Onda vidim neke pravomoćno osuđene likove kako služe kaznu u toplicama - kao na primjer Tomislav Merčep - a imaju istu dijagnozu kao i ja: G 81.
Kao posljedice dva
moždana udara i par post operativnih ekscesa, imam dvije dijagnoze, ali one
nisu spomena vrijedne u odnosu na društvenu dijagnozu koja zrcali odnos prema
osobama s invaliditetom (OSI).
CVI, Cerebrovaskularni inzult moždani udar/šlag kad te lupi
postaneš druga osoba. Mene su dva pošteno udarila. Prvi mi je sredio
gutanje, a drugi, koji me udario desno, onesposobio mi je sve lijevo. Srećom
dešnjak sam, da nisam ne bih ni guzicu mogao obrisati bez pomoći. Bio sam u peleni s dvadeset i devet godina. Kćerka
pored mene u Pampers peleni, a ja u nekoj Kineskoj.
Osobe koje su preživjele moždani udar, misaona su, društvena, duhovna, prirodna i živa bića - unatoč raznim kongitivnim oštećenjima uzrokavanim preživljenim.
„Moždani
udar (zvan i
moždanožilni incident) je odumiranje moždanog tkiva (moždani infarkt), a
nastaje zbog prekida krvotoka i nedostatne dopreme kisika u mozak.
Moždani udar
može biti ishemični ili hemoragiski. Prilikom ishemičnog udara, prekinuta je
opskrba dijela mozga krvlju, jer je došlo do začepljenja krvne žile, bilo
ateromom ili krvnim ugruškom. Pri hemoragičnom udaru, krvna žila se rasprsne
sprječavajući normalni protok i omogućujući krvi da iziđe izvan žile u područje
mozga i uništi ga."
Oba su pala u
mome slučaju. Nisam doslovno na + 40 znao progutati kap vode. To je bio
prevelik izazov. Mozak mi na Ct snimci izgleda kao „smaily", koji se smije samom meni.
„Moždani udar ili cerebrovaskularni inzult (CVI) najčešća je
neurovaskularna bolest, koja se u Hrvatskoj nalazi na prvom mjestu uzroka
invalidnosti, treći je vodeći uzrok smrti i jedan od glavnih uzroka demencije."
Svatko tko
pozna nekog tko je preživio teži moždani udar, ili udare, upoznat je s tim da
preživjeli postaje druga osoba. Obitelj je ta koja, na neki način, upoznaje
novog člana. Bez obitelji ne bi mogao funkcionirati, niti preživjeti.
Koje su najčešće fizičke posljedice
moždanog udara?
Paraliza – kada je dio mozga oštećen,
postoji mogućnost da se poruke između mozga i mišića ne prenose na
odgovarajući način, što uzrokuje slabljenje mišića ili paralizu.
Oštećenje
vida – slijepe
pjege, poznate kao gubitak vidnog polja, česte su nakon moždanog udara. Osim
ovoga, oštećenje mozga može dovesti do poteškoća mozga u percepciji ili
tumačenju vizualnih informacija.
Problemi sa
spavanjem – moždani
udar može uzrokovati probleme sa spavanjem, uključujući promjene u obrascu
spavanja, kao što je nesanica, ili poremećaje disanja, kao što je obstruktivna
apneja u spavanju.
Napadaji – u prvih nekoliko tjedana nakon
moždanog udara može doći do određenih napadaja. Oni su znak ozljede mozga i
uzrokovani su iznenadnom neorganiziranom električnom aktivnošću mozga. Napadaji
mogu biti karakterizirani spazmima (grčevima) ili konvulzijama. Moždani udar je
najčešći uzrok napadaja u starijih osoba.
Inkontinencija – nemogućnost kontrole nad radom mjehura
ili crijeva.
Bolovi – dok većina moždanih udara uzrokuje
ukočenost, ponekad je ta ukočenost praćena osjećajem peckanja, bockanja
iglicama, te često kontrakcijama mišića. Ova bol može se pojaviti odmah nakon
moždanog udara, ali i tjednima, ili čak mjesecima nakon njega.
Umor – ova posljedica se može javiti danima,
tjednima, mjesecima ili čak godinama nakon moždanog udara i doživljaj je vrlo
individualan. Može se pojaviti odjednom, bez posebnih naznaka, a odmaranje ne
mora uvijek dovesti do poboljšanja. Izvor
Nakon moždanog,
prvi cilj mi je bio ustati, pa se popeti na četvrti kat, pa popiti čašu vode i
početi jesti, pa i ponešto napisati. Uspio sam u tome, ali naletio sam na nešto
puno gore od samog moždanog - bešćutnost Pravilnika i našeg birokratsko
uhljebničkog sustava. Njega sam upoznao kasnije. On je kao
papirnato plišana roda, ni sam ponekad nema pojma koja mu je svrha. Postao sam
šifra G.81, u birokratskom pravilniku - šifarniku.
Pitanje s kojim se često susrećem je: Kad
si zadnji put bio u toplicama?
Nikad mi nisu
odobrene poslije 2010. Kao relativno mladog čovjeka, s svojim suludim
pravilnicima, sustav me otpisao bez grobnog mjesta. Zašto? Razlog je
jednostavan, nisam akutan. Da svake dvije godine imam pravo na ortopedske
cipele kao osoba sa 100 posto invaliditetom i Osobnu invalidninu koju plaćate
svi Vi u iznosu od 1.500 kuna mjesečno. Veća briga se vodi oko papirnato plišane
rode, nego o osobama koje su stvarno preživjele moždani udar. Pitam se gdje je
solidarnost i poštivanje ratificirane Konvencije o pravima osoba s
invaliditetom. Svaka stepenica bila mi je zid koji sam morao savladati, a
mobilnost koja je također ratificirana je: odvezi me, dovezi me.
Posjedujem vozačku
bez auta i sobni bicikl koji, koliko god vrtio, nigdje ne ide.
Dok je
fizikalna s bazenom bila na mjestu sadašnjeg Brod Plina, u podrumu na Trgu
pobjede, bilo je zanimljivo jer su se bolničke fizikalne terapije obavljale ispod
razine zemlje, s malim podrumskim prozorčićima kroz koje se nadziralo svijetlo.
Sad je sve u bolnici, koja mi je pak predaleko za hodanje. Brodski fizioterapeuti
su vrh struke i zato im veliko im hvala na svemu.
Ne znam više ni
sam koliko sam ministara promijenio, ali postao sam pasionirani sakupljač
odbijenica.
Odgovor birokrata je uvijek isti:
„Sukladno
Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog
osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom
terapijom u kući („Narodne novine" broj 26/96, 79/97, 31/99, 51/99, 73/99,
40/07, 46/07, 64/08, 91/09 i 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik), uvjeti za
odobravanje liječenja stacionarnom medicinskom rehabilitacijom za osigurane
osobe koje se liječe od hemiplegije ili teške hemipareze od III. do IV. stupnja
jesu kod premještaja, isteka akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja,
te se prema istom ne odobrava održavajuća stacionarna medicinska
rehabilitacija."
Upoznao sam
dosta mladih osoba koje su preživjeli moždani. Prvi put, kao i ja, dobiju, a svaki
naredni noga u guzu i odbijenica.
Onda vidim neke
pravomoćno osuđene likove kako služe kaznu u toplicama, kao na primjer Tomislav
Merčep, a imaju istu dijagnozu kao i ja: G 81. Obični građani čekaju godinama
na termin, ako je odobren. Zašto neki imaju prednost, kad nam je Hrvatska svima
domovina. Jesmo li svi jednaki, ili postoje jednakiji? Postoje, i to nije tek vrijednosni
sud nego materijalna činjenica.
Narodne novine mi nisu omiljeno štivo,
nemaju ni jedne slike.
Usput, operirao
sam srce, ne glavu-mozak, a pukla mi je i plućna maramica. Živ sam, dok mnoge
obitelji vode brigu o roditeljima koji su preživjeli moždani. Svima nam je
zajedničko da nas je moždani udar promijenio i učinio osobama s invaliditetom.
Slavonski Brod,
kao i Hrvatska, ima preko 10 posto (od neiseljenih) osoba s invaliditetom (OSI).
OSI, bez obzira
na uzrok invalidnosti, ostaju tu i, nažalost, više smo heterogena, umjesto
homogena, skupina. Spoznaja svih nas ista: znamo da naše društvo i zajednica
moraju i mogu bolje se odnosit prema svima. Kao OSI, volio bih da jednog dana
budemo zemlja jednakih, a ne povlaštenih. Diskriminaciju doživljavamo
svakodnevno - pod šifrom G81.
Mada smo imali moždani, ostali smo
homosapiensi.
Osobe koje su
preživjele moždani udar, misaona su, društvena, duhovna, prirodna i živa bića -
unatoč raznim kongitivnim oštećenjima uzrokavanim preživljenim. Uslijed
moždanog udara, ili bilo koje druge dijagnoze, osobe s invaliditetom su posebna
bića. Zdrav čovjek bi, ponekad, mogao sebi postavit pitanje: tko je ovdje zdrav,
a tko bolestan?
Društvo
jednakih, istih pred zakonima zajednice, postaje utopija neovisno o tome tko vlada. Zbog svega proživljenog pitam: spadaju li birokrati
- koji su sastavljali te šifrarnike - u neku novu vrstu homosapiensa. Nepoznatu
nama običnima ljudima koji tim neznancima dopuštamo da stupidnim pravilnicima odlučuju
o našim životima.