Kako spojiti naizgled nespojivo - redovništvo i ratništvo?

SLAVONSKI BROD - Današnjim - sedmim po redu - predavanjem održanim u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod, nastavljen je niz sličnih događaja kojima Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, slavi 25 godina svog postojanja.

- Danas smo na sredini niza javnih predavanja znanstvenika i povjesničara iz slavonskobrodske Podružnice Hrvatskog instituta za povijest. Ideja je da svatko od nas održi jedno stručno predavanje iz područja koje inače istražuje u Institutu - od starog vijeka do najnovijih suvremenih povijesnih tema. Kolegica Marija Karbić bavi se srednjovjekovnom poviješću. Tema je relativno atraktivna i za neku širu kulturnu javnost, a to su templari u hrvatskim zemljama u srednjem vijeku. Teme su vrlo raznolike, što odražava strukturu naših istraživačkih interesa, a odaziv publike na predavanja također je raznovrstan. - za SBplus kazao je predstojnik Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, dr.sc. Stanko Andrić, naglasivši kako im je stalo na ovaj način obilježiti četvrt stoljeća postojanja ustanove u kojoj rade.

Predavanje povjesničarke dr.sc. Marije Karbić nosilo je atraktivan naslov „Pod znakom križa. Viteški redovi u hrvatskim zemljama tijekom srednjeg vijeka.”. Stoga nije neobično da je jedno od pitanja koja smo joj uputili bilo - Kako redovništvo i ratništvo, odnosno, vjera i ubijanje, mogu ići 'ruku pod ruku'.

- Viteški redovi na svojim su odorama bili obilježeni znakom križa. Njihova osnovna funkcija bila je obrana Svete Zemlje i kršćanskih mjesta u toj Zemlji. No, da bi mogli tamo djelovati, imali su svoje baze po Europi; bilo da su služile zaštiti puteva koji su iz Europe vodili prema Svetoj Zemlji, bilo da sjedištima u Europi osiguraju materijalna sredstva i ljudstvo za aktivnosti u Svetoj Zemlji. To je bilo tako u početnoj fazi, a gubitkom Svete Zemlje, mijenja se perspektiva. Viteški redovi imali su želju objediniti u sebi vrline viteštva, a - s druge strane - njihovi su pripadnici željeli imati redovnički život i slijediti redovnička pravila. To je od samog početka bio veliki problem i vodile su se rasprave. Kada su osnovani templari, postavljano je pitanje je li to moguće spojiti. Prevladalo je mišljenje da je opravdana obrana ili zaštita, odnosno, da se ona može provoditi te da, stoga, redovnici i 'ljudi crkve' moraju imati i ratna djelovanja. - odgovorila je Karbić, čije je predavanje bilo pomalo izvan konteksta jer se - zbog vremenske ograničenosti - usredotočilo samo na određeni vremenski period bez šire kontekstualizacije.

Tijekom predavanja, saznali smo kako su templari na područje Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva stigli već sredinom 12. stoljeća, a provincija Hungariae bila je jedna od sedam europskih templarskih provincija koje se navode u verziji Pravila Reda kodificiranoj između 1150. i 1160. godine. Pojava templara na tom području posljedica je interesa samih redova (osiguravanje puta prema Svetoj Zemlji, stjecanje posjeda čiji su prihodi trebali financirati potrebe Svete Zemlje), ali i kralja (templari su zaštitnici vjere, a samim time i snaga na koju se kralj može osloniti u sukobu s unutrašnjim i vanjskim ugrozama).

- Riječ je o opširnoj temi, tako da sam se usredotočila na templare. Nisam imala vremena progovoriti o ivanovcima koji su drugi red koji je bio prisutan na našim prostorima. Pojasnila sam kako su templari došli u naše krajeve, kako su stjecali posjede i koje su bile njihove funkcije u našim zemljama, kako su bili organizirani i kako su nestali početkom 14. stoljeća. Zanimljivosti vezane za Slavoniju kažu kako su neke od prvih poznatih donacija, templari primili upravo s područja Slavonije, točnije od bana Borića. Time su dodatno vezani za ove krajeve. Prvi ljudi s našeg područja koji su ušli u red, također su bili iz ovih slavonskih krajeva. - dodala je Karbić.

S obzirom na to da ni za to nije bilo vremena tijekom predavanja (ili je, pak, predavačica smatrala kako svi prisutni to znaju), na Wikipediji, glavnoj internetskoj lokaciji za neznalice, provjerili smo što označava pojam 'Sveta Zemlja' i komu je to područje sveto.

„Stoljećima su se u ovom raznolikom području, s planinama, pustinjama i močvarama, mijenjale granice, zauzimali su ga različiti osvajači, a nazivalo se raznim imenima, uključujući Kanaan, Izrael, Juda, Sirija i Palestina. To je područje sveto trima svjetskim religijama: judaizmu, kršćanstvu i islamu. Židovi vjeruju kako je to Obećana Zemlja koju im je Bog dodijelio i da se oko 1900. pr. Kr. ondje nastanio Abraham, praotac Židova. Ta je zemlja sveta i za kršćane zato što je ondje, navodno, živio Isus Krist. Usto, Biblija, kao sveta knjiga Židova i kršćana, opisuje događaje iz toga područja. Muslimanima je Jeruzalem sveti grad kao mjesto Muhamedova uzlaska na nebo i mjesto koje se u Kur'anu spominje kao Al-Aksa."

Saznali smo time za koji su se dio zemaljske kugle borili templari, istovremeno propagirajući kršćanske vrijednosti.