Onda vidim neke pravomoćno osuđene likove kako služe kaznu u toplicama - kao na primjer Tomislav Merčep - a imaju istu dijagnozu kao i ja: G 81.

Kao posljedice dva moždana udara i par post operativnih ekscesa, imam dvije dijagnoze, ali one nisu spomena vrijedne u odnosu na društvenu dijagnozu koja zrcali odnos prema osobama s invaliditetom (OSI).

CVI, Cerebrovaskularni inzult moždani udar/šlag  kad te lupi  postaneš druga osoba. Mene su dva pošteno udarila. Prvi mi je sredio gutanje, a drugi, koji me udario desno, onesposobio mi je sve lijevo. Srećom dešnjak sam, da nisam ne bih ni guzicu mogao obrisati bez pomoći. Bio  sam u peleni s dvadeset i devet godina. Kćerka pored mene u Pampers peleni, a ja u nekoj Kineskoj.

Osobe koje su preživjele moždani udar, misaona su, društvena, duhovna, prirodna i živa bića - unatoč raznim kongitivnim oštećenjima uzrokavanim preživljenim.

„Moždani udar (zvan i moždanožilni incident) je odumiranje moždanog tkiva (moždani infarkt), a nastaje zbog prekida krvotoka i nedostatne dopreme kisika u mozak.

Moždani udar može biti ishemični ili hemoragiski. Prilikom ishemičnog udara, prekinuta je opskrba dijela mozga krvlju, jer je došlo do začepljenja krvne žile, bilo ateromom ili krvnim ugruškom. Pri hemoragičnom udaru, krvna žila se rasprsne sprječavajući normalni protok i omogućujući krvi da iziđe izvan žile u područje mozga i uništi ga."

Oba su pala u mome slučaju. Nisam doslovno na + 40 znao progutati kap vode. To je bio prevelik izazov. Mozak mi na Ct snimci izgleda kao „smaily", koji se smije samom meni.

„Moždani udar ili cerebrovaskularni inzult (CVI) najčešća je neurovaskularna bolest, koja se u Hrvatskoj nalazi na prvom mjestu uzroka invalidnosti, treći je vodeći uzrok smrti i jedan od glavnih uzroka demencije."

Svatko tko pozna nekog tko je preživio teži moždani udar, ili udare, upoznat je s tim da preživjeli postaje druga osoba. Obitelj je ta koja, na neki način, upoznaje novog člana. Bez obitelji ne bi mogao funkcionirati, niti preživjeti.

Koje su najčešće fizičke posljedice moždanog udara?

Paraliza – kada je dio mozga oštećen, postoji mogućnost da se poruke između mozga i mišića ne prenose  na odgovarajući način, što uzrokuje slabljenje mišića ili paralizu.

Oštećenje vida – slijepe pjege, poznate kao gubitak vidnog polja, česte su nakon moždanog udara. Osim ovoga, oštećenje mozga može dovesti do poteškoća mozga u percepciji ili tumačenju vizualnih informacija.

Problemi sa spavanjem – moždani udar može uzrokovati probleme sa spavanjem, uključujući promjene u obrascu spavanja, kao što je nesanica, ili poremećaje disanja, kao što je obstruktivna apneja u spavanju.

Napadaji – u prvih nekoliko tjedana nakon moždanog udara može doći do određenih napadaja. Oni su znak ozljede mozga i uzrokovani su iznenadnom neorganiziranom električnom aktivnošću mozga. Napadaji mogu biti karakterizirani spazmima (grčevima) ili konvulzijama. Moždani udar je najčešći uzrok napadaja u starijih osoba.

Inkontinencija – nemogućnost kontrole nad radom mjehura ili crijeva.

Bolovi – dok većina moždanih udara uzrokuje ukočenost, ponekad je ta ukočenost praćena osjećajem peckanja, bockanja iglicama, te često kontrakcijama mišića. Ova bol može se pojaviti odmah nakon moždanog udara, ali i tjednima, ili čak mjesecima nakon njega.

Umor – ova posljedica se može javiti danima, tjednima, mjesecima ili čak godinama nakon moždanog udara i doživljaj je vrlo individualan. Može se pojaviti odjednom, bez posebnih naznaka, a odmaranje ne mora uvijek dovesti do poboljšanja. Izvor 

Nakon moždanog, prvi cilj mi je bio ustati, pa se popeti na četvrti kat, pa popiti čašu vode i početi jesti, pa i ponešto napisati. Uspio sam u tome, ali naletio sam na nešto puno gore od samog moždanog - bešćutnost Pravilnika i našeg birokratsko uhljebničkog sustava. Njega sam upoznao kasnije. On je kao papirnato plišana roda, ni sam ponekad nema pojma koja mu je svrha. Postao sam šifra G.81, u birokratskom pravilniku - šifarniku.

Pitanje s kojim se često susrećem je: Kad si zadnji put bio u toplicama?

Nikad mi nisu odobrene poslije 2010. Kao relativno mladog čovjeka, s svojim suludim pravilnicima, sustav me otpisao bez grobnog mjesta. Zašto? Razlog je jednostavan, nisam akutan. Da svake dvije godine imam pravo na ortopedske cipele kao osoba sa 100 posto invaliditetom i Osobnu invalidninu koju plaćate svi Vi u iznosu od 1.500 kuna mjesečno. Veća briga se vodi oko papirnato plišane rode, nego o osobama koje su stvarno preživjele moždani udar. Pitam se gdje je solidarnost i poštivanje ratificirane Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Svaka stepenica bila mi je zid koji sam morao savladati, a mobilnost koja je također ratificirana je: odvezi me, dovezi me.

Posjedujem vozačku bez auta i sobni bicikl koji, koliko god vrtio, nigdje ne ide.

Dok je fizikalna s bazenom bila na mjestu sadašnjeg Brod Plina, u podrumu na Trgu pobjede, bilo je zanimljivo jer su se bolničke fizikalne terapije obavljale ispod razine zemlje, s malim podrumskim prozorčićima kroz koje se nadziralo svijetlo. Sad je sve u bolnici, koja mi je pak predaleko za hodanje. Brodski fizioterapeuti su vrh struke i zato im veliko im hvala na svemu.

Ne znam više ni sam koliko sam ministara promijenio, ali postao sam pasionirani sakupljač odbijenica.

Odgovor birokrata je uvijek isti:

„Sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući („Narodne novine" broj 26/96, 79/97, 31/99, 51/99, 73/99, 40/07, 46/07, 64/08, 91/09 i 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik), uvjeti za odobravanje liječenja stacionarnom medicinskom rehabilitacijom za osigurane osobe koje se liječe od hemiplegije ili teške hemipareze od III. do IV. stupnja jesu kod premještaja, isteka akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja, te se prema istom ne odobrava održavajuća stacionarna medicinska rehabilitacija."

Upoznao sam dosta mladih osoba koje su preživjeli moždani. Prvi put, kao i ja, dobiju, a svaki naredni noga u guzu i odbijenica.

Onda vidim neke pravomoćno osuđene likove kako služe kaznu u toplicama, kao na primjer Tomislav Merčep, a imaju istu dijagnozu kao i ja: G 81. Obični građani čekaju godinama na termin, ako je odobren. Zašto neki imaju prednost, kad nam je Hrvatska svima domovina. Jesmo li svi jednaki, ili postoje jednakiji? Postoje, i to nije tek vrijednosni sud nego materijalna činjenica.

Narodne novine mi nisu omiljeno štivo, nemaju ni jedne slike.

Usput, operirao sam srce, ne glavu-mozak, a pukla mi je i plućna maramica. Živ sam, dok mnoge obitelji vode brigu o roditeljima koji su preživjeli moždani. Svima nam je zajedničko da nas je moždani udar promijenio i učinio osobama s invaliditetom.

Slavonski Brod, kao i Hrvatska, ima preko 10 posto (od neiseljenih) osoba s invaliditetom (OSI).

OSI, bez obzira na uzrok invalidnosti, ostaju tu i, nažalost, više smo heterogena, umjesto homogena, skupina. Spoznaja svih nas ista: znamo da naše društvo i zajednica moraju i mogu bolje se odnosit prema svima. Kao OSI, volio bih da jednog dana budemo zemlja jednakih, a ne povlaštenih. Diskriminaciju doživljavamo svakodnevno - pod šifrom G81.

Mada smo imali moždani, ostali smo homosapiensi.

Osobe koje su preživjele moždani udar, misaona su, društvena, duhovna, prirodna i živa bića - unatoč raznim kongitivnim oštećenjima uzrokavanim preživljenim. Uslijed moždanog udara, ili bilo koje druge dijagnoze, osobe s invaliditetom su posebna bića. Zdrav čovjek bi, ponekad, mogao sebi postavit pitanje: tko je ovdje zdrav, a tko bolestan?

Društvo jednakih, istih pred zakonima zajednice, postaje utopija neovisno o tome tko vlada.  Zbog svega proživljenog pitam: spadaju li birokrati - koji su sastavljali te šifrarnike - u neku novu vrstu homosapiensa. Nepoznatu nama običnima ljudima koji tim neznancima dopuštamo da stupidnim pravilnicima odlučuju o našim životima.