3205
Prikaza
0
Komentara
GROMAČNIK - Oni koji iz Slavonskog Broda često putuju prema srcu Općine Sibinj, najprije moraju proći kroz naselje Gromačnik i ulicu koja nosi ime prvog hrvatskog predsjednika. Teško je pritom ne uočiti da u jednom trenutku na toj relaciji vozila prelaze preko ceste koju 'nosi' zidani most.
Upravo zbog njega, uputili smo se u Gromačnik. Naime, ta vrijedna cestovna građevina nije ni na koji način zaštićena kao kulturno-povijesna cjelina, a osim ljepote krije i dugu povijest.
- Ovaj most je unikat. Sigurno takvog nema ni u Hrvatskoj, a niti dalje. Riječ je o zidanom mostu, rađenom nakon 1945. jer je stari most srušen tijekom ratnih bombardiranja. Iznad njega nalazila se vojarna, odnosno, bivša kasarna. Kada je srušen, ljudi su kroz potok kolima prolazili do ceste. Ljudi koji su radili taj most svojim rukama već su mrtvi, a ja o njemu znam nešto po priči. Kada su Hrvatske vode betonirale korito kanala, onda su to obavili samo do mosta, nisu išli ispod njega. Pokušali smo urgirati tada da se to produži, no svi su se oglušili. Šteta bi bilo da mu se ne posveti pažnja. Naš načelnik zna za taj problem, više puta smo s njim razgovarali o tomu, no na višim razinama očigledno nema interesa za njegovo rješavanje. - za SBplus kazao je Mato Gruičić, čije idilično imanje opasuje potok, a pogled s njega puca prema mostu za kojeg tvrdi kako je prepušten zubu vremena.
Potražite li na internetu bilo kakve podatke o tom posebnom mostu u Gromačniku, nećete ih pronaći. Taj djelić povijesti naprosto je zaboravljen ili dokumentacija jednostavno nije preživjela desetljeća.
- Sada je najvažnije zaštititi most u tom donjem dijelu. On nema nimalo betona u temelju. Zidan je iz zemlje. Dobro je i očuvan koliko se vodi briga o njemu. Ne znamo komu se više obratiti. Politički nikomu nismo interesantni jer smo malo selo koje je prije više gravitiralo prema gradu, točnije, prema Varošu i Vinogorju no prema Sibinju. - kazao je Gruičić.
Tehnički, održavanje mosta odgovornost je Županijske uprave za ceste jer on na sebi i nosi dio županijske ceste. S druge, pak, strane, kako je riječ o nečemu u što bi se trebali uključiti i konzervatori, jasno je da bi ga najprije bilo poželjno zaštititi kao dio baštine.
- U most je posljednji put ulagano 2004. godine kada je obnovljen. Vizualnim pregledom ustanovljeno je kako nema nikakvih oštećenja u vidu pukotina ili sličnog te je tako zaključeno kako most ne predstavlja sigurnosni problem. Nismo radili statička ispitivanja i nemamo dokumentaciju iz vremena kada je most rađen, no takva građevina sigurno ima dobre temelje. Naša je procjena da se zasad nalazi u dovoljno dobrom stanju pa ga nismo uključili u naš plan za obnovu ili sanaciju. - za SBplus kazao je ravnatelj Županijske uprave za ceste, Antun Dukić, dipl.ing.građ.
ŽUC, dakako, problematiku promatra ponajprije iz prizme sigurnosti u cestovnom prometu. Most zasad u tom smislu služi svojoj svrsi. No, činjenica je kako bi više strana trebalo biti zainteresirano za njegovo očuvanje.
Što se događa kada u takvom slučaju dođe do disperzije odgovornosti pokazuje i jedini nepokošeni komad zemlje koji se nalazi uz nasip potoka, nasuprot Matinoj kući. Može mu se pripisati poznata sintagma 'ničija zemlja'.
- Taj komad ne pripada Općini, a ne pripada ni Hrvatskim vodama. Nije ni privatno vlasništvo. Kad netko tu već kosi, ne znam što je problem pokositi i taj dio. Eto, upravo se to događa i s mostom. Hrvatske vode obavile su betoniranje korita do mosta u kojeg ne smiju intervenirati, ŽUC ima daleko bitnijih stvari, a obnova mosta bila bi preskup projekt. Općina, pak, tu ne može ništa jer se ne radi o građevini koja je pod njezinim upravljanjem. Ali tu se radi i o sigurnosnom pitanju. Pa ovo je glavna prometnica, treba održavati svaki njezin dio, a i taj most pripada cesti. Isto tako, svi trebaju voditi brigu o njegovu očuvanju. Malotko razmišlja da bi, primjerice, Vodovod pri ispiranju cjevovoda i ispuštanju vode trebao paziti da taj veliki mlaz baš ne udara direktno u donju konstrukciju mosta jer ga time ispire i oštećuje. Sve su to sitnice, ali pod višegodišnjim 'sitnicama' most bi jednom mogao i popustiti. - zaključuje naš sugovornik.
U ovom problemu vidi paradigmu prema kojoj funkcioniraju institucije, ustanove i s njima povezani subjekti. To je, prema njegovu mišljenju, obrazac koji se ponavlja.
- Sve što radimo, radimo površno i polovično. To možete vidjeti i na primjeru čišćenja potoka. Očišćen je samo ovaj vidljivi dio, a onaj koji ide prema autocesti sada je džungla. Trenutno nema toliko vode, ali zimi je ima dosta. Ne znam kako uopće protječe tim zaraslim dijelom. No, most je sada na prvom mjestu. Oni koji samo prođu, ne vide ljepotu tog mosta, a mi koji živimo pokraj njega gledamo tu ljepotu svaki dan. - zaključuje Gruičić.
Za redovito održavanje objekata (mostova, vijadukata, nadvožnjaka, podvožnjaka, nathodnika, pothodnika, tunela, galerija, autobusnih stajališta, odmorišta,...) Županijska uprava za ceste ove je godine namijenila 255,8 tisuća kuna.
No, njihov godišnji plan građenja i održavanja županijskih te lokalnih cesta pokazuje kako će, uz redovito održavanje, dodatno uložiti u sanaciju dvaju mostova na području Brodsko-posavske županije. Prema tom dokumentu, ove godine planiraju sanaciju mosta u Naselju Bodegraj na cesti Novska-Okučani, vrijednu 450 tisuća kuna te sanaciju mosta u Tomici vrijednu milijun kuna koja je u prvoj verziji Plana bila označena kao obnova.
Prema Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ŽUC je odgovoran „postupati pažnjom dobrog gospodara kako bi spriječio ugrozu građana koji ga koriste, ali i kako bi se racionalno odnosio prema sredstvima kojima raspolažu te redovitim održavanjem spriječio nastanak nepotrebnih dopunskih troškova". Tu zadaću ispunjava, ali mještani očigledno žele i više jer most smatraju previše vrijednim da bi se čekala prva pukotina pa tek onda krenulo u djelovanje.
Mada je u ovom slučaju bespomoćna, Općina ipak pruža moralnu podršku svojim žiteljima.
- Svakako smatramo kako most treba zaštititi u nekom smislu, no time se moraju baviti stručne osobe. Nažalost, ne posjedujemo nikakvu dokumentaciju prema kojoj bismo mogli procijeniti koje bi konkretne korake trebali poduzeti. Vjerujemo kako ŽUC odgovorno brine za takve objekte te da će na vrijeme reagirati bude li ugroženo sigurnosno pitanje. Općina daje svu podršku mještanima u nastojanjima da očuvaju identitet svoga kraja u bilo kojem smislu i nadamo se da ćemo još dugo uživati u tom jedinstvenom mostu. - za SBplus situaciju je prokomentirao načelnik Općine Sibinj, Josip Pavić kojega, nažalost, u ovoj situaciju ograničuju ovlasti. Naime, Općina ne upravlja tom cestom i, samim time, ne smije niti intervenirati u neke njezine dijelove.
Možda ovaj javni vapaj mještana ipak čuje netko od konzervatora ili onih koji brinu o ostavštini. Pohvalno je da na ovaj način nastoje ukazati na nešto što nadležni/odgovorni možda nisu primijetili. Prvi korak u dugoročnom očuvanju mosta svakako bi bilo ojačavanje njegova donjeg dijela, a onda i sustavna briga o svim njegovim sastavnicama.