Dječja spisateljica, Maja Šimleša(Foto: P.S./SBplus)'Javljaju mi se često ljudi s upitima koji uglavnom glase: „Imam tekst, a ne znam kako početi. Možete li mi dati nekakav savjet ili kontakt?", ono što im uvijek kažem jest da je danas lakše nego što je to bilo prije jer ima više neovisnih i manjih izdavačkih kuća koje mogu objaviti radove nepoznatih autora.'
POŽEGA - Autorica
priča za djecu predškolske i rane osnovnoškolske dobi Maja Šimleša osim što osvaja srca onih najmlađih svojim
slikovnicama, osvojila je i srce svog supruga Brune, o kojemu je
portal SBplus pisao ovdje.
Za SBplus, gospođa
Šimleša, otkrila je kako je i kada krenula sa svojim spisateljskim zanimanjem
te kako je danas biti jedan od novih autora koji, tek, traže svoj ulazak na
tržište.
- Nisam oduvijek spisateljica, moje primarno zanimanje je
simultani prevoditelj, ali sam spisateljica postala kada sam zapravo postala majka
i počela izmišljati priče mojoj živahnoj i vrlo znatiželjnoj djevojčici kojoj
nikada nije bilo dosta novih sadržaja. Tako da je to postala moja slučajna
druga profesija. Bilo je to, doista, teško. Danas na tržištu dječjih slikovnica
imate jako veliku konkurenciju. Teško ih je probiti kroz veliku količinu - ne
samo količinski, nego i kvalitetno dobrog materijala - zbog toga je teško održati
slikovnicu nakon što prođu ona prva tri mjeseca kada ste novitet na tržištu. -
pojašnjava nam Šimleša.
Priznaje nam Maja kako je ona, ipak, u početku imala tu
sreću što joj je suprug poznati pisac te je njezino prezime samo po sebi nosilo
neku vrstu interesa. No, da njezina slikovnica nije bila zanimljiva sama po
sebi, serijala - koji danas ima - ne bi bilo.
- Ja sam doprinijela tome što sam se od samog početka
angažirala strahovito oko samih promocija - na način da sam obilazila jako puno
knjižnica, održavala radionice s djecom, gostovala u školama, vrtićima,… Usmena
predaja je bila ključ da pokažem kako postoji slikovnica hrvatskog autora na
našem tržištu, što prije pet godina kada sam i krenula, nije bilo tako često
jer je izdavačima jeftinije izdavati strano nego domaće. - otkriva nam,
dodajući kako je danas, nakon samo pet godina, situacija nešto drugačija -
lakša.
- Javljaju mi se često ljudi s upitima koji uglavnom glase: „Imam
tekst, a ne znam kako početi. Možete li mi dati nekakav savjet ili kontakt?",
ono što im uvijek kažem jest da je danas lakše nego što je to bilo prije jer ima
više neovisnih i manjih izdavačkih kuća koje mogu objaviti radove nepoznatih
autora. Ako je je materijal kvalitetan, ono što ja preporučujem je da tekst ne
drže u ladici već da šalju na što je više moguće adresa, da po sajmovima dijele
svoje primjerke uz posjetnice,… - to je onaj lakši dio posla, onaj teži je
promocija. Sve ovisi koliko će osoba vremena uložiti u to. - poručila je
gospođa Šimleša.
Kako smo na samom početku i spomenuli, Maja je supruga
poznatog pisca koji se bavi popularnim temama psihologije i duhovnosti. Iako to
nije bila bit ovoga intervjua, zašli smo i njihov život te doznali kakav život
vode supružnici koji se bave istim poslom.
- Za nas je bitna dinamika i to je jedina dinamika na koju
bismo pristali i u ostatku života jer smo oboje navikli biti slobodnjaci (eng.
freelanceri). Moj i Brunin posao jest takav da nam je svaki dan drugačiji. Naša
rutina se dogodi preko ljeta kada smo mjesec dana na godišnjem i kada je
zapravo svaki dan sličan. Inače je stanje kod nas u kući kaotično. Svaki dan se
dogovaramo što ćemo taj dan, kako ćemo idući i tko, gdje, koga vozi - sve ovisi tko ima koji sastanak. Mislim da
smo i takvi karakteri te da nam to međusobno olakšava. - otkriva nam Šimleša,
dodajući da što se tiče one spisateljske strane - međusobno se ohrabruju i
pomažu na način da čitaju jedno drugome svoja djela, a potom si daju sugestije.
- Moj rukopis kada je gotov ide prvo u ruke kćerkici Anabeli i Bruni, isto tako njegov
rukopis ide meni prvoj u ruke. Smatram da smo jedni drugima dobri kritičari. -
zaključila je spisateljica.