
Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus

Foto: Marija Radošević/SBplus
U dva i pol stoljeća starom svetištu sv. Petke u šumi Pribudovac, nedaleko Brodskog Vinogorja, već mjesecima dominira hrpa smeća, polomljenih plastičnih stolica, stolova, suncobrana… što su za sobom ostavili nepoznati prekršitelji kojima, izgleda, nedostaje kućnog i svakog drugog odgoja, u crkvi, školi…No, očistiti se mora, a obećanja, na naše inzistiranje, dobili smo u slavonskobrodskoj ispostavi Hrvatskih šuma.
SLAVONSKI BROD - Uz dobronamjernike među kojima su, osim
vjernika, najčešći planinari, gljivari i zaljubljenici u prirodu, što godišnje
više puta pohode šumu Pribudovac, nekada vrlo posjećivano svetište poznato kao
"Sveta Petka", nađe se sve češće nažalost i onih kojima ništa nije
sveto, posebno ne priroda pa iza svojih „fešta jela i pila" ostave hrpe smeća
što svakog normalnog „bode u oči".
Prije dva dana grupa
planinara je na svom izletu ponovo prošla istim stazama i mjestom na kojemu od ljetos (na
livadi ispred svetišta) dominira hrpa polomljenih plastičnih stolova, stolica,
suncobrana i čega sve ne, što su oni, prolazeći zadnji put, barem skupili na hrpu,
očekujući kako će ju netko ipak odvesti na za to predviđenu
deponiju.
No, ništa od toga pa sam krenula u potragu za onima koji su nadležni za
održavanje tog dijela šume.
Kako navedeni dio teritorija pripada Općini Podcrkavlje, pokušala
sam od načelnika Tomislava Trtnja doznati kada će smeće biti uklonjeno no
doznajem kako je Općina nadležna samo do ceste, a za ostalo Hrvatske
šume. Najprije od šumara, Dražena Lazića doznajem kako često ekipe mladih raskalašenih
ljudi znaju iza sebe ostaviti sve i svašta, a slavonskobrodska Šumarija, pa i on osobno, vodi brigu o
čistoći šume. No, nije uvijek lako riješiti problem, koliko god on bio banalan.
„Nema druge nego da zamolim i platim iz vlastitog džepa nekome iz sela tko će doći s traktorom, natovariti smeće i odvesti na deponiju. To se već događalo. Inače, nikome nije stalo jer kada organiziramo čišćenje šume i skupljanje smeća, nema nikoga da pomogne. Riješit ću to sigurno u dogledno vrijeme", kazao je Pinjuh.
Ružno je i štetno ako smećem zagađujemo okoliš bilo gdje, no
spomenuto mjesto u šumi Pribudovac je i svetište, s obnovljenom baroknom
kapelicom koju je, kao zavjet svojoj majci oko 1760. godine podigao brodski
trgovac Naum Dimović. Dao ju je sagraditi za ljude svih vjeroispovijesti koji
su molili za zdravlje. Od 1929. godine, brodski gradonačelnici dr. Benčević,
Jakovina i ing. Pilar založili su se za obnavljanje kapelice, uz koju je tada
prema Pilarovom nacrtu uzidan ovalni betonski bazen, a u planu je bila i
izgradnja planinarske kućice gdje bi se za nevremena mogli skloniti izletnici.Od šefa brodske ispostave Hrvatskih šuma, Dejana Pinjuha pak doznajem kako je komplicirano
riješiti odvoz smeća jer koncesionar Becker, koji skuplja otpad u Podcrkavlju,
ne želi doći u šumu (premda može tvrdom cestom). „Nema druge nego da zamolim i
platim iz vlastitog džepa nekome iz sela tko će doći s traktorom, natovariti smeće i odvesti na
deponiju. To se već događalo. Inače, nikome nije stalo jer kada organiziramo
čišćenje šume i skupljanje smeća, nema nikoga da pomogne. Riješit ću to sigurno
u dogledno vrijeme", kazao je Pinjuh, premda do toga i nije trebalo doći da su smeće pokupili oni koji su ga i napravili.
Godinama su planinari i gljivari najčešći
posjetitelji ovoga, davno najposjećenijeg izletišta koje je nažalost, posebice
nakon Domovinskog rata palo u zaborav izletnika, nadležnih službi u Slavonskom
Brodu, pa i Turističke zajednice koja ga je potpuno zaboravila unijeti na listu
obilaska brodskih i okolnih destinacija. Najvjerojatniji razlog tome bio je
potpuno zapušten najglasovitiji ljekoviti izvor Brodskog Posavlja i ponovo
devastirana, a potom do temelja srušena kapelica, koju su brodski planinari, prije
skoro dva desetljeća uz potrebne dozvole Gradske uprave i pravoslavne crkve, u
desetak radnih akcija sazidali, potom očistili izvor i bazen, prokopali kanal… U
niši kapelice ponovo je izložena ikona spomenute svetice i održano bogoslužje.
Za one koji žele saznati nešto više o tom mjestu, još poneka
informacija. Svetište nosi ime pravoslavne svetice i čudotvorke Sv. Petke
(Paraskeve) rođene u Epivatu (Trakiji) polovinom 10. stoljeća, a obilježava se
14. listopada (po starom) odnosno 8. kolovoza po novom kalendaru. O njezinim
čudotvornim moćima najviše se zna u rumunjskom gradu Jašiju, a izlječenje
bolesnih temelji se na vjerovanju. O najglasovitijem ljekovitom izvoru Brodskog
Posavlja dugo se zna i doista dugi niz godina "na zavjet svetoj Petki
dolazilo je mnoštvo ljudi iz udaljenih mjesta posebno iz Bosne, pa čak i iz
Hercegovine, najviše pravoslavci, ali i katolici i muslimani", saznali smo
od umirovljenog brodskog etnologa Zvonimira Toldija koji je istraživao i
opisao izvore Brodskog Posavlja. Nad
izvorom je (nekada bila, srušena i ponovo obnovljena) barokna kapelica zidana
ciglom, orijentirana istok-zapad, visine oko tri metra. Ispred kapelice je
kružni betonirani bazen promjera 4 metra. Voda sa izvora ispod kapele utiče u
bazen, a iz njega u obližnji potok Pribudovac.
U "Brodskim novostima" lipnja 1929. godine, zapisano je kako na "visini od 260 metara nalazimo čist zrak, ugodnu šumu u kojoj ptice cvrkuću, a gorski izvor daje vodu koja je daleko na glasu" uspoređujući ljepotu pejzaža Pribudovca sa Zagrebačkom gorom, Winerwaldom i ljepotom Karpata.
"Od svih ljekovitih izvora
koje sam obišao, kult vode je na Svetoj Petki najizraženiji. Voda se pije,
vodom se umivaju vjernici, nose je kući. Za vodu se tiska mnoštvo svijeta da se
nerijetko i potuku. Mnogi ulaze u bazen i obilaze ga više puta. U bazen se baca
novac, dijelovi odjeće, ručnici, maramice, smotuljci kose. Po svemu tome se
gazi. Vjernici peru noge, a žene si visoko zapljuskuju vodom pod haljine", zapisao
je, sada već davno, Toldi. Sveta Petka je postala glasovita po navodnom izlječenju
nerotkinja, izlječenju od ženskih bolesti, padavice, dječjih bolesti. Mnogi su
vjernici ulazili u bazen obilazeći ga više puta. Svetoj Petki se također
zavjetuje i stoka, što se vidjelo nekad iz priloženih voštanih motiva u obliku
životinja. Isto tako znali su seljaci iz okolnih sela i u toku godine dotjerati
bolesnu stoku na svetu Petku i protjerati je kroz bazen ili potok.
Slično
potvrđuju, posebice stariji, vjernici koji su svetište pohodili i prije sedam
desetljeća. "Nije bilo lako ljudima pogotovo iz udaljenijih mjesta koji su
pješačili kilometrima, što je trajalo danima, ali obavezno se išlo k Svetoj
Petki kako bi se zavjetovali za zdravlje ukućana i stoke. Sjećam se kako nam je
pedesetih godina ugibala stoka, najprije jedan mladi konj pa steona krava. Išao
sam s mnogima svetištu, molio se, ubacivao novčiće u bazen kroz koji smo hodali, a te vode smo znali davati i stoki.
Od tada je stoka manje ugibala", prisjetio se dida Marko R. iz Bebrine.
Pozitivno iskustvo potvrdili su svojevremeno članovi obitelji iz Brodskog
Vinogorja, čiji sin - od jedanaestoro djece, dugo nije prohodao pa ga je majka
počela voditi na izvor Sv. Petke i donositi vodu kojom ga je prala i prohodao je
sa sedam godina, što obitelj pripisuje čudotvornim moćima svetice. I puno je
takvih primjera.
Izvor su, osim za praznik Svete Petke, sve češće posjećivali tijekom cijele godine i
ostali građani. U vrijeme Austrougarske vladavine, ljekoviti izvor i svetište
upisano je na kartama budimpeštanske gruntovnice. U "Brodskim
novostima" lipnja 1929. godine, zapisano je kako na "visini od 260
metara nalazimo čist zrak, ugodnu šumu u kojoj ptice cvrkuću, a gorski izvor
daje vodu koja je daleko na glasu" uspoređujući ljepotu pejzaža Pribudovca
sa Zagrebačkom gorom, Winerwaldom i ljepotom Karpata.
Hoće li se nepresušni, neki smatraju čudotvorni, izvor
očuvati ovisi o posjetiteljima Pribudovca, među kojima se uz dobronamjernike, nažalost
uvijek nađe onih čiji je jedini cilj destrukcija i uništavanje, pa radilo se to
i o stoljećima starom svetištu. Možemo samo konstatirati da im nedostaje kućnog
kao i odgoja crkve, škole… no zasigurno bi za takve bila najučinkovitija debela novčana
kazna.