MAĐARSKA kani do 31. kolovoza podići zaštitnu ogradu duž granice sa Srbijom, a to će izbjeglicama otežati kretanje. Tada se može očekivati i da jedan broj izbjeglica krene u dalje u Europu preko Hrvatske. Tu je na 'prvoj crti prihvata' Slavonija.
Hrvatski premijer jasno je kazao kako će se izbjeglicama u skladu s mogućnostima i pomoći.
Građani su spremniji pružiti pomoć izbjeglicama nego što su to spremni političari.
Prema podacima europske agencije Frontex, u Europsku uniju između siječnja i lipnja ušle su 102 tisuće izbjeglica preko Makedonije, Srbije, BiH, Albanije, Crne Gore ili Kosova, prenosi Glas Slavonije.
Psihologinja Mirjana Nazor smatra da su obični, ili, kako volimo reći, mali ljudi, u Hrvatskoj pritom doista spremni pomoći u prilično velikom postotku i da se znatno manje opterećuju time odakle ti ljudi dolaze, koje su vjere i jesu li među njima eventualno teroristi.
- Mislim da sjećanje na naše ratno iskustvo još uvijek traje i da mnogi imaju te uspomene, kada su i sami, ili netko njima blizak, bili u sličnoj situaciji. Pa je to stvorilo jedan senzibilitet i otvoreniji smo pomoći kada se netko drugi nađe u takvoj situaciji. I političari su očito deklarativno "za”, no kada je riječ o tome poduzimaju li se doista konkretne akcije za pripremu zgrada i svega drugog što je potrebno da bi ti ljudi imali koliko-toliko pristojan smještaj, nisam sigurna da smo se na to pripremili - ističe Mirjana Nazor.
Dodaje kako o tim ljudima, koji bi se sutra mogli pojaviti na vratima Hrvatske, ne znamo dovoljno i da bismo morali imati više informacija. Kada netko bježi, kaže, onda ne bi smio imati velike zahtjeve, ali što se, primjerice, tiče prehrane, moramo vidjeti koja ograničenja ti ljudi, ovisno o vjerskom i nacionalnom opredjeljenju, eventualno nose. I u kojoj se mjeri njihovim potrebama može udovoljiti.
- Ili pak mogu li muškarci i žene biti zajedno. Dakle, trebalo bi znati kakva pravila oni poštuju te koliko možemo uskladiti naše djelovanje s tim. Makar vjerujem da su i oni spremni, u situaciji kada im je život u pitanju, pregrmjeti nešto te ponašati se možda i na način koji im nije uobičajen, ali im je sada jedino moguć - rekla nam je Mirjana Nazor.
I sociolog, dr. Renato Matić vjeruje da se kao građani svi sjećamo vremena kada je nama trebalo tuđe razumijevanje i pomoć, kao i vremena kada je Hrvatska vrvjela izbjeglicama i prognanicima, ne samo iz Hrvatske nego i iz BiH te s Kosova.
Ako smo mi bili tada prihvaćeni, zašto sada mi ne bismo prihvatili druge?
- I tada smo se nekako snašli, postojala je solidarnost. I naravno da ljudi koji su prošli stradanja nisu to zaboravili. I danas najviše čujemo upravo te ljude da kažu: Ako smo mi bili tada prihvaćeni, zašto sada mi ne bismo prihvatili druge? To je glas razuma koji ohrabruje, glas koji ulijeva nadu da zlo koje nam se dogodilo doista nije postiglo neko novo zlo, nego nas je na neki način, volio bih reći, izgradilo kao ljude - kaže Matić.
Psihologinja Mirjana Krizmanić ističe kako možda o tim ljudima i ne znamo dovoljno, ali znamo ono bitno. A to je, kaže, da su to mahom ljudi u teškoj nevolji.
- Jer vidimo kako im u ratu uništavaju gradove te oni s malom djecom bježe da spase glavu. Dalje ne znamo puno, to je ipak drukčija kultura, a i oni ne znaju naš jezik. Ali se moramo sjetiti da smo mi u vrijeme rata isto tako bježali i da su druge zemlje primile naše izbjeglice, iako nisu znale jezik, ni sve o našoj kulturi. S jedne strane tu je činjenica da bismo morali misliti na to da im se pomogne, a s druge i to da će u tom mnoštvu koje se sprema doći biti koječega. Ali to se mora organizirati tako da se ljude registrira, napravi procedura da znamo tko i zašto dolazi. Treba im pomoći oko svega što trebaju, a ne puštati tisuće ljudi bez kontrole. Ne čini mi se hrvatsko društvo spremnim za to, ali ne čini mi se spremnom ni jedna druga država. - kaže Krizmanić.
I ona smatra da su građani spremniji za izbjeglice od političara, jer su mnogi i bili izbjeglice ili prognanici, pa razumiju nevolju. - Kada vidite bračni par s malim djetetom, mora vam biti teško, jer koja bi razumna osoba bježala s djetetom u pelenama u nepoznato, s ruksakom na leđima? Njima smrt puše za vrat te spašavaju život sebi i djeci. I tu treba suosjećati i pomoći im - zaključuje Mirjana Krizmanić.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda28.08.2015. u 14:02
Većina migranata nije iz ratom pogođenih područja, samo koriste IS kao izliku da se domognu Europe. Neka ih gore spomenuti moralizatori prime u svoje domove, barem po jednog pa neka osjete blagodati te multikulturalnosti. Vrlo izvjestan scenariji je opisao Raspudić... Prikaži sve u posljednjoj kolumni: "Bezrezervnom prihvatu svih migranata skloni komentatori ističu da je razlog njihovog dolaska na tlo Europe spasavanje žive glave, no znakovito je da se većina njih želi dokopati zemalja gdje se generacijama može živjeti od socijalne pomoći. Većina ih, dakle, ne bježi na prvu sigurnu lokaciju, nego ide trbuhom za kruhom. Stoga se ni Srbija, ni BiH, pa ni Hrvatska ne moraju brinuti da će ih se puno htjeti zadržati u njima. Kamo će onda krenuti dalje? Mađari su jasni da nema prolaza, ostaje pitanje ponašanja Slovenije kao sljedeće schengenske brane. Tu bi se Hrvatska mogla naći u poziciji u kojoj je talijanski otok Lampedusa danas, kao prvo prihvatilište ilegalnih imigranata unutar EU, ali još izvan schengenske zone, a zemlje izvan Unije s kojima graniči, BiH i Srbija, kao nekakvo predvorje, čistilište pred “EU rajem”. Moglo bi se dogoditi da ih napune desetine tisuća migranata na putu prema sjevero-zapadu, a da onda EU blokira granice, a za uzvrat dadne pomoć za smještaj zemljama gdje su se već zatekli. Dugoročno gledano ovakav bi razvoj događaja imao katastrofalne posljedice: desetine tisuća novopridošlica u zemljama s golemom vlastitom nezaposlenošću, socijalnom napetošću i nemogućnošću integriranja u svijet rada, a time i u društvo ljudi drugačijeg jezika i kulture. Stvorila bi se geta, nešto između palestinskih izbjegličkih logora i siromašnih imigrantskih predgrađa europskih gradova." Tko želi ovakvu situaciju neka nastavi i dalje širiti propagandu o "ljudima u teškoj nevolji".
-