Susret djelatnika katoličkih škola Požeške biskupije.(Foto: Požega.eu)'Poslušnost nebeskom Ocu uvijek je na prvom mjestu, a onda dolazi druga poslušnost… Spoznaja nije primarni cilj škole, nego odgoj kako bi mladi ljudi mogli postati kvasac društva.'
POŽEGA - Prije početka nastave drugoga polugodišta, 1. siječnja 2020.
u organizaciji Ureda za katoličke škole u Požegi održan je susret djelatnike
katoličkih škola Požeške biskupije predvođenih ravnateljima iz Katoličke
gimnazije i Katoličke osnovne škole u Požegi, Katoličke klasične gimnazije i
Katoličke osnovne škole u Virovitici te iz Katoličke osnovne škole u Novskoj.
Susret je sazvao i njime ravnao Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke
škole, a na njemu je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević.
U slobodnom prijevodu: Što više budete mogli obrazložiti opravdanost predanosti Bogu - i čovjeku kao njegovu slugi - to više će biti mudrosti u djeci koju odgajate.
Program u Maloj dvorani sv. Terezije Avilske započeo je
molitvom koju je predvodio biskup Antun. Pozdravljajući nazočne ravnatelje,
profesore, učitelje i druge djelatnike katoličkih škola i zaželjevši im
blagoslovljenu novu godinu, biskup im je zahvalio za žrtvu i ljubav koju ulažu
u mladi naraštaj. Potom je navijestio evanđeoski ulomak iz Lukina evanđelja o
hodočašću svete obitelji u Jeruzalem kada su Marija i Josip nakon tri dana
pronašli dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu. Biskup je ponajprije upozorio na to
kako je Isus otišao od svojih da bi sjeo među učitelje, slušao ih i pitao.
Kazao je: „Ovaj naš susret ima upravo taj smisao da Isus sjedne s nama i da
najprije mi njega slušamo, pa onda ga pitamo i dođemo do određenih odgovora
koje ćemo znati svjedočiti i onima mlađima kada budemo sjeli s njima,
razgovarali s njima, slušali ih i pitali."
Slijedeći evanđeoski tekst, biskup je potom progovorio i o
drugom dinamizmu prisutnom u naviještenom odlomku, a koji je potrebno unijeti
među djelatnike katoličkih škola. Pripomenuo je kako evanđelist u sceni Isusova
djetinjstva dva puta tvrdi kako je Isus rastao u mudrosti te je naglasio:
„Nakon prikazanja u hramu kaže evanđelist: 'Dijete je raslo, jačalo i napunjalo
se mudrosti i milost je Božja bila na njemu'. A na svršetku pročitanog odlomka
tvrdi evanđelist: 'Siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka
je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u
mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi'. Izazovno je pitanje: Pokušavamo li
djeci u našim školama prenositi samo znanje? Važno je znanje, ali ako se
ono ne pretvara u mudrost nije humanizirano. Mudrost je cjelovita čovjekova
sposobnost primjenjivati znanje za vlastiti rast i služenje društvu oko sebe."
Potaknuo je učitelje neka budu ljudi umijeća kojim će u osobnom životu, a
osobito u služenju u obitelji i školi povezivati znanja i mudrosti, služiti
oblikovanju cjelovite osobe. Ohrabrio ih je da istražuju kakvi su kao učitelji,
kakvi su njihovi učenici, a još više da nastoje biti duhovno duboko povezani s
Isusom Kristom te tragati za onim što će ispuniti njihova srca kako bi mogli
rasti zajedno s učenicima.
Na kraju se osvrnuo na Isusovu poslušnost roditeljima i
kazao kako to nije bila slijepa poslušnost kakvu se pokatkad traži od djece.
„Sama činjenica da je Isus ostao u jeruzalemskom hramu već govori o njegovoj
poslušnosti. 'Zar niste znali da ja moram biti u onom što je Oca mojega?'
Poslušnost nebeskom Ocu uvijek je na prvom mjestu, a onda dolazi druga
poslušnost. Vjerujem da razumijete kako je u našem traganju za rastom silno
važno neprestano pristupati s Božjih polazišta. Poslušnost Bogu je poslušnost
poslanja ljubavi koja ide do kraja. Kakvog li dinamizma u koji bismo mi kao
ljudi i učitelji trebali biti uronjeni, a onda pomagati mladima da to razumiju.
Što si više budu mogli obrazložiti predanost za Boga i čovjeka kao, toliko će
više biti mudrosti u njima kao snage od koje se živi. Mudrost nije ništa drugo
nego duhovna snaga, svjetlo Duha Božjega, duha ljubavi i njegove prisutnosti u
nama." Na kraju je biskup kazao kako moli da toga Božjega dinamizma bude što
više u životima djelatnika i u katoličkim školama kako bi one mogle biti
prepoznatljive po tome kako dišu djelatnici i koji dah prenose učenicima, a to
je dah Duha Svetoga i Božje prisutnosti. Zahvalio je svima što tako razmišljaju,
to žele i tako nastoje činiti.
Komentar: U onoj mjeri u kojoj indoktrinacije
Isusom i Marxom budu slične u toj mjeri će im slične biti i sudbine. Onoliko
koliko se način indoktrinacije kroz aktualni vjeronauk u školama približi
svojevremenoj indoktrinaciji kroz Teoriju i praksu samoupravnog
socijalizma (TIPSS) toliko će im i odgojni rezultat biti isti. Suprotni temeljnim
ciljevima. Ili? (JZ)
Nakon kratkog predaha predstojnik Nacionalnog ureda za
katoličke škole Ivica Žuljević ravnao je drugim dijelom programa u kojem su
ravnatelji katoličkih škola Požeške biskupije predstavili škole izvještajem o
ostvarenim projektima na području odgoja i obrazovanja. Izdvojili su također i
izazove s kojima se susreću, ali i planove koje škole još trebaju realizirati.Središnji dio prvoga dijela bilo je predavanje koje je
održao dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimir
Dugalić na temu „Identitet učitelja u katoličkoj školi". Govoreći o posebnosti
katoličkih škola, prof. Dugalić je kao polazište naveo četiri područja odgoja:
fizički, intelektualni, društveni, i vjerski. Rekao je da pravi odgoj
podrazumijeva izgradnju cjelovite osobe, a posebnost katoličkih škola jest
upravo duhovna dimenzija odgoja. Stoga, nastavio je prof. Dugalić, djelatnik
katoličke škole treba tražiti istinu, ali i tu djelatnu istinu svjedočiti
svojim životom. Nadovezujući se na biskupov uvodni govor istaknuo je kako
spoznaja nije primarni cilj škole, nego odgoj kako bi mladi ljudi mogli postati
kvasac društva. Pozivajući se na crkvene dokumente predstavio je ishode odgoja
u katoličkim školama i upozorio da se bez zalaganja učitelja i njegove osobne
duhovnosti spomenuti ishodi teško mogu ostvariti. Kao drugu temeljnu odrednicu
katoličkih škola dekan đakovačkog teološkog fakulteta izdvojio je sposobnost
samorefleksije i samokritičnosti koje podrazumijevaju individualni pristup
učeniku. To je jedini način formiranja snažnog identiteta mladoga čovjeka. To
je uistinu važno, kazao je prof. Dugalić, jer o takvim mladima ovisi budućnost
Crkve i društva.
Nakon toga predstojnik Žuljević je podsjetio nazočne na
važnija događanja u Biskupiji na odgojno-obrazovnom području. Predstavio je
projekt Katoličke gimnazije u Požegi „Šport uključi – probleme isključi".
Najavio završetak realizacije i primjenu novoga kurikuluma za katoličke škole
te zahvalio svima na doprinosu i suradnji. Pozvao je nazočne na nacionalni
susret djelatnika katoličkih škola koji će se održati 24. i 25. travnja 2020.
godine u Šibeniku i Primoštenu, kao i na biskupijsko hodočašće u uskrsnom
tjednu u marijanska svetišta Mađarske.
Na kraju drugoga dijela prof. Katarina Soldo Obućina kao
jedna od prvih djelatnica Katoličke gimnazije u Požegi posvjedočila je o svom
radu u katoličkoj školi, ali i iskustvu koje ima kao majka dvoje djece koja
pohađaju Katoličku osnovnu školu.
Treći dio susreta bio je duhovne naravi. Ivica Bošnjak,
duhovnik Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije u Požegi predvodio je u
Katedrali sv. Terezije Avilske euharistijsko klanjanje uz učešće predstavnika
iz svih pet katoličkih škola i molitveno sudjelovanje nazočnih djelatnika.
Susret je završio zajedničkim objedom i druženjem u blagovaonici i prostorima
Katoličke osnovne škole u Požegi.