Zbog, više od dvije tisuće poginulih, više od 10 tisuća ranjenih i više od 200 tisuća izbjeglih i prognanih, nužno je podsjećati na Bosansku Posavinu. Danas, ja to činim u povodu dvadesete godišnjice početka najsjajnije bitke koju su tamo vodile 108.br.HV i 101.br.HVO, ne dopuštajući da tu činjenicu zasjene, u konačnici, nečastan poraz hrvatske politike i častan poraz hrvatske vojske.
VINOGORJE - 5. svibnja 1992., u dvorištu Osnovne škole, više desetina vojnika te nekolicina dočasnika i časnika zajedno sa zapovjednikom 3. bojne 108. br. HV, Antunom Radovanovićem Tunjom, razgovarali su o potrebi prelaska preko Save i potiskivanju neprijatelja na jug, dalje od Slavonskog Broda, kako bi prestalo svakodnevno granatiranje grada i posavskih sela. Naime, samo prije dva dana, poginulo je 16 Brođana, a među njima šestero djece, pritom je ranjeno 60 osoba, od čega 30 teško.
Međutim, 3. bojna, nakon šestomjesečnih borbi na novogradiškom ratištu, bila je kadrovski i materijalno najoštećenija postrojba 108. brigade. Borci su trebali oporavak, a zapovjednici popunu, kako u ljudstvu tako i u opremi. Osim toga, prelazak 'preko' imao je ne samo fortifikacijsku nego i psihološku prepreku. Radilo se o drugoj državi, a nikome od prisutnih nije bila jasna ukupna hrvatska politika prema famoznoj zoni 'B', kako se Bosanska Posavina 'konspirativno' nazivala. Iako su dijelovi nekih hrvatskih postrojba, dragovoljno, već ratovali 'preko', prvi put trebala je poći cijela 3. bojna.
U atmosferi zbunjenosti i nedoumice među borcima (s jedne strane neprijatelj svakodnevno granatira grad i ubija civile, a s druge strane hrvatsko vodstvo, zvanično, zabranjuje borbu izvan teritorija Republike Hrvatske) zapovjednik Operativne grupe 'Istočna posavina', Vinko Štefanek, zajedno sa zapovjednikom 108. br. HV, Stanislavom Sorićem Stanom i IPD-ovcem, Antom Lasićem, u poslijepodnevnim satima, tog 5. svibnja, došao je na zapovjedno mjesto 3. bojne (Pošta u Vinogorju) s ciljem njena službenog pozivanja neka prijeđe u Bosanski Brod i pomogne tamošnjim braniteljima tog prostora. Službeno su 'pozivali' jer 'zapovjediti' nisu smjeli.
Na prvom katu, u šezdesetak kvadratnih metara velikoj prostoriji, u kutu, sjedio je prašnjav, neobrijan i iscrpljen zapovjednik 'Cipelića' (prateće satnije oklopne bojne 108.br.), DragoMarijić Cokula, koji je upravo stigao iz Bosanskog Broda, doslovno, iz prašine od avio-bombi zvanih 'krmače' i čekao odgovor - hoće li biti povučen iz Bosanskog Broda ili će mu se netko pridružiti u borbi.
Za stolom, osim gostiju, sjedili su: zapovjednik bojne Radovanović, njegov zamjenik Miroslav Mičević Miro, zapovjednik 1. satnije Damir Jurišinac, zapovjednik 2. satnije Ivan Terzić, zapovjednik 3. satnije Zdravko Tolić Džin i zapovjednik 4. satnije Jerko Zovak Drug.
Nakon Štefanekovog uvodnog izlaganja, u kojem je obrazložio nužnost „prelaska preko", zapovjednik bojne Radovanović kazao je: „Budući da odlazak na bojište u drugu državu ne mogu zapovjediti, molim neka se izjasne zapovjednici satnija". Kao što je i red, prvi se javio zapovjednik 1. satnije Jurišinac te objasnio kako mu je postrojba, i u ljudstvu i u materijalno-tehničkim sredstvima, „desetkovana" te kao takva, prije popune, „nije sposobna za ofenzivna borbena djelovanja". Približno isto ponovili su Terzić, Tolić i Zovak. Budući da su svi kazali što misle, u prostoriji je nastala tišina... koju je prekinulo nadlijetanje aviona JNA. Svi su izašli na terasu, da bi vidjeli kako agresor raketira Đuru Đaković. Nakon toga, vratili su se za stol i poslušali nekoliko kiselih rečenica koje je izgovorio Štefanek, prije nego je ustao te, zajedno sa Sorićem i Lasićem, neobavljena posla krenuo k izlazu.
Prije nego je Štefanek uhvatio bravu na vratima, Zovak ga je pozvao neka se vrati, napominjući kako nije zaslužio otići neobavljena posla. Sva trojica su se vratili i sjeli za stol. Uslijedio je kraći dogovor, a potom je odlučeno: tko, što, kad, kako… Budući da je Terzić želio krenuti prvi, utvrđen je redoslijed prelazaka preko mosta.
Idući dan, 6. svibnja, u 1,30 prešao je Terzić, u 2,30 Jurišinac, u 3,30 Džin, a u 4,30 prešli su Zovak, Mičević i Radovanović. Vojska je preko mosta prelazila pješice jer su neprijatelji, iz pravca Srednjoškolskog centra Fric Pavlik, pucali po mostu. Zatim su prešla vozila s logistikom i oruđima. Bilo ih je 346.
Nakon dvodnevnih izviđanja i priprema, 3. bojna 108.br.HV, zajedno s 4. bojnom 101. br. HVO (kojom je zapovijedao Zlatko Hrkač Đigi), jednom satnijom iz 2. bojne 101.br.HVO (kojom je zapovijedao Željko Barišić), prvom bojnom 101.br.HVO (kojom je zapovijedao Petar Boras) i 3. bojnom 3.br.HV (kojom je zapovijedao Mladen Kruljac)- sveukupno oko 1.500 boraca - pod jedinstvenim zapovjedništvom Vinka Štefaneka, 8. svibnja 1992., u 5,00 sati, krenuli su u protunapad s ciljem potiskivanja neprijatelja na jug.
Istog dana do 19 sati, zauzeti su bosanskobrodska Stadionska ulica i Zborište. Drugi dan, 9. svibnja, zauzet je prostor Bosanskog Broda do Stanice za tehnički pregled vozila te Žeravac, Novi Lužani i Obodni kanal. Treći dan, 10. svibnja, zauzeti su Brodsko polje II, kanal Strug i 'Šljunčara' te Žeravački Potok, Gornje Kolibe i dio sela Unka te deblokiran magistralni pravac Bosanski Brod - Derventa, od Novog Sela do Žeravca. Četvrti dan, 11. svibnja, postrojbe su izbile na Kolibarski put i time završile prvu etapu operacije.
Uslijedila je zamjena 3. bojne 108.br.HV i 3. bojne 3.br.HV s borcima 1. bojne 108.br.HV. Do 30. svibnja, pod kontrolu HVO i HV stavljena je, bezmalo, cijela Bosanska Posavina i osvojen grad Modriča. Previše, prema planovima o kojima govori film u prilogu.
Ne zbog toga što, 6. svibnja, borce nitko ispratio nije, niti zbog toga što ih nitko, 11. svibnja, dočekao nije, nakon što su neprijatelja potisnuli na jug tako daleko da više nije mogao, baš iz svega, pucati po Slavonskom Brodu i posavskim selima, nego zbog, više od dvije tisuće poginulih, više od 10 tisuća ranjenih i više od 200 tisuća izbjeglih i prognanih, nužno je podsjećati na izdanu, poraženu i poniženu Bosansku Posavinu.
Danas, ja to činim u povodu dvadesete godišnjice početka najsjajnije bitke koju su vodile 108.br.HV i 101.br.HVO, ne dopuštajući da tu činjenicu zasjene, u konačnici, nečastan poraz hrvatske politike i častan poraz hrvatse vojske.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka
na web portalu i mobilnim aplikacijama sbplus.hr dopušteno je samo
registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke
obvezan je prethodno se upoznati s
Pravilima komentiranja na web portalu i
mobilnim aplikacijama sbplus.hr te sa
zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Posavina prodana??? Sve u stilu Stjepana Mesića. A dobro znamo tko je Stjepan Mesić. Lažov,Ma ne lažov,teška lažovčina..Slavonski Brod je bio prepun onih koji su trebali biti s druge strane. Vojna policija ich je skupljala kaoštakore po rupama skriveni. A... Prikaži sve drugo pitanje je vojno pitanje. Prvobitni;;uspjesi" su bili samo varka za neškolovane,,VOJSKOVOĐE". Srbi su se samo povukli. Izvukli su svoju nejač da bi se vratili. Da smo imali samo jednog čovjeka koji je učio vojnu povijest bilo bi mu jasno o čemu se radi. Pad Posavine je bio po svim strateškim pitanjima neminovan. Srbi su imali krajinu i veliki dio srpskog pučanstva u Tom kraju. Morali su imati poveznicu. Svaki prosječan analitičar bi mogao zaključiti gdje će biti pupčana vrpca: Kroz homogenu Hercegovinu se nije moglo. Tu su Hrvati najjači, Srednja Bosna je Puna muslimanskog življa. Padne li srednja Bosna pada i cijela BiH. Znači ni tu se nije moglo. Ostaje sjever- Posavina. Tu su tri naroda isprepletana i gdje su Hrvati u samo dvije općine natpolovična većina, Orašje i Odžak. U svim ostalim općinama nisu natpolovična većina. Muslimansko vodstvo ubrzo prepušta Hrvatima da se brinu za Posavinu. Posavina je hendikepirana povezanošću s Hrvatskom. Ljudima nije bilo teško prebjeći preko Save. Pogledajmo Žepče i Usoru????? Bili su u okruženju i opstali su. Posavljaci su velikim dijelom prebjegli u Hrvatsku i druge zapadne zemlje.Ostatak Hrvata potpomognuti dobrovoljcima iz Hrvatske nije bio dovoljan da se odupre Srbima kojima je Posavina postala žila kucavica. Hrvatska nije materijalno bila spremna obraniti se protiv vojne mašinerije koju su posjedovali Srbi.Sjećam se ispovjedi jednog koji je bio na ratištu. Sjedim ja u rovu s puškom M48 mislim da se tako zvala čekam neprijatelja,a on ispaljuje granate s 30 km udaljenosti na naše položaje. Kad je poginulo par pored mene jednostavno sam napustio položaj ,kao i mnogi drugi i prešao Savu.
dok je moj otac trunio u rovovima po bosanskoj posavini bagra tipa opacka je pljackala po brodu i od pomocnog radnika iz djure djakovica sad je neki gazda a potpisati se ne zna....nasa vojska nije imala sta raditi tamo.....bosanci pobjegli... Prikaži sve u njemacku a nasi nek se bore....
@hajdukovac - gdje ima taj snimak zarobljavanja naših vojnika? Ja ga nikad nisam nigdje vidio, a živo me zanima, jer sam i ja sudionik tih sranja prijeko Save.
Ksantipa Molim te da ne pišeš nešto što neznaš ,i sama kažeš da si bila mlada u vrijme tih ratnih zbivanja .Istina je sasvim druga .Žao mi je tih 16 ljudi što su poginuli zbog nečijeg nemara .Istina je da... Prikaži sve da nije bilo kordininog povlačenja i ti ljudi nisu imali informaciju da se glavnina njihove postrojbe povukla znatno ranije a da oni nisu bili obavješteni o tom povlačenju.Srpaska telvizija je nakratko pokazala zarobljavanje i izjave ljudi da nisu znali da da se ostali dio postrojbe povukao .A što se posavljaka tiče mislim da i pticama na grani je sad jasno da je posavina prodana uz dobru naknadu na štetu tamnošnjeg naroda .O ovom događaju ne govorim napamet i sam sa sudionik događanja i onda mi smeta kad neko piše nešto o čemu nema pojma .
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama sbplus.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama sbplus.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Posavina prodana??? Sve u stilu Stjepana Mesića. A dobro znamo tko je Stjepan Mesić. Lažov,Ma ne lažov,teška lažovčina..Slavonski Brod je bio prepun onih koji su trebali biti s druge strane. Vojna policija ich je skupljala kaoštakore po rupama skriveni. A... Prikaži sve drugo pitanje je vojno pitanje. Prvobitni;;uspjesi" su bili samo varka za neškolovane,,VOJSKOVOĐE". Srbi su se samo povukli. Izvukli su svoju nejač da bi se vratili. Da smo imali samo jednog čovjeka koji je učio vojnu povijest bilo bi mu jasno o čemu se radi. Pad Posavine je bio po svim strateškim pitanjima neminovan. Srbi su imali krajinu i veliki dio srpskog pučanstva u Tom kraju. Morali su imati poveznicu. Svaki prosječan analitičar bi mogao zaključiti gdje će biti pupčana vrpca: Kroz homogenu Hercegovinu se nije moglo. Tu su Hrvati najjači, Srednja Bosna je Puna muslimanskog življa. Padne li srednja Bosna pada i cijela BiH. Znači ni tu se nije moglo. Ostaje sjever- Posavina. Tu su tri naroda isprepletana i gdje su Hrvati u samo dvije općine natpolovična većina, Orašje i Odžak. U svim ostalim općinama nisu natpolovična većina. Muslimansko vodstvo ubrzo prepušta Hrvatima da se brinu za Posavinu. Posavina je hendikepirana povezanošću s Hrvatskom. Ljudima nije bilo teško prebjeći preko Save. Pogledajmo Žepče i Usoru????? Bili su u okruženju i opstali su. Posavljaci su velikim dijelom prebjegli u Hrvatsku i druge zapadne zemlje.Ostatak Hrvata potpomognuti dobrovoljcima iz Hrvatske nije bio dovoljan da se odupre Srbima kojima je Posavina postala žila kucavica. Hrvatska nije materijalno bila spremna obraniti se protiv vojne mašinerije koju su posjedovali Srbi.Sjećam se ispovjedi jednog koji je bio na ratištu. Sjedim ja u rovu s puškom M48 mislim da se tako zvala čekam neprijatelja,a on ispaljuje granate s 30 km udaljenosti na naše položaje. Kad je poginulo par pored mene jednostavno sam napustio položaj ,kao i mnogi drugi i prešao Savu.
dok je moj otac trunio u rovovima po bosanskoj posavini bagra tipa opacka je pljackala po brodu i od pomocnog radnika iz djure djakovica sad je neki gazda a potpisati se ne zna....nasa vojska nije imala sta raditi tamo.....bosanci pobjegli... Prikaži sve u njemacku a nasi nek se bore....
@hajdukovac - gdje ima taj snimak zarobljavanja naših vojnika? Ja ga nikad nisam nigdje vidio, a živo me zanima, jer sam i ja sudionik tih sranja prijeko Save.
Ksantipa Molim te da ne pišeš nešto što neznaš ,i sama kažeš da si bila mlada u vrijme tih ratnih zbivanja .Istina je sasvim druga .Žao mi je tih 16 ljudi što su poginuli zbog nečijeg nemara .Istina je da... Prikaži sve da nije bilo kordininog povlačenja i ti ljudi nisu imali informaciju da se glavnina njihove postrojbe povukla znatno ranije a da oni nisu bili obavješteni o tom povlačenju.Srpaska telvizija je nakratko pokazala zarobljavanje i izjave ljudi da nisu znali da da se ostali dio postrojbe povukao .A što se posavljaka tiče mislim da i pticama na grani je sad jasno da je posavina prodana uz dobru naknadu na štetu tamnošnjeg naroda .O ovom događaju ne govorim napamet i sam sa sudionik događanja i onda mi smeta kad neko piše nešto o čemu nema pojma .
Šteta što niste rafineriju sravnili sa zemljom.