NE, to nije bio pojedinačni ispad neodgovornog pojedinca, kao što tvrdi potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved., rečenica je kojom Branimir Pofuk, za Večernji list, počinje svoju kolumnu, koju u nastavku prenosimo u cijelosti.
Kršenje epidemioloških mjera koje su baš te večeri stupile na snagu u toj su priči mnogo manji problem od nasilničkog ponašanja alkoholiziranog državnog tajnika Sučića koji je zbog vrijeđanja policije, razbijanja inventara i odbijanja da postupi prema naređenju službenih osoba na kraju završio u lisicama priveden u policijsku postaju. Samo su ministru Medvedu najvažnija bila pitanja o (ne)poštivanju epidemioloških mjera.
"Kad god neki visokopozicionirani politički moćnik zaurla to pitanje "Znate li vi tko sam ja!?”, to je uvijek i svuda indikator stanja društva, a osobito političke kulture i klime u državi. Tako je bilo i u slučaju sada već bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu branitelja Stjepana Sučića koji je upravo tim pitanjem prijetio policajcima u Vukovaru dok su radili svoj posao i brinuli se za provođenje mjera koje je donijela upravo Medvedova i Sučićeva Vlada. I sam ministar Medved upravo je svojim reakcijama pružio dokaz da incident, počinjeni prekršaj, a možda i krivično djelo nisu problem samo počinitelja, nego i čitavog sustava koji je u njegovoj glavi doveo do kratkog spoja i osjećaja nedodirljivosti. U svojoj prvoj reakciji na događaj ministar Medved se najprije pravio lud.
- Poznato mi je što se dogodilo s državnim tajnikom, ali ne znam detalje cijelog slučaja. Apsolutno osuđujem što moj državni tajnik nije postupio prema uputama i mjerama Nacionalnog stožera koje je u obraćanju predstavio i sam premijer Andrej Plenković. Takvo ponašanje ne mogu prihvatiti i postupit ćemo u skladu sa zakonom i dokumentacijom koju dostavi policija. Bilo bi neodgovorno donositi odluke dok još nemamo sve parametre - rekao je pred novinarima ministar Medved te nastavio nabrajati pitanja i nepoznanice koje ga u cijelom slučaju najviše muče: je li lokal u vrijeme kad se to dogodilo bio zatvoren ili otvoren za goste, je li u lokalu bilo deset ljudi koliko propisuje mjera vezana za obiteljsko okupljanje ili osam, tko je davao iskaze i je li Sučić nekome prijetio ili ugrožavao nekoga, a tu su i segmenti koji su vezani za samo postupanje policije. U trenutku kada je ministar davao tu izjavu, javnosti su već bili poznati detalji događaja, između ostalog i iz opširnog priopćenja predsjednika Nacionalnog sindikata policije Nikole Kajkića. Kršenje epidemioloških mjera koje su baš te večeri stupile na snagu u toj su priči mnogo manji problem od nasilničkog ponašanja alkoholiziranog državnog tajnika Sučića koji je zbog vrijeđanja policije, razbijanja inventara i odbijanja da postupi prema naređenju službenih osoba na kraju završio u lisicama priveden u policijsku postaju. Samo su ministru Medvedu najvažnija bila pitanja o (ne)poštivanju epidemioloških mjera. Da je čitava stvar problem ne samo prekršitelja, nego i čitavog sistema, bilo je očito i iz načina na koji je ministar Medved dva dana kasnije gotovo hvalio Stjepana Sučića što je pokazao da je svjestan svog ponašanja i što je, zamislite, sam napisao i potpisao svoju ostavku. Koja svijest, koja čast, koje poštenje! U nekom drugom i drukčijem sistemu državni tajnik Sučić ne bi ni dobio priliku da sam piše i potpisuje ostavku. U nekom drugom i drukčijem sustavu, državni tajnik Sučić te noći ne bi slobodno napustio policijsku stanicu, nego bi barem do jutra ostao na triježnjenju i "hlađenju”.
U nekom drugom i drukčijem sustavu ne bi bilo šanse da državnom tajniku Sučiću, koliko god pijan bio, uopće padne na pamet da policiji u lice zaurla "Znate li vi tko sam ja?” zato što je odgovor na to pitanje uvijek i svuda isti: da, znamo, ti si bahato đubre i bagra.
Te je večeri u Vukovaru, gradu heroju, mjestu posebnog pijeteta i najvećeg nacionalnog i domovinskog ponosa, Sučićev kompanjon u "provodu” bio i Krunoslav Šeremet, također uhićen pa pušten, inače ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru. Da, u pravu je ministar Medved, i dalje je tu puno nepoznanica. Recimo, tko je bio tajanstveni treći čovjek s navedenom dvojicom? Ili, tko je koga zvao i intervenirao da se prekršitelji i pijani razbijači nakon što su policajcima prijetili smrću puste iz pritvora. Koronavirus je u cijelom slučaju mali problem u usporedbi s virusom bjesnila i obijesti koji već 30 godina neometano hara Hrvatskom pogađajući gotovo isključivo pripadnike najrizičnije skupine: vladajuće hadezeovce na svim razinama vlasti. Stjepan Sučić je, uz to, pripadnik i druge rizične skupine, profesionalnih hrvatskih branitelja i heroja Domovinskog rata.
Ta epidemija sukobljavanja s vlastitom državom, njezinim zakonima, predstavnicima vlasti i policijom ne da se nije suzbijala, nego se i poticala i širila s najviše razine HDZ-a, osobito dok je stranka bila u opoziciji. Kao onda u svibnju 2015., kada je tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, upitan o zakonima koje na Markovu trgu krše šatoraši iz Savske, izjavio ono čuveno: "Koji zakon? Pa to su hrvatski branitelji!”
Događaju se, doduše, i čudesna izlječenja, barem privremena, ovisno o konstelaciji političke moći i interesa u kojoj se trenutačno pacijent nalazi. Tako smo neki dan na Markovu trgu, onom istom gdje su prosvjedujući branitelji prije pet godina hvatali za grkljan hrvatske policajce, i gdje je nedavno na hrvatske policajce pucano iz vatrenog oružja, vidjeli vukovarskog gradonačelnika Penavu kako demonstrirajući nultu toleranciju prema svakom omalovažavanju i vrijeđanju hrvatske policije govori: "Nema tu dilema, tu nema a, ali, nego, već i nema pa znate trebamo ispitati okolnosti... Tu su stvari vrlo jasne, vrlo decidirane...”.
Simptomatičan je i slučaj u ovom slučaju pravdoljubivog Nikole Kajkića, inače inspektora koji je već neko vrijeme pod još uvijek nepravomoćnom suspenzijom zbog sumnje da je lažirao izjave svjedoka u istrazi ratnih zločina u Vukovaru. O Sučićevu psovanju četničke majke hrvatskom policajcu srpske nacionalnosti on je decidirano izjavio da "to nije lijepo”. I to zamislite gdje? U Bujici, uz zdušno odobravanje voditelja. Rekao je Kajkić i da svatko, pa i Srbin koji nosi odoru hrvatskog policajca predstavlja hrvatsku državu, Vladu, zakone i Sabor koji ih je donio. I njega i voditelja koji ga je ugostio ja bih samo priupitao ne predstavljaju li na isti način hrvatsku državu, zakone i Sabor koji ih je donio i ćirilična slova ispisana na službenoj ploči na vukovarskoj policijskoj stanici. Sučić i Šeremet nisu pojedinačni slučajevi, nego eskalacija sistemskog poremećaja koji pojedince dovodi do osjećaja nadmoći i nedodirljivosti, a plodno tlo zaraze je svaka neopravdana privilegija. Recimo ona kad u zemlji zatvorenih kafića konobari smiju kave raznositi samo u Saboru. Tako počne, a završi urlanjem znate li vi tko sam ja.", napisao je Branimir Pofuk u svojoj kolumni za Večernji list.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
AriessHR07.12.2020. u 21:48
Hrvatski čovjek teško je izborio pravo da ima svoju Domovinu, ali još puno teže će je sačuvati.Jer pod krov svoga Doma primili smo puno njih kojima nije mijesto čak niti nam u susjadstvu, a mi smo im dali počasna mjesta... Prikaži sve u našoj Domovini.Nužno će biti ponovno očistiti Domovinu od nezahvalnih gostiju. BOG i HRVATI
-
-