspodjela još jedan je u nizu dokaza da je ljubav koja je pukla prije šest i više godina očito s jedne strane ostala neprežaljena.

Ne pada mi na pamet da kukam i tražim sažaljenje (sam sam si kriv što sam s vragom tikve sadio), da Vas tužim (nemam tih novaca), niti da prozivam gradskog šefa (nemam tih živaca).

Zar od Vas trebam nakon 24 godine radnog staža i kao hrvatski dragovoljac tražiti pravo na rad i skrb o svojoj obitelji?

Ako Vaš članak treba značiti da se uplašim tražiti posao u Slavonskom Brodu, jer ćete "nastaviti pratiti poteze" koje ću povlačiti, to, na žalost, govori sve o Vama kao novinaru i kao čovjeku.

Dalibor Damičević

Kao autor 'demantiranog' članka boldirao sam pet ključnih riječi koje traže pojašnjenje.
Prvo. U članku nema niti jedne 'neistine'. Dapače, sam Damičević potvrđuje kako je dao otkaz. To što nisam naveo razlog otkazu nije neistinita, nego neproširena informacija. Proširena bi bila da sam napisao: Nakon preraspodjele na novo radno mjesto, Damičević dao otkaz jer mu je bilo ispod časti raditi poslove primjerene njegovu radnom mjestu.
Drugo. Neprofesionalno bi bilo 'gurati novinarski nos' u odnose privatnog poslodavca i njegova zaposlenika. Budući da Damičević plaću prima iz proračuna - informiranje javnosti o tome apsolutno je legitimno, dapače, poželjno.
Treće. Damičević u svom 'demantu' neistinito tvrdi da sam u članku naveo kako on "iz Ustanove izlazi s mjesta šefa sportske dvorane Vijuš". Istina je da sam naveo kako je bilo za očekivati da će ga, prije pet godina, "kao 'zaplotnjaka', Duspara potjerati s mjesta šefa Sportske dvorane Vijuš, gdje ga je osobno postavio".
I, da parafraziram pjesnika: Boga se bojim malo, hrvatskog pravosuđa nimalo, a Damičevićeve tužbe k'o Paše svoga. 
Četvrto. To što je Damičević bio dragovoljac Domovinskog rata, mene osobno impresionira koliko i činjenica da je predsjednik HSP-a u Brodsko-posavskoj županiji. Dakle, nimalo. A gdje će, ubuduće, ostvarivati svoje ustavno pravo na rad, odsad, pratit ću pažljivije, kako bih utvrdio ima li ikakve uzročno posljedične veze između njegova političkog statusa u društvu i novog radnog mjesta.    
Peto. Jedan od mojih temeljnih zadaća, dok pokušavam raditi posao lokalnog novinara, jeste 'pratiti' poteze ovdašnjih političara i korisnika proračunskih sredstava. Pritom, ponekad 'pratim' i one manje važne i manje vrijedne, kao što je Damičević, što ću, dakako, nastaviti činiti sve dok me, moguće, u tome ne spriječi netko od moćnih političkih i/ili pravosudnih kriminalaca. (J. Zovak)