Znam, reći ćete: „Kad ja odem, baš me briga za sve, a posebno što će biti s mojim digitalijama." Međutim, svojom nepromišljenom smrću mogli bi uzrokovati brojne probleme i dodatne gubitke za svoje najmilije. Zato umirite pametno.

Nedavno ode još jedan od generacije. Brođanin, tek prevalio pedesetu. Razveden, ostadoše djeca, srećom već odrasla. Tužna priča. Branitelj. Iako ga znam od djetinjstva, posebno se sjetim prohladnih jutara jeseni/zime '91 kada smo ga čekali, kao ozebli sunce, kada će već dovesti topao čaj i kranjske do naše, onda još gotovo „paravojne" jedinice. Dohvatilo je tu našu generaciju svašta: od Šuvarove reforme, do raspada Juge, rata, ali i početak korištenja PC-a, odnosno osobnih računala.

Reći ćete: 'Kad ja odem, baš me briga za sve, a posebno što će biti s mojim digitalijama'.  Međutim, svojom nepromišljenom smrću mogli bi uzrokovati brojne probleme i dodatne gubitke za svoje najmilije. Zato, umirite pametno. 

Spojimo li dva naizgled nevezana pojma: smrt i PC, odnosno točnije Internet, dolazimo do pitanja koje muči mnoge ljude u naprednim zemljama, a trebalo bi početi zabrinjavati i naše, makar one koji su zaduženi za osmišljavanje i donošenje zakona. Naime, radi se o nečemu što se engleski veli: after-life digital assets iliti po naški zagrobna digitalna imovina. U svjetlu ogromnog proračunskog deficita, zlogukim najavama o „Đurinoj" konačnoj propasti, ili podjelama u vezi aktualnih festivala demokracije, mnogima od nas, učinit će se ova tema totalno deplasirana. No, pogledajmo malo koje sve probleme može donijeti.

Kad ja odem, baš me briga za sve 

Znam, reći ćete: „Kad ja odem, baš me briga za sve, a posebno što će biti s mojim digitalijama." Međutim, svojom nepromišljenom smrću mogli bi uzrokovati brojne probleme i dodatne gubitke za svoje najmilije. Zato umirite pametno.

Zamislite da vaši gimnazijski kolege pođu organizirati godišnjicu mature (a to gotovo uvijek radi netko tko je otišao van i popio bar malo vode s nama nedostupnog vrela zvanog „organizacijske sposobnosti"), a vi 'riknuli', niste na vrijeme zatvorili svoj fejs račun, a do njih nije stigla ta tužna vijest. Možete zamisliti komentare:

„E skoro svi su se javili samo Ivan nije. Taj je uvijek bio umišljeni seronja. Uobražen. Držao se kao da nismo dovoljno dobri za njega i očito to i dalje misli. Odmah ga skidam s liste prijatelja. Blokiram sve njegove objave."

Fama o uobraženosti pratit će vas i dalje, mrtvog, sve će vas više FB prijatelja odbacivati jer ne lajkate njihove genijalne objave i uber-kreativne uratke (posebno kad se zna da se s većinom vaših FB prijatelja nikada niste uživo sreli).

No, recimo da ste tijekom života postali pravi eFreak pa ste koristili računalo i Internet za sve ono što naše baje i snaše još uvijek smatraju za čistu ZM (znanstvenu maštariju): on-line kladionicu i Internet bankarstvo. Korištenje usluge ePorezna ovdje neću ni spominjati. Sam CyberSvevišnji zna što će se događati s vašim računom i vašim sredstvima. Zamislite samo tragedije da dobijete pozamašan dobitak na kladionici, a vi umrli! Je li bolje da takvi mrtvi postanete plijen on-line lovaca na tuđe identitete, dok se na nekom našem sudu mjesecima čeka ostavinska rasprava, ili bi bilo bolje da ste na vrijeme dali svoje pristupne podatke supruzi ili djeci? Već čujem one koji govore kako u ovom drugom slučaju ne bi bilo ni potrebe za ostavinskom.

Doduše, pravila brojnih on-line servisa vam zabranjuju da ikome dajete svoje pristupne podatke pa i ženi, ljubavnici ili djeci, rođacima. Neki od tih servisa imaju razrađenu „izlaznu" ili „rikavela" strategiju, a nekima to nije na kraj pameti. Jeste li to provjerili kod svojih davatelja on-line usluga?

Računa li se to kao preljub ili ne?  

Ako ste baš napredni pa i zarađujete preko Interneta, možda baš preko Freelancer.com, a novac čuvate na nekom od brojnih servisa poput PayPalla ili u zadnje vrijeme kontroverznog BitCoina, postavlja se pitanje tko će i temeljem kojih zakona preuzeti taj novac i preuzeti vaše vrijedne uratke na koje polažete autorska prava: fotografije, ilustracije, programe, tekstove, autorsku glazbu. Mnogi počinju rabiti Internet za zaradu kroz zezanciju, igru, jednostavno isprobavajući mogu li što od svojih umotvorina prodati, no neki doista i uspiju pa bi bila prava šteta da njihovim naprasnim odlaskom njihovi potomci ostanu bez zasluženog nasljedstva.

Široka je ovo tema pa bi se mogla rastegnuti na cijeli niz ljudskih djelatnosti, ali ćemo spomenuti još samo jedan aspekt: emotivni / seksualni. Zamislimo da neki sud odluči kako se nekoj udovici ima dopustiti korištenje svih on-line računa i usluga pokojnog supruga, a on, Bog nek mu dušu prosti (znam ovo nije u duhu hrvatskog jezika, ali mi uzorni katolici takve grijehe niti ne činimo, zar ne?), koristio on-line dating ili on-line seks usluge. I sad, nakon svih šokova, naprasnom smrću muža devastirana žena, treba se u svom jadu sučeliti i s činjenicom da ju je muž varao. Ili nije? Računa li se to kao preljub ili ne? Što naš Ustav kaže o braku koji bi bio sklopljen, naravno, između muškaraca i žene, ali preko Interneta. Što Vatikan kaže o konzumaciji braka, ako je ona bila samo on-line?

Naš narod, kakav je šaljiv i domišljat, davno je skovao popularni naziv umirovljenički FaceBook za par lokacija u gradu na kojima se objavljuju posmrtne obavijesti, osmrtnice iliti parte: ispred bolnice, iza Male crkve, preko puta birtije Lipa, …., no kako je prije par dana u emisiji „Press Club" pronicljivo zaključio novinar Željko Ivanković, Hrvati su samo isprazni konzumenti novih tehnologija. Oni ne znaju od njih napraviti profitabilan posao. Imamo šest milijuna mobitela, a proizvodimo jako malo softvera za to ogromno tržište. Tako je, na žalost i u digital afterlife ili digitalnoj posmrtnoj industriji. Nismo se sjetili na vrijeme napraviti nekakav naš DeadBook ili nekakav Digitalni spomenar umrlih, kao što su to napravili vani pa već imamo cijeli niz Internet servisa ili usluga, koji počivaju na toj ideji:

http://www.thedigitalbeyond.com/online-services-list/

„Čisto" i „nevino" područje koje valja istražiti i urediti 

Doduše, razumijem i nagon naših sugrađana za očuvanjem posljednjeg tiskanog medija u gradu, koji vjerojatno ne bi opstao niti sata da nije tih istih osmrtnica, pokojeg oglasa, prljavih prozora, izvanrednih svojstava koje ima kao sredstvo potpale ili kao nezamjenjivo pomagalo pri selidbama.

Ova tema, odnosno ovo područje djelovanja, praksa ili najkraće rečeno život opet je pregazio naše pravne stručnjake. Nema gotovo ni slova u zakonima o ovoj tematici. Je li uopće i realno očekivati kako će se naši pravnici baviti ovakvim problemima, ako se ustavni stručnjaci i suci, sveučilišni profesori i eksperti iz prakse ne mogu dogovoriti je li nekoj definiciji mjesto u Ustavu ili zakonu? Mnogi se žale da imamo previše nepotrebnih pravnika pa da ih je onda prepuna i politika. Evo za njih „čistog", „nevinog" područja koje valja istražiti i urediti kako se i naši građani, koji se obilato koriste novim tehnologijama, ne bi našli u pravnim tjesnacima.  

Loša razina informatičkog opismenjivanja je i 'tamo gore'
Malo znamo o zagrobnome, no, ako ćemo vjerovati našim vjeroučiteljima, čeka nas jedna od dvije lokacije: jedna nestvarno privlačna i druga poput ove naše trenutne. Koja god nas dopala, raj ili pakao, moram izraziti svoje negodovanje i nezadovoljstvo razinom informatičkog opismenjivanja koje tamo provode. Naime, već stoljećima, duhovi umrlih nam se javljaju preko nekih primitivnih ploča sa slovima uz sablasnu svjetlost svijeća. Držim kako je krajnje vrijeme da ih bar malo informatički opismene kako bi nam se počeli javljati preko fejsa i drugih društvenih mreža.