'Žalosno je da djelatnici škola ne vide ništa sporno'

SLAVONSKI BROD - Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, za portal SBplus osvrnula se na medijsko praćenje slučaja koji je čitavu Hrvatsku digao na noge. Riječ je o fotografiji koju je objavila profesorica Nives Romanjek, a na kojoj učenici dižu ruku u fašistički pozdrav.

Pravobraniteljica otkriva koji su problemi time isplivali na površinu te na što kao društvo trebamo paziti kako bi prava djece bila zaštićena u takvim situacijama. Njezin osvrt potaknut nizom pitanja portala SBplus, u nastavku prenosimo u cijelosti, smatrajući kako iz njega mnogo mogu naučiti svi - novinari, profesori, školske stručne službe,...

„Koliko mi je poznato iz medija, nadležno ministarstvo i vodstvo škole već je osudilo opisani slučaj te se utvrđuje odgovornost profesorice. O konkretnoj odgovornosti ne bih govorila dok ne dobijem cjelovito izvješće škole. No, osvrnula bih se na kontekst u kojem se slučaj dogodio i upozorila na više problema na koje on ukazuje, a koji upućuju na slabe točke u ostvarivanju obveza koje proizlaze iz UN-ove Konvencije o pravima djeteta i obvezuju Republiku Hrvatsku.

Na prvom mjestu, problem je to što se građanskom odgoju i obrazovanju ne pridaje potrebna važnost na svim razinama odgojno-obrazovnoga sustava i u svim školama. Otuda učenici često nisu upoznati s time koji sadržaji i postupci predstavljaju diskriminaciju ili govor mržnje te su stoga zabranjeni i kažnjivi. Još veći problem je to što mnogi nastavnici često ne prepoznaju primjere diskriminacije ili govora mržnje, te, umjesto da pravovremeno reagiraju i pouče učenike o tome da su pojedina ponašanja neprihvatljiva, jer se njima ugrožava sloboda drugih, podržavaju takva ponašanja, a time i „normalizaciju" diskriminacijskih poruka. Žalosno je da u pojedinim takvim slučajevima djelatnici škola ne vide ništa sporno. Iz godine u godinu u našim Izvješćima o radu ponavljamo preporuku o nužnom sustavnom i kontinuiranom obrazovanju odgojno-obrazovnih radnika o pravima djece i zabrani diskriminacije, kako bi razumjeli, prepoznali i primjereno reagirali na neprimjerena i diskriminatorna ponašanja i odraslih i djece.

Drugi problem koji se može pokazati ugrožavajućim za djecu, a s kojim se susrećemo kad se pojedine škole nađu pod pritiskom medija, je nespretnost i pogreške u komunikaciji s medijima, što može dovesti do neopravdanog stvaranja loše slike o cijeloj školi i svim njezinim učenicima. Smatramo da mediji imaju pravo kritizirati slabosti u svim sustavima, pa tako i u odgojno-obrazovnom, ali ni u jednom trenutku ne smiju ugroziti dobrobit učenika, odnosno, djece. To znači i da ne smiju ometati rad škole ni uznemiravati učenike, a prilikom izvještavanja moraju maksimalno zaštititi identitet djece, naročito u situacijama kad im objava identiteta može nanijeti štetu. Zaštita identiteta ne znači samo prikriti ime i prezime maloljetnih osoba, već i identitet njihovih roditelja, odnosno, osoba iz njihovog bliskog okruženja, jer je to podatak na temelju kojeg se može otkriti o kojem je djetetu riječ.

Iako mediji imaju važnu ulogu u otkrivanju propusta u ostvarivanju i zaštiti ljudskih, odnosno dječjih prava, u pojedinim slučajevima njihov senzacionalistički pristup dodatno otežava situaciju djeteta čija su prava povrijeđena. Mediji trebaju pokazati veću osjetljivost za najbolji interes djeteta. (Preporuke o zaštiti privatnosti djece u medijskom izvještavanju nudimo na našoj stranici na https://dijete.hr/hr/press/)

Na kraju bih istaknula da slučajevi poput ovoga opominju da se i kao društvo svi moramo mnogo više angažirati na sprečavanju svakog govora mržnje i diskriminacije u svim okruženjima, a ne samo u školi.

Pravobraniteljica za djecu

Helenca Pirnat Dragičević"