Zašto novinari moraju moliti za informacije koje javnost ima pravo znati?

SLAVONSKI BROD - Novinari, ali i ostali građani, često nailaze na zid koji se pokaže nepremostivim kada od onih na javnoj funkciji zatraže informacije, podatke i dokumentaciju koje ovi baš i ne žele podastrijeti pred oči javnosti.

Zakonski, sve je uređeno, no u praksi - puno toga 'šteka'. Pa tako medijske kuće, čak i nakon proteka zakonskog roka od 15 dana, nerijetko ostanu kratkih rukava glede traženog putem Zahtjeva za pristup informacijama, temeljenog na istoimenom Zakonu.

Sve to usprkos činjenici da su sloboda informiranja, kao i pravo na dostupnost informacijama koje posjeduju različite institucije jedno od temeljnih ljudskih prava koje, osim Ustava Republike Hrvatske, propisuju i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Konvencija o pristupu informacijama, te međunarodni ugovori. Navedeni pravni akti nacionalnog i međunarodnog karaktera predstavljaju pravnu osnovu za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama. On je objavljen u „Narodnim novinama“ br. 69/2022. od 17. lipnja 2022. godine, a stupio je na snagu 25. lipnja 2022. godine.

No, malošto se otad promijenilo. Primjerice, Sveučilištu u Slavonskom Brodu, morali smo poslati dva Zahtjeva za pristup informacijama prije no što su nam dostavili ispit sastavljen za spremačice i njihovo zapošljavanje. Mada su taj obrazac posjedovali spremnog, na njega smo morali čekati puna dva tjedna. Zvuči suludo, no ništa drugačija nije komunikacija s gradovima, županijama, općinama, zavodima, ustanovama, bolnicama… Svi oni, tvrde, imaju važnijeg posla od razgovora s novinarima. Čak i onda kad imaju imenovane posebne glasnogovornike ili osobe za informiranje javnosti. Dakle, ljude kojima je posao komunikacija s medijima.

Pravnik Alan Vajda, za portal IUS INFO, izdvojio je najvažnije dijelove Izmjena i dopuna koje obećavaju promijeniti takvo stanje (ili ga barem poboljšati) te pojasnio što dobroga donose. Članak je u cijelosti moguće pročitati OVDJE, a mi u nastavku donosimo najzanimljivije dijelove koji se odnose na promjene u Direktivi o ponovnoj uporabi informacija te novoj verziji Zakona o pravu na pristup informacijama:

- pravila izvorno donesena 2003. godine i izmijenjena 2013. godine više ne idu ukorak s brzim promjenama te se zbog toga propuštaju gospodarske i društvene prilike koje se pružaju ponovnom uporabom javnih podataka

- ključne promjene u odnosu na prethodnu Direktivu odnose se na jačanje kvalitete podataka za ponovnu uporabu i objavljivanje dinamičkih podataka u realnom vremenu; proširenje obveze objavljivanja otvorenih podataka na „javna poduzeća“ u određenim sektorima; uvođenje obveze objavljivanja visokovrijednih skupova podataka koji su definirani kao dokumenti čija je ponovna uporaba povezana s važnim koristima za društvo, okoliš i gospodarstvo; uključivanje istraživačkih podataka u područje primjene koji su definirani kao dokumenti u digitalnom obliku, osim znanstvenih publikacija, koji se prikupljaju ili izrađuju tijekom znanstvenoistraživačkih aktivnosti i upotrebljavaju se kao dokaz u istraživačkim postupcima ili ih istraživačka zajednica općenito smatra potrebnima za provjeru istraživačkih nalaza i rezultata; dodatno ograničavanje mogućnosti naplate troškova zbog anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija

- Direktiva polazi od općeg načela da je ponovna uporaba dokumenata besplatna, time da se može dopustiti nadoknada graničnih (stvarnih) troškova nastalih zbog reprodukcije, davanja na uporabu i širenja dokumenata, ali sada  i zbog anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija

- novim Zakonom definiraju se novi pojmovi, kao što su otvoreni podaci, standardna dozvola, anonimizacija, dinamički podaci, istraživački podatci, visokovrijedni skupovi podataka, razumni povrat ulaganja, treća osoba

- utvrđena je objava informacija za ponovnu uporabu, osim na lako pretraživ način, u strojno čitljivom i otvorenom obliku, elektroničkim putem i u pristupačnom obliku;

- utvrđena je obveza objave dinamičkih podataka za ponovnu uporabu odmah nakon prikupljanja, putem sučelja za programiranje (API) i u obliku masovnog preuzimanja

- utvrđena je obveza objave istraživačkih podataka za ponovnu uporabu, koji su financirani javnim sredstvima i već javno dostupni putem institucijskih i tematskih repozitorija;

- utvrđeno je da se odredbe o ponovnoj uporabi informacija ne primjenjuju na informacije koje su u posjedu obrazovnih ustanova osim informacija u posjedu ustanova visokog obrazovanja koje se odnose na istraživačke podatke

- utvrđeno je da se odredbe o ponovnoj uporabi informacija ne primjenjuju na informacije u posjedu trgovačkih društava u određenim sektorima i u kojima Republike Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima ili može imati izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva, financijskog udjela ili na temelju pravila kojima je društvo uređeno, a koje su izrađene izvan opsega pružanja usluga od općeg interesa propisanog zakonom ili drugim propisom te koje se odnose na djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju i koje stoga, sukladno propisima o javnoj nabavi ne podliježu pravilima o javnoj nabavi

- utvrđeno je da po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija nisu dužna postupati navedena trgovačka društva, kao ni obrazovne ustanove, znanstvenoistraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja

- utvrđeno je da tijela javne vlasti ne naplaćuju naknadu za ponovnu uporabu informacija, te da mogu naplatiti stvarne troškove

- utvrđeno je da Povjerenik za informiranje objavljuje popis tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih sredstava

- potrebno je utvrditi vrste informacija koje uvijek moraju biti dostupne javnosti (osobno ime ili naziv, iznos i namjena sredstava), osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak

- informacije se trebaju dati korisniku i onda kad postoji sumnja zlouporabe prava na pristup informacija od strane samog korisnika

- izmijenjen je rok u kojem je Povjerenik dužan donijeti rješenje o žalbi, tako da se umjesto dosadašnjeg roka od 30 dana od dana predaje uredne žalbe uveden prekluzivni rok od 60 dana

- pravomoćna rješenja Povjerenika kojima se omogućava pristup informacijama i rješenja kojima se tijelu javne vlasti nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama su obvezujuća i izvršna, time da izvršenje navedenog rješenja provodi Povjerenik.