
Foto: dubrovacka-biskupija.hr/SBplus

Foto: Dubrovačka biskupijaArhitekt Boris Vučić Šneperger,

Foto: GK PŽ


Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

Foto: GK PŽ

„To je novi mali gradski trg, mjesto okupljanja, mjesto za susrete i razgovore. To je prostor koji pokreće. Knjižnice više nisu samo prostori čuvanja i iznajmljivanja knjige, one moraju aktivno sudjelovati u aktivnom životu grada. One daju dodanu vrijednost.“
POŽEGA - Za gradonačelnikovanja Zdravka Ronka u Požegi, 2004. godine, tamošnjoj je Gradskoj knjižnici
dodijeljen tada trošan objekt Požeške prve štedionice, zajedno s dvorištem. Već
onda je odlučeno kako petstotinjak kvadrata postojeće zgrade neće biti dovoljno
za novu modernu knjižnicu pa je isplanirano njezino proširenje. Knjižnica i
čitaonica osnovana 1845. godine, za novo je doba isprojektirana na čak dvije
tisuće kvadrata. Prije jedanaest godina počeli su prvi sanacijski radovi, a
Ronkova vizija moderne gradske knjižnice polako se počela ostvarivati. San je
napokon postao java ove godine, točnije 15. ožujka, kada je velebno zdanje
otvoreno za javnost.
Gradska knjižnica Požega, odnosno,
objekt nekadašnje Prve požeške štedionice u kojoj se nalazi, zaštićeno je
kulturno dobro. Projekt dogradnje i adaptacije zgrade financirali su
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Požega, prema projektu
arhitekta zagrebačke tvrtke Tablinum, Borisa
Vučića Šnepergera. Njegova zasluga u tomu što Požega danas ima jednu od
najljepših knjižnica (usudili bismo se kazati - u Europi), zapravo je
nemjerljiva. Posebice toga postajemo svjesni osvrnemo li se na druga
arhitektonska 'ostvarenja' današnjice. Fotografije teško mogu dočarati ljepotu
te zgrade i posebnost tog zdanja.
- Ta je zgrada građena početkom
20. stoljeća, 1907. godine, pod starim gradom, formirajući novonastalo urbano
tkivo grada Požege u to vrijeme. Dvadesetak godina kasnije osnovana je Prva
požeška štedionica kao bankarska institucija. Zgrada je projektirana kao
ugrađena poslovno-stambena zgrada, što je početkom stoljeća bio trend. Kao
sjedište bankarske institucije, onodobni uglednici su od velike građevinske
firme u Zagrebu Hönigsberg i Deutsch, naručili taj projekt. Oni su ranije u
Požegi već radili nekoliko zgrada pa je to bio zgodan odabira. Hönigsberg i Deutsch
bili su i projektanti i izvoditelji građevine. Davali su svojim korisnicima
kompletnu uslugu. Imali su brojne suradnike. Njihov rad se može podijeliti na
dvije faze. Do 1900. rade u duhu historicizma i vrlo su cijenjeni. Kasnije su
sve više traženi, postaju komercijalizirani, mladi arhitekti nose projekte.
Tada je i Zagreb pod utjecajem bečke arhitekture. Na požeškoj je zgradi,
komparacijom s drugim projektima za koje postoji dokumentacija, vidljiva ruka mladog
arhitekta Vjekoslava Bastla.
Vidljiva je njezina sličnost s pročeljima puno značajnijih zagrebačkih projekata;
kao što su Etnografski muzej, Trgovačko-obrtnička komora te Hrvatsko-zemaljska
štedionica. - kazao je Vučić Šneperger o zgradi koju je oplemenio i obogatio svojom
idejom o njezinu proširenju.
No, dug je bio put od stoljetne
građevine do modernog objekta kakvog danas ima Požega. Trg spoznaje, Galerija
svjetlosti, Galerija Tunel, Dječji odjel, Odjel za mlade i multimediju, Odjel
književnosti, Znanstveni i studijski odjel te dvorane - odijeljeni su segmenti
te savršeno povezane cjeline kroz koju je moguće virtualno prošetati OVDJE.
- Zgradu smo 2006. godine preuzeli
u devastiranom i dotrajalom stanju, neadekvatnog uređenja. U jednom dijelu bila
je knjižnica, u drugom požeški radio, u trećem socijalni stanovi,... Kada je
Knjižnica dobila cijelu zgradu, krenulo se u projektiranje. Krenuli smo odmah s
ambicioznim postavkama. Zgrada je sama po sebi morala obuhvatiti više funkcija,
od klasičnog odjela za posuđivanje knjiga, preko studijskog dijela, zavičajne
zbirke, odjela za mlade,... Uspjeli smo dobiti i jedan prostor koji je postao
spona cijele priče. Naime, čisteći dvorište koje je u izvornom korištenju bilo
gospodarski dio - spremište kola, kasnije automobila, podrumi, takoreći, poluukopani
u odrunjenom brdu - dobio se veliki prostor trga koji je postao glavno čvorište
i glavno mjesto okupljanja cijele priče. Iz toga se dalje usmjerava ljude u
različite dijelove zgrade. Građevinsku dozvolu dobili smo 2009. godine i tada
su počeli radovi. Prva faza je, dakle, bila dvorišna, a posljednja uređenje te
ulične zgrade. Unutarnje uređenje krenulo je krajem 2019. godine. - otkrio je
glavni arhitekt.
Obnovljeno pročelje danas zgradu i
izvana čini jednom od najupečatljivijih požeških građevina. No, koliko god
moderna bila unutrašnjost, sačuvala je također neke elemente prošlosti.
- Izvorna građevina nije bila pretjerano
raskošna. Nema tu eksplozije u detaljima i elementima. Ona je vrlo korektno
napravljena. Investitor je dobio 'ključ u ruke'. Od nje je ostalo sačuvano
centralno stubište, s izvornim stepenicama i ogradom. To je povijesni element
kojeg je valjalo štititi. Tijekom radova, na zidu su bili vidljivi izvorni
oslici i ukrašeni strop koji je rekonstruiran. U drugim dijelovima građevine
oslikani su zidovi očuvani, ali prekriveni. Nisu mogli biti vidljivi u
današnjem konceptu. - otkrio je Vučić Šneperger.
Živi organizam današnje knjižnice
- ravnateljica Aleksandra Šutalo sa
svim svojim suradnicima - uspio je toj prekrasnoj građevini udahnuti dušu, bez
koje bi ona ostala tek moderna arhitektonska ljepotica bez stvarne koristi.
Primjer je to kako je novootvorena zgrada istog trenutka počela disati i
živjeti s čitavim gradom. Veličina čovjeka zaslužnog za njezin izgled, ogleda
se i u sljedećim riječima kojima je zaključio govor na Stručnom skupu, održanom
povodom otvorenja nove zgrade Gradske knjižnice Požega:
„O funkcioniranju zgrade svjedoče
njezini korisnici i ljudi koji se brinu o njoj, prvenstveno zaposlenici same
knjižnice. To je novi mali gradski trg, mjesto okupljanja, mjesto za susrete i
razgovore. To je prostor koji pokreće. Knjižnice više nisu samo prostori
čuvanja i iznajmljivanja knjige, one moraju aktivno sudjelovati u aktivnom
životu grada. One daju dodanu vrijednost. Nije nemoguće ni da knjižnica u
budućnosti bude liftom povezana sa starim gradom ili probijanjem brda. Samo je
nebo granica." (arhitekt Boris Vučić Šneperger)